Bottom seeking Top

Basilio Premudri mi je rekao da se ponosi sa mnom: "To je onaj A. kojeg sam upozano prošlo ljeto i koji mi se, upravo zbog svoje iskrenosti toliko svidio! Nadam se da će i tebi i njemu ovo priznanje biti velika i pozitivna pouka: njemu da je u životu malo stvari idelano i da smo više ili manje osuđeni na manje ili veće kompromise. Ti ćeš, vjerujem naučiti da ljubav i sklonost seksualnim egzibicijama ne idu tako lako zajedno..."

Pedro mi je rekao da veze na daljinu ne funkcioniraju i da ne bih trebao zavaravati ni sebe ni Micka. Onda me je podsjetio na njegova iskustva sa vezama na daljinu. Pedrova prva ljubav iz mladosti na Filipinima bio je stariji muškarac u kojeg se jako zaljubio i počeo živjeti s njim. Međutim, njegov partner je u isto vrijeme održavao vezu na daljinu sa drugim muškarcem koji je živio u Tajlandu i koji je dolazio u posjet svako tri mjeseca na tjedan dana. Kad bi on došao, Pedro bi se morao iseliti iz stana i vratiti se u roditeljsku kuću na tjedan dana. Osjećao se grozno zbog toga, ali se svaki put ipak vraćao svom partneru. Tek nakon nekoliko godina je zatražio od svog partnera da se odluči za jednog od njih. Partner se odlučio za Pedra. Nažalost, sreća nije dugo trajala jer se Pedro po završetku škole odselio u Englesku. Ostao je u vezi sa svojim partnerom, iako im je bilo jako teško.

U Engleskoj je Pedro stekao nove prijatelje, a ubrzo se zainteresirao za nekog drugog. Zaljubio se, međutim, nije mu se mogao potpuno prepustiti zbog svoje veze na Filipinima. Ipak su završili u vezi, međutim, onda je Filipinac došao u posjet u Englesku, pa je Pedro opet bio s njim. Kad je Filipinac otišao, Pedro je opet završio s Englezom. Nakon nekog vremena Pedro je otišao u posjet svom ljubavniku na Filipine. Prilikom ovog posjeta konačno je s njim prekinuo. Ali kad se vratio u Englesku, njegov Englez više nije htio imati posla s njim. S obzirom da su radili u istoj firmi, situacija je postala neizdrživa. Pedro je zatražio premještaj u Ameriku.

Pedro često upada u ovakve sulude situacije. Prije par mjeseci je bio u vezi s jednim Amerikancem za kojeg čak nije bio naročito zainteresiran. Međutim, njegove težnje da bude s nekim su jače od razuma. Nakon mjesec dana, Amerikanac je rekao Pedru da mora prekinuti jer mu dolazi njegov "prijatelj" iz Koreje na tjedan dana. Pedro ga je pitao tko mu je bitniji, on ili prijatelj. A Amerikanac se odlučio za prijatelja. Nakon toga je očito sve bilo jasno. Pedro se razočarao i bio je jako tužan. Međutim, nakon par tjedana, nakon što je Korejac otišao, Amerikanac se opet javio Pedru. I Pedro je otišao do njega. Međutim, ovaj put mu razum ipak nije dozvolio da se upušta u ovakve veze.

Micka nisam dočekao na chatu u petak. Nije mi se javio u subotu. Nakon toga sam mu poslao podugačak e-mail. Pisao sam mu o Pedrovim iskustvima.

Mickov odgovor uslijedio je u nedjelju. Piše mi da je imao jako veliko povjerenje u mene pa niti u jednom trenutku nije pomislio da bih ja mogao napraviti nešto da ga povrijedim. Potpuno je razočaran u mene i ne vidi smisla u ikakvoj daljnjoj komunikaciji ili posjetima. To ga uopće ne zanima. Kaže mi da pokušam obrnuti uloge pa iskreno reći da li bih ja bio voljan doći u posjet nakon ovoga. Prihvatio je dosta toga u našoj vezi, ali s novonastalom situacijom se ne može nositi.

To je bio šok za mene. Nisam ni u snu očekivao da sam ga tako povrijedio. Shvatio sam da je jako zaljubljen u mene i da sam mu upravo slomio srce. Osjećam se grozno zbog toga.

Taman sam se fino raspisao o jednostavnosti s kojom muškarci ulaze u seksualne odnose, kad mi se sve to razbilo o glavu.

Micka sam upoznao prije 4 mjeseca u Hrvatskoj. Jedanput smo se sreli, otišli na ručak, ispričali se, te zatim završili u hotelskoj sobi. Zamišljao sam to kao jednokratnu zabavu, međutim, Mick mi se jako svidio, a ja njemu još i više. Njemu je taj jedan susret bio dovoljan da se zaljubi, a meni je trebalo još vremena i dopisivanja s njim da shvatim koliko toga imamo zajedničkog. U kratkom vremenu uspio me osvojiti, ali s tim su odmah došli i problemi. Razdaljina između nas je preogromna. E-mail i chat nisu bili dovoljni, pa sam ga natjerao da kupi web kameru da se možemo vidjeti. Svakodnevno smo se čuli i razgovarali, uglavnom preko Interneta, a ponekad i telefonski. Toliko mi je prirastao srcu da sam počeo razmišljati kako da se vratim u Hrvatsku. To me držalo sigurno par mjeseci. Zajedno s Mickom pokušavao sam pronaći nekakav posao u Hrvatskoj da bih se mogao vratiti, ali nešto povoljno nikako nismo mogli naći. Nakon toga smo počeli planirati idući susret. Trebali smo se vidjeti u veljači, međutim, na moje veliko razočaranje, ti su planovi pali u vodu. Iduća šansa za posjet je tek u svibnju. Bio sam slomljen kad sam shvatio koliko dugo moram čekati da se vidimo. Postalo mi je jasno da veze na daljinu teško funkcioniraju, iako smo jedan drugog ispočetka uvjeravali da su izreke poput "daleko od očiju, daleko od srca" glupost.

Nakon ovog razočaranja smjelije sam se upustio u svoje eksperimentiranje, a Micku nikad nisam ništa rekao. I dalje smo pričali skoro svaki dan, a mene je počela peći savjest. Povjerio sam se jednom prijatelju, a on mi je odgovorio da vjerovatno i ja i Mick
radimo isto: mislimo da je drugi vjeran, a zapravo se sa strane zabavljamo. O tome nisam ni razmišljao dok mi on to nije rekao. Iako sam već dobro poznavao Micka, počeo sam sumnjati i ta sumnja mi je olakšavala skrivanje svog ponašanja.

Jučer mi je Mick pričao kako je bio u Zagrebu i da mu se tamo nabacivao prijatelj od njegovog prijatelja. Mick nije znao kako da se postavi jer nema iskustva u takvim situacijama. Ipak se uspio otarasiti ovog tipa. Pitao sam ga da li mu se taj tip svidio, a on je odgovorio da nije zainteresiran jer ima mene. Tada sam osjetio potrebu da budem iskren o svom ponašanju. Ali nisam imao snage da mu kažem. Danas, dok smo chatali, sam skupio snage. Priznao sam mu da sam spavao sa nekoliko ljudi u zadnjih par mjeseci. To je bio samo seks bez osjećaja. Puno više bih volio da je u pitanju bio on. Nakon svakog susreta mislio sam na njega i koliko bih volio da je tu. Nisam mu o tome pričao jer nisam znao kako će reagirati, a nisam htio da išta poremeti naše planove da se vidimo u svibnju. Međutim, to me smetalo jer nije fer da tako nešto skrivam od njega.

Mick je uglavnom šutio dok sam ja pisao svoje priznanje. Rekao je tek da mu je drago da sam iskren, ali da mu nije drago čuti što sam mu rekao. Rekao je da je razočaran, te da je problem možda u tome što on uvijek sve previše idealizira. A jedino što sam mu ja mogao odgovoriti je da mi je jako, jako žao. Poslije sam mu napisao sljedeći e-mail:

Sad sam spojen na Messenger i čekam da se on spoji... Ne znam što da mu kažem. Osjećam da gubim nešto jako vrijedno. Tuga mi ispunja srce misleći da sam ga možda nepovratno izgubio. Nikad nisam bio u ovakvoj situaciji. Nadam se da je i ovo dio mog odrastanja...

Homoseksualni odnosi imaju svojih prednosti i nedostataka u usporedbi sa heteroseksualnim. Ranije sam pisao kako nedostatak uravnotežujuće ženske energije čini gay veze eksplozivnima što može biti i prednost i nedostatak. Vjerovatno najveći nedostatak je nemogućnost dobivanja vlastite djece, što je mnogim gay ljudima koje sam upoznao velika želja i istovremeno veliki problem, čak i ovdje gdje postoje razne mogućnosti za ostvarenje tih želja. Ovaj nedostatak je toliko velik i bitan da bih ga nazvao najvećim problemom gay populacije. (Stoga se ne smijem prestati podsjećati koliko sam sretan što imam djecu).

Jedna manje bitna razlika koja me uvijek iznova oduševljava jest nedostatak ženskog dramatiziranja. Naravno, postoji i dosta gay frajera koji vole raditi drame u svojim odnosima. Čak i oni koji se kunu da mrze dramatiziranje (Fabian na početku naše veze), na kraju postanu najveći gnjavatori (Fabijan na kraju naše veze). Evo par primjera.

Odmah na početku mog poznanstva sa Sidom spavali smo zajedno. Jedanput i nikad više. Bili smo i ostali odlični prijatelji. Zar to nije nevjerojatno? Zamislite seks sa ženskim bićem i sve analize i sinteze koje poslije iz toga obično proizlaze. Sposobnost muškaraca da se poseksaju i da to poslije ništa ne znači mi je zadivljujuća.

S Timom sam imao problema zato što nisam znao kako će reagirati kad mu kažem da ne mogu biti u vezi s njim. Iako bi želio više, on je prihvatio ono što može dobiti bez ikakvih problema. Nisam ga vidio skoro tjedan dana, pa sam mu danas na chatu priznao da sam bio "zločest" i ostvario dvije stvari sa moje liste želja. Jedva sam to izustio jer sam mislio da će ga to pogoditi. A on je rekao: super, baš mi je drago. Nastavio sam s opisom doživljaja, a on je sve to primio bez imalo uzbuđenja, tek je komentirao da mu je žao što je slaba konkurencija Terryju što se veličine tiče. A ja sam ga smirio i rekao mu da je Terryjev ipak prevelik. :-) Na kraju sam mu priznao da nisam znao kako će podnijeti moju iskrenost te da me iznenadio kad je moju ispovijest komentirao sa "samo naprijed". A on je odgovorio: "Znaš vrlo dobro koliko puta sam ti rekao da te želim zadržati kao prijatelja čak i ako prestanemo raditi 'druge' stvari". Zar to nije predivno? I opet zaključak: iskrenost i otvorenost prije svega!

I na kraju – Pedro. Pričao sam s njim danas i sve je bilo OK. I dalje smo prijatelji kao i prije. Nikakvih promjena nisam osjetio. Kasnije sam ga pitao da li mu je imalo žao zbog toga što smo napravili. Pedro kaže da je njegova krivica i ničija druga. Postao je slab i dozvolio je da se desi. Potvrdio je sebi da još nije spreman za dugotrajnu monogamnu vezu (jer je preslab). Međutim, u njegovom odnosu prema meni se ništa ne mijenja, a isto sam ja potvrdio i njemu.

Onda sam se sjetio scene iz serije Queer as Folk u kojoj Michael i njegov partner doktor diskutiraju o svojoj vezi nakon što su prevarili jedan drugoga. Michael pita da li će moći biti vjerni jedan drugome u budućnosti. A puno iskusniji doktor odgovara da su obojica muškarci – ne bi trebali obećavati ono što ne mogu ispoštovati. Može se lako desiti da opet susretnu nekoga kome ne mogu odoljeti. Ono što je bitno je da se nakon avanture vrate svom partneru. Mene je ovaj doktorov odgovor zaista oduševio, a i Pedru se svidio, premda on i dalje čvrsto slijedi svoj put.

Pedro, Pedro! Zašto se ne možeš opustiti i malo uživati?

Poslije ponoći smo završili u klubu 51. To je inače lezbijski bar, ali smo sinoć saznali da tamo imaju 18+ dance večer. Znači da puštaju unutra starije od 18 godina, a ne kako je u barovima uobičajeno 21+. Mlađima od 21 je zakonom zabranjeno konzumiranje alkohola i uopće pristup u barove. U svakom baru na ulazu provjeravaju osobne iskaznice i ne dozvoljavaju ulaz mlađima od 21. U iznimnim slučajevima dozvoljava se ulaz mlađariji između 18 i 21 godine, a tada svi gosti na ulazu dobiju narukvicu: stariji od 21 godine jedne boje, a mlađi druge boje, tako da se vidi tko smije, a tko ne smije konzumirati alkohol. Tako je to u ovoj zemlji slobode i demokracije.

A mladost u baru! Koja ljepota, koja energija! Prekrasan doživljaj! Mladost je ipak mladost. Nas troje (Pedro, Sid i ja) smo se rasplesali i bilo nam je super.

Pedro se do zatvaranja dobro napio, pa je počeo raditi gluposti. Na povratku kući držao me za ruku. Odvezao sam ga kući i pomogao mu da pronađe svoju sobu. Nakon toga sam, naravno, završio s njim u krevetu. Već smo bili u toj situaciji, pa sam mislio da ćemo se, kao i ranije, malo maziti i onda put pod noge. Međutim, Pedro nije bio tako pijan kao zadnji put, a ja nisam bio tako odlučan da odem na vrijeme, i malo po malo išli smo sve dalje i dalje. Ja sam se bojao kako će seks na njega djelovati, ali on me nastavio ohrabrivati i tako smo išli do kraja. Seks s njim je bio super. Sviđa mi se njegovo tijelo, i zapravo mi je nevjerojatno da nam je toliko dugo trebalo da spavamo zajedno (više od šest mjeseci).

Istina je da smo to obojica željeli već dugo vremena. Ali Pedrovo inzistiranje na suzdržavanju u očekivanju princa na bijelom konju sprečavalo ga je da se upusti u zabavu sa mnom, a isto tako i mene jer ga nisam želio povrijediti. Na kraju krajeva, on mi je jedan od najboljih prijatelja.

Ujutro sam rano otišao, a kasnije sam nekoliko puta zvao Pedra, ali se nije javljao. Bojim se kako će ovo utjecati na naše prijateljstvo. Što se mene tiče, nema nikakvog utjecaja, ali s obzirom na Pedrove dvojbe, ne znam kako će se on nakon ovoga ponašati...

Moja prijateljica Julija mi je, nakon što je čula priču o grupnjaku, rekla da mi je vrag odnio moral. A ja nemam problema sa ovim što radim zato jer mislim da nikoga svojim ponašanjem ne oštećujem niti vrijeđam. Koja je svrha morala nego da ljudi poštuju i cijene jedni druge na način kako očekuju da se drugi ponašaju prema njima. Sve izvan toga mi se čini pretjerano i lažno moraliziranje iza kojeg se obično skriva teški nemoral. Ima li većeg licemjerja od toga kad svećenik s oltara priča protiv seksa prije braka, a sa strane krši svoje zavjete? Ili kad heteroseksualci kore sve homoseksualce kao nemoralne ljude, a sami varaju svoje žene?

Pitao sam Basilia Pravednog, na osnovu svega što sam mu proteklih mjeseci ispričao, bi li se složio s Julijom? Jesam li otišao predaleko u svom odbijanju društvenih i moralnih normi i pravila? Jesam li stvarno postao nemoralan? Basilio odgovara: "Teško mi je neposredno i jasno odgovoriti na ovo pitanje jer i meni, moram priznati u mnogim stvarima ljudskog života nije jasna granica između moralnog i nemoralnog. Koliko mogu rekonstruirati tvoje trenutno životno stanje, rekao bih da si se ipak malo previše zanio. Čini mi se da te previše povukla želja probati i nadoknaditi sve ono što si proteklih godina sebi zabaranjivao. Pravo kaže Biblija: 'Svaki posao pod nebom ima svoje vrijeme' i ako neke stvari nisi oprobao kao 19-godišnjak malo je pretjerano nadoknađivati ih s 31 godinom!"

Definicija morala kaže da je to skup pravila ponašanja koja opisuju što je pravo (dobro) a što krivo (zlo). Prema tome, ako ne osjećam da radim sebi ili bilo kome drugome išta nažao, nego se zabavljam i pružam zabavu i drugima, što u tome ima loše? Jesam li u pravu ili sam ipak pretjerao?

Apsolutno se slažem s Basiliovom ranijom konstatacijom da treba naći zlatnu sredinu između djevičanskog iščekivanja princa na bijelom konju i pukog promiskuitetnog ponašanja. Gdje je ta sredina, ovisi koga se pita. Bio sam sinoć vani sa Pedrom i Sidom. Malo smo pričali o našim iskustvima i željama. Sid me je šokirao kad mi je rekao da je nekoliko puta imao seks bez kondoma, da je probao vodene sportove, i da mu je velika želja igrati ulogu roba. Premda sam bio jako iznenađen, svim silama sam se trudio biti tolerantan i ne izgledati zaprepašteno. Pedro nije imao takvih šokantnih priča, ali me iznenadio kad je ispričao da se seksao u WC-u u restoranu, a njegova velika želja je seks u avionu. Komentirajući Sidova iskustva sa vodenim sportovima, Pedro je ispričao da je jedan njegov partner tražio isto, i to veliku nuždu, ali Pedro to nije mogao ni zamisliti. Slušajući sve to osjetio sam se kao nevinašce. Jako mi je zanimljivo slušati takve priče o ljudima koji inače izgledaju sasvim normalno, a u sebi gaje tajne želje koje drugima mogu biti nezamislive i šokantne. Podsjetilo me to na film Kinsey u kojemu ovaj istraživač otkriva razna seksualna ponašanja. Što reći o svemu tome? Ako mene pišanje po nekome nimalo ne uzbuđuje, je li to razlog da takvu osobu smatram nenormalnom? Zar mogu nekoga osuđivati zbog toga kad istovremeno većina društva osuđuje mene samoga zbog najobičnijeg seksa s muškarcima?

Nedavno je u Večernjaku objavljena vijest o otvaranju prvog BDSM bara u Hrvata. Večernjak postavlja pitanje da li je fetišizam bolest ili užitak, ali ne daje odgovor. Mene je najviše dojmio komentar jednog čitatelja koji kaže: "...Pa bilo je i vrijeme... toleriraju se pederi i lezbače, samo je BDSM ostao totalni taboo... smiješno. Ja svoju curu volim obučenu u kožu i zavezanu, te ju malo ispljuskati po guzi, jer OBOJE to želimo, i trpim komentare da sam bolestan od uzornih gradana koji prebijaju svoje žene jer nema pive u frižideru..."

Što je moralno, a što nemoralno ovisi o tome koga se pita. Ako pitamo Sida ili ovog ljubitelja BDSM-a, njihove norme prihvatljivog ponašanja su prilično šire od mojih. Ako pitate mene, pokoji eksperiment kao grupni seks je sasvim prihvatljivo ponašanje. Što se Pedra tiče, za njega je sve što izlazi iz okvira ozbiljne monogamne veze neprihvatljivo. Ako pitamo većinu heteroseksualaca u Hrvatskoj (a i šire), jedino heteroseksualni odnosi su prihvatljivi, uključujući i mijenjanje partnera i raznolika druga šaranja, ali homoseksualnost je striktno u domeni nemorala. Jedan mali broj heteroseksualaca će vjerovatno reći da je jedino moralno imati seks sa jednom osobom u braku, te isto bar pokušati provoditi u životu. Konačno, naše dušebrižno svećenstvo nam govori da je seks i u braku dozvoljen samo ako mu je svrha prokreacija. S time smo eliminirali posljednje tračke morala u našem društvu, definitivno svi idemo u pakao, a smak svijeta je tu iza ugla.

Moral ili nemoral? Who cares! Jebite se ljudi i radite što vam se sviđa. Samo uvijek budite odgovorni prema sebi i drugima. Ne radite drugima ništa protiv njihove volje.

Bio sam s Pedrom na ručku pa sam ga šokirao pričom o grupnjaku. On se u takvo nešto ne želi upuštati. Čini mi se malo izgubljen što se seksa i ljubavi tiče. Kaže mi kako ga uhvati depresija kad ima seks bez osjećaja i da to ne želi više raditi. Međutim, kako u susretima s drugima uvijek traži ozbiljnu vezu i ne želi se upustiti u zabavu samo radi zabave, to druge odbija, i istovremeno njega pogađa. Ima izrazito negativno mišljenje o seksu kao zabavi. Priznaje da je to fiziološka potreba, ali misli da je ne treba upražnjavati s bilo kim nego čekati pravu osobu.

Upitao sam Basilia Premudrog što da radim s Pedrom, a on mi ovako odgovori: "Pusti ga neka živi svoj život! Ili još konkretnije: budi tolerantan! Iako se danas teško mogu uživjeti u njegov mentalni sklop po pitanju iščekivanja ozbiljne veze, a još manje u pokušaj da takve stavove učinim životnom stvarnošću, ipak mu skidam kapu. Moj trenutni osobni stav po pitanjima koje ti je Pedro tako idealistički izrazio nalazi se negdje na zlatnoj sredini izmedju djevičanskog iščekivanja princa na bijolom konju i pukog promiskuitetnog ponašanja. Trenutno držim da bi čovjek trebao aktivno tražiti i experimentirati (u granicama normale) dok god ne pronađe neku srodnu dušu. A kada je, kojim slučajem uspije pronaći, trebao bi je se držati kao pijan plota."

Potpuno se slažem s Basiliom u vezi zlatne sredine. Što se tiče Pedra, žao mi ga je gledati kako se pati umjesto da se zabavlja... Čim nekoga upozna odmah se zainteresira za ozbiljnu vezu. I onda se suzdržava od seksa jer ne želi da se to pretvori u kratki odnos za jednu noć. A to naravno odbija ljude. Ja mu kažem da se opusti i da se zabavlja s ljudima. Ako se netko zaista zainteresira za njega, ne vidim zašto bi seks to morao pokvariti. A ako se susret ipak pretvori u seks za jednu noć, onda takva osoba nije zainteresirana za nešto više i nije vrijedna nekoga tko se želi vezati za jednu osobu. To mi izgleda tako logično, pa neko lažno moraliziranje u vezi s tim mi stvarno ide na živce.

Mama je počela čitati knjigu "Više od prihvaćanja", jedinu knjigu s gay tematikom koju sam mogao naći u Hrvatskoj. Prvo sam mislio da će je mama zapaliti, ali ipak nije. Knjiga je stajala dugo vremena da bi je mama tek sad otvorila. Pročitala je priče o roditeljima koji su svoju djecu izbacili iz kuće, odrekli ih se, ili im prijetili smrću nakon što su djeca otkrila svoju homoseksualnost. Mama je rekla da ona takvo nešto nikad ne bi mogla napraviti svojoj djeci. Rekla mi je da će me uvijek voljeti jer sam njezino dijete. Ranije je prijetila da će me se odreći, slala me svećeniku jer me opsjednula sotona, i slično. Očito da se u njoj lomi ljubav prema sinu i nemogućnost da prihvati moju homoseksualnost. Ponekad se pitam da li je dobro što sam joj uopće rekao.

Ovo je dobra prilika da prenesem Pedrovo pismo mnogobrojnoj braći i sestrama koje im je poslao za svoj trideseti rođendan. Njegovi roditelji su umrli.



Ono što me najviše dirnulo u Pedrovom pismu jest da ne traži razumijevanje i prihvaćanje. Do čitanja ovog pisma, ja sam grčevito nastojao dobiti upravo to: razumijevanje i prihvaćanje drugih ljudi. Onda sam shvatio da to uopće nije bitno. Ja živim svoj život, a ostali se mogu ponašati kako hoće. Mogu me prihvatiti ili ne prihvatiti ovakvog kakav jesam, ali to nikako ne može i ne smije utjecati na moj život i moju sreću.

Redovito čitam Večernji List pa primjećujem da u zadnje vrijeme često piše o homoseksualcima i zbivanjima oko njih. Novinari prate aktivnosti udruga Iskoraka i Kontre, i prilično dobro ih pokrivaju u vijestima. S obzirom na medijsku auto-blokadu koja je vladala prijašnjih godina, ovo je pravo osvježenje! Pogotovo kad Večernjak članke poprati slikama homoseksualnih parova u ljubavnom zagrljaju. Ne znam samo objavljuju li te slike samo na Internetu ili i u tiskanom izdanju. Sve u svemu, svaka im čast! Redovito i objektivno informiranje javnosti presudno je za senzibiliranje Hrvatskog življa, za prihvaćanje realnosti, i pomak unaprijed kad je riječ o našim pravima u društvu i odnosu društva prema nama.

Zanimljiviji od samih članaka u Večernjaku su komentari koje ljudi pišu na članke. Tu se čovjek može dobro nasmijati, ali i zgroziti kakve primitive ima na našim prostorima. Prenosim komentar na vijest o gay imeniku, koja je moj apsolutni favorit!


Može li meni netko reći da li je pisac ove poruke neki zajebant koji se htio našaliti sa primitivcima u Lijepoj Našoj? Jer čini mi se nevjerojatnim da postoji čovjek koji stvarno misli ovo što je napisano…

Danas sam pitao Terryja na chatu zar ga nije strah zaraze kad ima analni odnos bez kondoma. Njegov odgovor: "Jest… ali prilično sam dobar u tome. Da kucnem u drvo… još ništa nisam dobio. Ljudi s kojima to radim su također OK u vezi s tim." Terry ima 24 godine. Ako se radi o nekim spolno prenosivim bolestima (STD) koje su izlječive antibioticima ili slično onda bih čak mogao shvatiti ovaj nemar. Ali ako se zarazi s nečim ozbiljnijim pa mu to ostane za cijeli život, ili mu skrati život, to je nešto sasvim drugo. Neshvatljivo mi je kako neki ljudi olako gledaju na to.

Nakon toga sam poslao sljedeće pitanje Reggieu, mom bivšem tarapeutu/savjetniku. Reggie radi na odjelu za prevenciju i edukaciju o HIV-u u ministarstvu zdravlja, i on mi je ranije dosta toga objasnio o AIDS-u. "Za mene je seks bez kondoma potpuno neprihvatljiv. To ponašanje je više nego nerazumno. Ti ljudi su jednostavno budale. Jedan od njih mi je rekao da je bez kondoma doživljaj puno bolji za aktivnog sudionika. Da li je to vrijedno riskiranja života? Nije mi jasno kako me netko koga taman upoznam može pitati tako nešto. Pa što ti ljudi misle?????"

Reggiev odgovor: "Cijenim tvoje zaprepaštenje i konfuziju. Slažem se s tvojim stajalištem o riskiranju života radi seksa, ali za gay muškarce mnogi drugi faktori ulaze u obzir. Prvi je odbijanje da se ograničimo pravilima koje društvo postavlja. Ja smatram ovo objašnjenje prilično adolescentskim, ali ga isto tako i razumijem. Drugi problem je deprimirajući odnos prema homoseksualnosti u našoj kulturi. Gay ljudi se otvoreno kritiziraju, što smo jasno i glasno čuli za vrijeme nedavnih predsjedničkih izbora. Ti razlozi uzrokuju da mnogi homoseksualci prihvaćaju razna nezdrava ponašanja. Za lezbijke to može biti pretjerivanje u hrani ili piću, slaba tjelesna aktivnost, pa čak i hiperseksualnost – s tim da ih ova ponašanja ne izlažu povećanom riziku zaraze HIV-om. Iako ova ponašanja mogu uzrokovati razne zdravstvene probleme, nijedan nije ni blizu tako opasan kao HIV. Kod gay muškaraca, rizična ponašanja uključuju pretjerivanje u piću, slabu tjelesnu aktivnost i hiperseksualnost – s kojom dolazi i vrlo veliki rizik od zaraze HIV-om. Uz sve to, društvo nam daje konfuznu poruku o seksualnosti. Smatra se da nije u redu razgovarati o seksualnosti, ali je u redu koristiti je u oglašavanju i u redu je obuzdavati ljude. To jednostavno zbunjuje. Moje je mišljenje da svi ovi faktori u kombinaciji čine da ljudi rade stvari koje se čine nerazumnima, ali su zapravo razumljive. Mislim da trebamo povećati našu osobnu odgovornost i odgovornost čitavog društva kad se radi o zdravlju ljudi. Za mene su ovakva ponašanja neprihvatljiva i takve stvari nisam radio. Razgovarao sam s mnogim muškarcima koji imaju drugačije mišljenje. S njima uvijek nastojim otvoreno podijeliti svoje mišljenje dok u isto vrijeme pokušavam shvatiti zašto sebe izlažu riziku."

Tako sam od Reggiea dobio lekciju iz tolerancije. Bar bi mi pederi trebali znati tolerirati druge ljude, s obzirom da se s netolerancijom stalno susrećemo i osjećamo je na vlastitoj koži. Međutim, puno je lakše nekome jednostavno reći da je budala i kreten nego pokušati razumjeti tuđe stajalište, ili ga barem cijeniti.

Terry me želi ponovo vidjeti, ali ovaj put nasamo. Rado sam prihvatio njegov poziv. Ranije sam napisao, kad bi mi netko rekao da voli barebacking, ne bih htio s njima ni razgovarati, a da o seksu ne govorimo. Ali s obzirom na sve gore navedeno, odlučujem ne diskriminirati ljude radi ovakvog ponašanja. Znakovito je i da me Terry želi opet vidjeti iako zna da sa mnom barebacking ne dolazi u obzir. Ja ću se u svakom slučaju zaštiti, a vjerovatno i pokušati i reći nešto i preporučiti ljudima da to ne rade.

Joj koji uzbudljiv dan! Ostvario sam dvije stvari sa moje liste želja.

Jutros sam bio na telefonskom sastanku kad me neki neznanac kontaktirao preko messengera. Iznenadio sam se jer se to rijetko događa. Pronašao me preko mog profila na Internetu. Pogledao sam njegov profil, izgledao je super. Uz to je bio tamnoput. To je ujedno bila jedna od mojih želja: biti sa crnim frajerom. Nakon razmjene informacija i dogovorenog podnevnog susreta (za vrijeme pauze za ručak), Terry me pitao da li je OK da dođe još jedan frajer. To je bila moja druga želja: biti sa dvojicom odjednom. Malo sam se nećkao u vezi toga jer to još nisam probao. Ali nisam mogao propustiti priliku da to isprobam.

Terry je dobro građen, a njegova tamna koža mi je bila zaista zanimljiva. Nije da se palim na to, jednostavno je interesantno. Naravno, glavna stvar koju sam htio provjeriti jest mit o veličini crnačkih organa. Čuo sam od drugih da je to samo mit, ali u Terryjevom slučaju – svakako nije bio! Imao je zaista impresivan komad koji je stršao ravan i krut poput stijene. Duljina, po Terryjevim riječima, 22cm. Takvo nešto mi je krasno za vidjeti, ali kad nešto s njim treba raditi, onda nastaju problemi. Više mi se sviđaju manji komadi koje se može bolje i lakše "obrađivati".

A Dillon, drugi frajer, je bijelac i nezasitni pasivac. Nedugo nakon početka naše igre, pridružio nam se još jedan frajer, također pasivac. Terry je očito pozivao frajere koji njemu odgovaraju. Međutim, ja nemam ništa protiv aktivne uloge, tako da sam je u ovoj neuravnoteženoj situaciji rado prihvatio. Prilično sam prilagodljiv što se toga tiče, sve ovisi s kim sam. To mi je prilično zanimljivo: primijetio sam kod nekih ljudi da se brzo prilagode situaciji u kojoj se nalaze, dok drugi nema šanse da promijene svoju ulogu. Drago mi je da sam u ovoj prvoj, svestranoj ("versatile") skupini.

Bio sam prilično nervozan prije nego što smo se upustili u naše igre. Nisam znao što mogu očekivati i kako će se stvari odvijati. Međutim, ubrzo mi je postalo jasno da se radi o sasvim normalnim ljudima i da svi rade isto ono što se radi u parovima. Samo što je puno zanimljivije kad ima više ljudi: može se zabavljati na puno više načina nego samo s jednim čovjekom. Naravno, ovdje se radi samo o seksu. Ono što je nedostajalo su emocije, a emocije su te koje u odnosu jedan-na-jedan omogućavaju nešto puno veće i bolje od samog seksa. Iako su mi se ove igre svidjele, zaključio sam da se prava stvar ipak postiže u vezi s jednom voljenom osobom.

Zamalo da zaboravim: Terry i Dillon su se zabavljali "bareback" – bez kondoma! Prije toga su pitali jedan drugoga da li su sigurni i kad su se testirali. Što se mene tiče, kondom je bio obavezan u analnom seksu bez obzira o kojoj se ulozi radilo, i s tim nitko nije radio probleme. Stvarno mi nije jasno što ti ljudi misle. Može li mi to netko objasniti?

Zvuči kao šala, ali nije daleko od stvarnosti... bar što se mene tiče. :-) he he

Nedjelja. Brunch u Harvey's u Castru sa Pedrom i njegovim prijateljema. (Za one koji ne znaju, brunch je obrok u kasnom prijepodnevu, kombinacija kasnog breakfasta i ranog luncha, obično nakon što se kasno ustane vikendom, a Castro je gay četvrt u San Franciscu). U Castru sam već bio ranije i, naravno, bio oduševljen. Radi se o ulici Castro i okolnim ulicama koje su prepune gay barova, knjižara, videoteka, i slično. Ulice su dekorirane zastavama duginih boja da ne bi bilo zabune gdje se nalazite. Najviše me impresionira što se posvuda susreću gay parovi koji šeću držeći se za ruke, a nitko na njih ne obraća pažnju jer je to tu sasvim normalno. To je jedno mjesto na zemlji (koje sam dosad imao priliku posjetiti) gdje je nešto tako moguće bez ikakvog ustručavanja. Predivno! Vani je bilo oblačno, i već je padala pokoja kap kiše. Međutim, puno više od oblačna neba, raspoloženje mi je kvarila vijest na prvoj strani San Francisco Chronicla o novoj iznimno otpornoj varijaciji HIV-a. Ta vijest je bila podsjetnik da svijet nije idealan, čak ni na ovom mjestu iz bajke.

Upoznao sam Pedrovog prijatelja Francisa i njegovog dečka – Stevena Underhilla. Meni to ime ništa nije značilo dok mi Pedro nije objasnio da je tip jako poznat fotograf, posebno cijenjen u gay zajednici. Dobio sam na poklon kalendar "Straight Guys 2005" pa sam skužio zašto je tako cijenjen.

Nakon bruncha krenuli smo na put kući. Pitanje koje su mi kasnije i Julija i Tim i Basilio Premudri postavili je bilo: da li je bilo išta između mene i Pedra. Odgovor je negativan. S Pedrom sam samo prijatelj već kojih 9 mjeseci. Upoznali smo se online i uspostavili dobar odnos. Međutim, vrlo brzo nam je postalo jasno da tražimo različite stvari u životu. Pedro traži svog princa na bijelom konju i ne želi spavati s bilo kim ako to ne vodi u nekakvu trajnu vezu. A ja tražim iskustvo i nisam spreman upuštati se u romantične veze. S obzirom na to, brzo nam je postalo jasno da se između nas ništa neće dogoditi. Bilo je problematičnih trenutaka kad smo ili ja ili on bili u kušnji, ali takve epizode se rijetko dešavaju otkad smo se bolje upoznali.

Pedro je jučer primijetio da smo cijeli put do San Francisca i nazad proveli u razgovoru i uvijek smo nalazili nove teme za priču i zezanje. U biti mi se Pedro prilično sviđa na više razina. Uvijek se zezamo da smo jedan drugome najprivlačniji. Pitao me na povratku tko mi se od njegovih prijatelja najviše sviđa. A ja bez trenutka razmišljanja odgovorim onaj u žutoj majici. Pedro se zamislio da se sjeti tko je imao žutu majicu. Trebalo mu je malo vremena da skuži da je on nosi. A noć prije u hotelskoj sobi, ja sam bio već u svom krevetu, a Pedro umjesto u svoj legne do mene u moj krevet. Kad je htio pobjeći ja mu nisam dao. I tako... ovakve epizode čine naš prijateljski odnos izuzetno zanimljivim...

Ovako je moj Basilio Premudri komentirao moj prijašnji komentar o slobodi u Californiji: "Gledao sam slike koje prikazuju najzanimljivije detalje s gay parade u San Franciscu. Ono što me šokiralo bijaše vidjeti da je većina ljudi usred bijela dana hodala polugola. Na nekim slikama se čak vide kako ljudi na ulici otvoreno puše jedan drugome. Svašta! Eto toliko o slobodi kod vas i kod nas. Bez obzira na zamamnost misli o što većoj slobodi, moram priznati da me takve scene ne bi previše radovale na zagrebačkim ulicama u našoj divnoj, katoličkoj domovini."

Nadam se da ću u skoroj budućnosti prisustvovati "Gay Prideu" u San Franciscu pa da iz prve ruke mogu iskusiti gore navedeno. Fabian mi je pričao da je vidio analni seks na jednom balkonu iznad ulice kuda je prolazila parada. A Tim mi je pričao da su prije dvadesetak godina imali strože propise. Tako je lezbijkama bilo zabranjeno potpuno obnažiti grudi, morale su imati bar nešto na bradavicama. Danas nema više nikakvih zabrana ni ustezanja. Mislim da se ovdje više radi o želji da se šokira nego da se bude devijantan. Ljudi koji rade ovakve stvari se idući dan vraćaju na svoje radno mjesto i nastavljaju svoj konzervativan život. Parada je tek mjesto za pražnjenje.

U svezi s ovim sjećam se slika sa Zagreb Pridea. Sudionici su ozbiljni i konzervativno obučeni, uopće ne izgledaju gay. Gdje su drag queens (kraljice), BDSM motoristi, anđeli u vrućim hlačicama, i svi ostali mogući kostimi kojima se gay zajednica diči u drugim krajevima? To šarenilo je meni očaravajuće. Nedavno sam gledao film "Priscilla, Pustinjska Kraljica" koji me je tako očarao da sam poželio odjenuti se poput plesača u filmu. I tako se prošetati na ZG Prideu!

Većina klubova i barova se zatvara u 2 sata. Vjerovatno je razlog u tome što je od 2-6 ujutro zabranjeno točenje alkohola. Nakon 2 sata mogu se dobiti samo bezalkoholna pića, pa većina ljudi i tako odlazi. Vrlo su strogi što se toga tiče. Ako se mjesto zatvara u 2, već desetak minuta ranije sve ljude izbace na ulicu. U klubovima koji rade poslije 2 sata, negdje oko 1:45 konobari počinju skupljati čaše s alkoholnim pićima, tako da u 2 sata nigdje nema nimalo alkohola. Toliko u slobodi i noćnom životu u Californiji.

Tako smo se i mi malo prije 2 sata našli na ulici ispred N'Touch-a. Tamo se, kao i ispred ostalih klubova, u to vrijeme nastavlja "meat market", odnosno pronalaženje partnera za jednu noć. U ovim aktivnostima još nisam sudjelovao jer se osjećam jako neugodno razgovarati s ljudima kojima je jedini cilj da te odvedu u krevet. Većina ljudi izgleda da s tim nema problema. Dodat ću to na moju listu stvari koje moram isprobati. :-)

Brian nam je preporučio da idemo u Mezzanine, noćni klub koji radi poslije 2. To je još jedno mjesto gdje nikad nisam bio. Prvo me šokirala cijena upada od $20. Poslije sam skužio da je to zato što moraju nešto zaraditi bar na ulazu, kad na barovima poslije dva sata prodaju uglavnom vodu i Gatorade. Mezzanine je ogroman, izgleda kao tvornička hala sa stotinama golih tijela u pokretu. 95% ljudi je plesalo topless. Pedro se odmah skinuo, pa se čak popeo na podij i tamo plesao skoro cijelo vrijeme. Pedro me natjerao da skinem majicu, a meni neugodno! Nagovorio me kad je rekao da nas u polumraku i tako nitko ne vidi. Na podij me nije uspio natjerati, valjda zato što je utjecaj ranije konzumiranog alkohola počeo slabiti.

Iznenadila me energija koju ljudi u klubu imaju za ples. Tijela su non stop u pokretu i nema prestajanja. Znoj se cijedi niz vrela tijela, dok se mišići presijavaju na oskudnom svjetlu. Pitao sam se koliko je ljudi tu bilo na drogama. Meni nije trebalo ništa, ne znam ni sam zašto, ritam techna je sve što mi je trebalo da mi drži tijelo u neprestanom pokretu dok se znoj cijedio sa mene. Jedino što mi je trebalo je voda, bojao sam se da ne dehidriram. Bojao sam se i upale mišića idući dan pa smo negdje oko 4h napustili ovu gomilu i krenuli u naš hotel.

Bolji naziv za ovaj blog bio bi "velika očekivanja", koja se, naravno, nisu ispunila. I prije sam bio u takvim situacijama, pa sam ovaj put već i očekivao razočaranje. N'Touch je klub koji privlači prvenstveno Azijsku klijentelu. Još odavno sam primijetio da glatki, mršavi, kosooki, crnokosi dečki iz divne zemlje Azije pogađaju osjetljivu notu u mom tijelu. Drugim riječima, neodoljivi su! Kad mi je Pedro rekao da idemo u klub u kojem se sastaju ti dečki i njihovi obožavatelji, očekivao sam da će to biti raj na zemlji.

Prva stvar koja me razočarala bila je veličina kluba. Prilično mali prostor u koji se jedva naguralo dvjestotinjak ljudi. Većinu vremena smo se morali naguravati, što na kraju krajeva nije bilo ni tako loše. :-) Drugo razočaranje je bilo u klijenteli koja nije bila tako "hot" kao što sam ja zamišljao. Ali to je moj problem prevelikih očekivanja. Queer as Folk je jedno, a realnost je drugo.

Bilo mi je žao Pedra koji je tamo išao ne bi li upoznao nekog bijelog ljubitelja azijske krvi, međutim, disproporcija u korist azijata je, na moju radost, a na Pedrovu žalost, bila prevelika. Razgovarao sam s dvojicom jako zgodnih frajera koji su izgledali fantastično, pogotovo dok su plesali u techno ritmu. Ovo je bio izvanredan uspjeh s obzirom na raniji napis o problemima oko upoznavanja. Mislim da je trik u tome da se izbace iz glave prevelika očekivanja, onda je puno lakše biti prirodan.

S jednim od ovih frajera (Brian) sam plesao dok obojica nismo bili mokri od znoja. Kasnije sam skužio da je Brian došao pripremljen – presvukao se u rezervnu majicu koju je donio sa sobom. Dobar trik. Dobio sam njegov broj, ali sumnjam da ću ga zvati. Drugi frajer mi se više sviđao, izgledao je poput anđela. Nekoliko puta smo se susreli pogledima, a poslije toga je on skinuo majicu i popeo se na podij gdje je ostatak večeri plesao topless. Tijelo mu je bilo bolje isklesano od "go go" plesača s druge strane podija. Uživao sam ga gledati, ali u isto vrijeme sam skužio da nemam šanse. Međutim, nakon zatvaranja i nakon što smo ostavili Briana, iznenada sam skužio da ovaj frajer čeka taksi sam na ulici. Nije mi bilo jasno kako je moguće da takav frajer odlazi sam iz kluba. Pod utjecajem alkohola i uz Pedrovu podršku, odlučili smo ga upitati. Tip je bio vrlo pristupačan i nadasve normalan. Saznali smo da živi u istom gradu gdje i mi, a odmah nakon toga i da ima dečka. Šteta. Nije mi bilo jasno kako mu dečko dozvoljava da ide sam u grad i da pleše topless u klubovima. Rekao je da uživa plesati. To je bilo očigledno.

Razgovarao sam s Timom večeras. Skoro svaki dan se čujemo. Viđamo se par puta tjedno jer ne živimo baš blizu jedan drugoga. Osim toga, radno vrijeme nam se ne poklapa. Tim počinje raditi jako rano – između četiri i pet sati ujutro, pa onda ide rano u krevet, a ja često ostajem prekovremeno na poslu do 6-7 navečer.

Dosad smo se susreli nekoliko puta kod njegove kuće i jedanput izašli van na večeru. Jučer sam pisao da me je već počelo zabrinjavati kuda to vodi, ali da nisam mogao naći načina da o tome razgovaramo. Srećom, Tim je našao načina. Rekao mi je da je on ne želi spavati s drugim muškarcima i pitao me što ja o tome mislim. Ja sam se nastojao izvući, ali nije bilo izbora. Onda sam mu počeo nadugo i naširoko opisivati svoju situaciju: kako sam se tek prije manje od godinu dana prestao boriti sa svojom homoseksualnošću i prihvatio je kao nešto normalno i kao dio moje osobe. Nakon toga sam šest mjeseci bio u vezi s Fabianom, prvom gay osobom koju sam upoznao preko Interneta. Nakon mukotrpnog raskida s Fabianom počeo sam istraživati gay svijet i mijenjati partnere. Trenutno sam još u toj fazi "dječaka u trgovini slatkiša" i nisam spreman na vezanje uz jednu osobu. Imam još dosta stvari na listi koje bih želio isprobati. Naveo sam par primjera: Circuit party, gay sauna, itd.

Očekivao sam da će Tim biti pogođen mojim odbijanjem njegove ponude, međutim, on se ili jako dobro pretvarao ili je stvarno bio iskren kad je rekao da je sve to OK. Rekao je da bi rado otišao sa mnom na neka mjesta koja želim posjetiti. Ja sam se ispričavao zato što ne mogu pristati na ono što on želi, a on je rekao da se nemam razloga ispričavati. Rekao je da cijeni moju iskrenost, a to mi je bilo drago čuti. A još draže kad me poslije toga pozvao kod sebe...

Zaključak? Nema baš smisla previše se zamarati oko toga što će drugi misliti i što ako neću ispuniti njihova očekivanja. Važno je biti iskren i ne razmišljati kakve će posljedice to imati. Kakve god bile, bit će bolje nego da me poslije muči savjest zbog neiskrenosti i obmane.

Tim se jako zainteresirao za mene. Bojim se kuda to vodi. Ne želim ga povrijediti dajući mu lažne nade da ćemo možda završiti u vezi. Sviđa mi se sva pažnja i nježnost koju mi pruža, ali nažalost, koliko god to plitko zvučalo, zbog njegovog izgleda ne mogu zamisliti biti u vezi s njim. Radi se o starosnoj razlici. Deset godina je stariji od mene, što i nije tako puno, međutim, on izgleda i starije od svojih godina. To me ne smeta kad sam s njim kod kuće ili u krevetu, ali bi me smetalo s njim izaći van u bar ili u gay klub. Osjećao bih se kao da su sve oči uprte u nas.

Na gornjoj slici je Rick Dinihanian kojeg je prošle godine Playgirl magazin izabrao za muškarca godine. Ništa ne bi bilo čudno da Rick nije 55-godišnjak i homoseksualac. Za mene je Rick prava inspiracija! Izgleda deset puta bolje od mene, a skoro je duplo stariji. Nije fer da uspoređujem Tima sa muškarcem godine, samo želim reći da u licu obojica izgledaju otprilike jednako staro. Tim sa svojom sijedom kosom izgleda malo starije. A romantičnu vezu s muškarcima tih godina ne mogu zamisliti, taman se radilo o muškarcu godine Playgirl magazina.

Neodlučan sam što da napravim. Ne želim se odreći Tima jer se dobro zabavljamo jedan s drugim. Međutim, nisam siguran gdje se nalaze njegove granice. Dosad je bio prilično tolerantan i još je malo nervozan sa mnom jer kaže da sam mu jako zgodan. Ja se jako brinem da ga ne povrijedim, a s druge strane mislim da je on prilično iskusan pa vjerovatno i sam kuži više nego što mu ja govorim. Očito je da se i njemu sviđa seks. A za nešto više kaže da se moramo bolje upoznati. Nisam još spreman da ga tek tako otkačim. Nadam se da ne radim veliku grešku...

Pitao sam prijatelje što da napravim. Da li da mu otvoreno kažem da nikakva veza ne dolazi u obzir? Ili da pustim da stvari teku svojim tokom? Sid mi je preporučio da mu na neki način dam do znanja. Ne moram mu spominjati starosnu razliku jer to bi ga svakako povrijedilo. Ali mogu mu reći da nisam spreman za vezu jer sam još u periodu istraživanja i eksperimentiranja. Što je također istina. Ali kako tako nešto reći nekome?

A moj Basilio Premudri me opet oprao zbog mog ponašanja!

"Glede nedoumica koje imaš s Timom savjetujem ti iskreni razgovor. Znam dobro da nije nikada lako voditi taj tip razovora, avaj ni ja se ne mogu podičiti nekim velikim iskustvom po tom pitanju ali, na temelju skromnog iskustva dolazim do zaključka da se uvijek pokaže najpoštenijim rješenjem, a vrlo često i najboljim... Uostalom ja te pamtim kao vrlo iskrenu, otvorenu i direktnu osobu. Tim si me osobinama i najviše osvojio na početku naše ljetošnje avanturice pa ne bih volio da trendovima koji vladaju kod većine gay-populacije tako lako prepustiš najvrijednije komponente svoje osobnosti. A Tim, ako je doista iskusan i mudar (kakvim ga prikazuješ) zasigurno će znati cijeniti istinu ma koliko mu ona odgovarala ili ne...

"Suvremeni trend nemara i površnosti čini mi se da je posebno naglašen među pederima, pogotovo od kada smo svi prešli na komunikaciju i traženje partnera preko Neta (nosi ga đava!). Kao pobornik nekih starih (moralnih) vrijednosti kao što je vjernost (barem u prijateljskim odnosima), odanost, spremnost pomoći, spremnost ulagati u kvalitetnije međuljudske odnose, ne mogu bez gnušanja promatrati kako se danas među našom populacijom brzo stvaraju i još brže prekidaju "prijateljstva" i "ljubavi", kako ljudi "ko muhe bez glave" trče iz jednog u drugi površni odnos. Strašno! Ne tako rijetko s nostalgijom se prisjećam vremena kada nije bilo ni Neta, ni gay-barova i kada ti je događaj života bio naići na neku "srodnu" dušu. Bila su to teška ali i lijepa vremena ..."

A ja opet ponavljam: bogu hvala za Internet!

Jučer sam, razglabajući o promiskuitetu, naveo da gay muškarci nisu promiskuitetniji od str8 muškaraca, a onda sam na decki.com pročitao članak koji tvrdi potpuno suprotno.

"Ševimo li se s više partnera od ljudskog prosjeka? Odgovor je: da! I nije to samo stereotip. Nije to samo pusto sanjarenje (za neke možda i je). Pogledajmo rezultate Kinseyevog instituta na Sveučilištu Indiana koji tvrdi da 40% gayeva procjenjuje da je imalo više od 500 (slovima: pet stotina) partnera. Doduše, Amerikanci su to, ali ni oni nisu baš toliko 'napredniji' od nas. 'Sex' je ipak samo seks. Šokantniji je podatak da upola manje, ali i to je čak 25%, procjenjuje svoj seksualni gabarit na 'odrađenih' 1000 partnera i više. Statistika je podatna, ali kako god ju okrenuli, velike brojke su velike brojke!

"Kad smo već uzeli podatke od Amerikanaca pogledajmo koliki je njihov 'pravospolni' izbor. Dakle, Sveučilište u Chicagu tvdi da američki heteroseksualni prosjek punoljetnih osoba iznosi sedam. Kod zakletih neženja prosjek se 'vrtoglavo' penje do devetke, što nam govori da smo 70 puta promiskuitetniji od oženjenih muškaraca, a tek 55 puta od glasovitih hetero fuckera. Impresivno, zar ne?"

Slažem se. Možda je upravo nedostatak uravnotežujuće ženske energije kriv za eksplozivno ispoljavanje seksualnosti u gay svijetu. Možemo se osjećati zadovoljnima zbog toga, da nije negativnih posljedica poput STD (seksualno prenosivih bolesti) koje nam kvare oduševljenje.

Basilio Premudri, moj duhovni vođa, me upravo oprao zbog prethodnog napisa. "Kontinuirano se ne mogu u dovoljnoj mjeri isčuditi količini komada koje si u ovom (relativno) kratkom roku odvukao u krevet. Ponavljam ono što sam već više puta rekao: meni je već teško ili skoro nemoguće upamtiti sama imena, a kamo li neki podatak više o tom mnoštvu likova, životnih priča i dogodovština. Najiskrenije govoreći, čini mi se da ja u cijeloj svojoj promiskuitetnoj fazi nisam promjenio toliko komada koliko si ti u ovom periodu od ljeta. Ono što me brine jest pitanje je li riječ još uvijek o životnoj "fazi" ili je to postao životni stil. Volio bih da je prva solucija stvarni odgovor i da se ta faza čim prije završi. Jako mi je krivo vidjeti da se osobe tvojih kvaliteta, sposobnosti, inteligencije i mogućnosti da vole (i budu voljene) prepuste stalnom mijenanju partnera. Uostalom s obzirom na nezgode o kojim si govorio u svojoj zadnjoj porukici pitam se koliko se faktor rizika povećava s obzirom na količinu osoba s kojima si u intinim odnosima... Molim te, nemoj mi zamjeriti na ovoj (dobronamjernoj) moralnoj prodiki. Valjda si svjestan koliko mi je stalo do tebe i koliko bih volio da vodiš jedan kvailtetan, sretan i siguran život..."

Meni je jako draga definicija promiskuiteta koju sam nedavno čuo: promiskuitetna je ona osoba koja ima više partnera nego mi sami. He he. Kako istinito! Basilio nije jedini koji se snebiva nad mojim ponašanjem. Teško je shvatiti kako se može nekoga upoznati na Internetu, te nakon kratkog chata i razmjene tjelesnih dimenzija i fotografija, završiti s njim u krevetu. Teško je shvatiti kako se nekoga može upoznati u baru te nakon kraćeg razgovora završiti u krevetu. Teško je shvatiti, osim ako nemate sličnih iskustava pa vam je to čisto normalno.

Česta je zabluda da je homoseksualna zajednica jako promiskuitetna. Naime, promiskuitet je karakteristika muškaraca općenito, bili oni gay ili str8. To naravno najviše dolazi do izražaja u muškom homoseksualnom svijetu, pa stoga zabluda da su homoseksualci promiskuitetniji od heteroseksualaca. Kako je moj bivši tarapeut fino objasnio, u heteroseksualnim vezama se muška i ženska energija uravnotežuju. Ženska energija smiruje mušku i stvara se ravnoteža. S druge strane, kad se dvije muške energije susretnu, rezultat je obično eksplozivan. (Na moju veliku radost! :-)

Mislim da je promiskuitet u većini slučajeva prolazna pojava. Radi se o fazi kad ljudi istražuju sebe i svoju seksualnost. Ponašaju se kao djeca u trgovini slatkiša: sve žele probati i iskušati. Međutim, nakon nekog vremena se obično zasite pa onda počnu težiti kvalitetnijim vezama, počinju tražiti emocionalnu povezanost sa drugom osobom, a ne samo seks. Zato smatram da se trenutno nalazim u fazi koja će proći. Većina ljudi kroz ovu fazu prođe u periodu puberteta i adolescencije. Homoseksualacima se ta faza obično desi kasnije, ponekad godinama i desetljećima kasnije, nakon što konačno priznaju sebi da su to što jesu, odbace društvene zablude i religijske dogme, i počnu živjeti svoj život onako kako im tijelo i psiha nalaže. Meni se ovo oslobađanje desilo u 31. godini. Ponekad žalim za propuštenim godinama života, a ponekad se osjećam sretnim što nisam poput drugih koji to dožive dosta kasnije ili se nikad ne oslobode pa svoju tajnu i svoje skrivene težnje ponesu u grob.

Što se tiče broja mojih partnera, on se trenutno nalazi između 10 i 15 u periodu od 6 mjeseci. Taj broj mi se čini jako malim s obzirom na neke ljude koje susrećem. U biti sam dosta probirljiv kad se radi o odabiru partnera. Moji izleti na chat u većini slučajeva ne rezultiraju seksom. S druge strane, s većinom od ovih ljudi sam se susreo samo jedanput jer za daljnje druženje nije bilo interesa, bilo s jedne ili druge strane, ili obostrano. Nadam se da će se broj mojih partnera brže povećavati jer želim što prije proći kroz ovu fazu. Želim isprobati sve što me zanima i onda se posvetiti jednoj osobi. Sve dok ne zadovoljim sve svoje želje i težnje, neću se moći smiriti uz jednu osobu. A imam još toliko toga na listi mojih težnji da će mi uzeti vremena sve to ostvariti. Stay tuned. :-)

Drugi susret s Timom kod njegove kuće. Tim je iznenada prekinuo akciju i povukao se. Pitao sam ga što nije u redu, a on je rekao da je osjetio da je nešto drugačije. Ono čega se bojao pokazalo se točnim: pukao mu je kondom. To me zaprepastilo, jer, za prijenos bolesti dovoljna je jedna nepažnja. Vjerovao sam Timu kad mi je rekao da nema opasnosti jer se nedavno negativno testirao na HIV, uostalom kao i ja. Tim mi je rekao da mu se to nikad prije ni s kim nije desilo (u njegovoj dugogodišnjoj karijeri :-).

Kažu da se HIV u gay populaciji prenosi u 99 posto slučajeva analnim seksom. S tim da su šanse za prijenos desetak puta veće sa aktivne osobe na pasivnu nego obratno. Pitao sam Tima kako je skužio da je kondom puknuo i tako smo došli na temu barebackinga. Dugo mi je trebalo da skužim što uopće jest "barebacking". Susreo sam se s tim pojmom još davno na Internetu, i činilo mi se da se radi o seksu bez kondoma, ali mi nije bilo jasno zašto ljudi o tome raspravljaju i zašto bi tako nešto radili. Tim tvrdi da je doživljaj puno intenzivniji bez kondoma. Međutim, za takvo nešto kaže da mora biti u vezi s nekim kome potpuno vjeruje te biti siguran da su obojica testirani. Barebacking je prakticirao u svojoj trogodišnjoj vezi i kaže da mu je to bilo super.

Razumijem kad ljudi to rade kad su sigurni u nekoga. Ali kako razumjeti neznance koji na chatu ispitivaju da li si zainteresiran za barebacking? Kad čujem ovo pitanje, za mene je razgovor završen. Ljudi koji to rade ili su neodgovorni ili nerazumni i s takvima je bolje ne imati posla. Zar je doživljaj toliko dobar da se isplati riskirati život? Što se mene tiče, moram dobro pripaziti da moji partneri pravilno stavljaju kondom i da koriste dovoljno podmazivača (lubrikanta) s obje strane kondoma.

Basilio Premudri, moj duhovni vođa, ovako je komentirao moj prethodni napis: "Mislim da je to normalna pojava! Barem je prisutna kod velike većine ljudi koje poznajem. Svi se mi bojimo ponajprije pristupiti nekoj nepoznatoj osobi jer to znači uplesti se u interakciju koju ne možemo predvidjeti, jer to zahtijeva ozlazak iz sigurnosti svog osamljenog svijeta ili grupice bliskih ljudi. Strah je, obično tim veći što nam je više stalo do dotične osobe. Barem kod mene strah je više proizlazio iz bojazni da ću, ukoliko ne ostvarim uspješan (prvi) kontakt vrlo vjerojatno izgubiti svaki (daljnji) kontakt s tom osobom, a ne toliko iz fobije da ću biti odbijen i time ponižen. Bilo kako bilo potpuno te podržavam u nakani da razbiješ i ovu barijeru tj. okušaš sreću približiti se nekome u neposrednom kontaktu. To je uostalom bio jedini način komunikacije u ona dobra stara vremena kada nisu bili u tolikoj mjeri zastupljeni kompjutori i chatovi. Prisjećam ih se gotovo s nostalgijom…"

Eh, u ta dobra stara vremena, još nisam bio "out", ali mi izgledaju zastrašujuće, s obzirom na svoju introvertiranost (povučenost). Ako je extrovertnim ljudima poput Tima, Sida, i Basilia teško pristupiti nekome i povući prvi potez, kako je tek introvertnim pojedincima poput mene? Blaženi Internet!

Tim mi je rekao da, kao i većina ljudi, ima problema sa prilaženjem nepoznatoj osobi. Iako je marketinški stručnjak i stalno radi s ljudima, kad treba prići nepoznatoj osobi u baru, to je jako teško. Svi se jako bojimo odbijanja i poniženja na javnom mjestu. Drago mi je da nisam jedini. Tim kaže kad bi me vidio samog u baru, ne bi se usudio prići mi zbog straha od odbijanja. Drago mi je bilo čuti da čak i ljudi koji su inače jako otvoreni i razgovorljivi također imaju problema s tim. Sid, koji je također extrovert, treba popiti nekoliko pića da se odvaži pristupiti neznancu. U direktnom razgovoru s ljudima ne odvažuje se odmaći se od prijateljskog razgovora. Osobe za seks pronalazi samo na chatu.

Činjenica da nisam jedini mi je dala samopouzdanja da pokušam pristupiti nekome tko mi se sviđa. Toliko puta sam razmjenjivao poglede sa strancima u barovima i klubovima. Bilo je tako očito da želimo isto. To je prekrasan doživljaj kad ti netko tko te privlači uputi pogled sa druge strane bara i zadrži ga na tebi. I onda to ponavlja i ponavlja. Kao da moli da dođem do njega. Ali obojica, premda jako zainteresirani, ostajemo u svom društvu i nitko se ne usuđuje napraviti prvi korak. Nekoliko puta bi zainteresirani istupili od svog društva i osamili se. Neki bi prišli bliže i čekali da ja napravim idući korak i pokažem interes. Joj, neki od njih su bili tako privlačni!!! Ali od prevelikog straha ja bih se samo povukao još dublje u svoje društvo i počeo izbjegavati poglede.

Slušajući Tima i njegova iskustva, shvatio sam da je vrijeme da razbijem ovu svoju barijeru. Na kraju krajeva, najgore što mi se može desiti jest odbijanje osobe kojoj prilazim, a to će biti njegov gubitak a ne moj. To je tako logično i jednostavno za reći, a istovremeno nevjerojatno teško provesti u djelo!

Prije deset godina ankete u Americi pokazale su da ljudi uglavnom imaju negativno mišljenje o homoseksualcima. Danas ankete pokazuju obrnuto: većina ljudi je tolerantna i nema ništa protiv homoseksualaca. Kako je došlo do ove promjene?

Evo kako. Prenosim iz bloga Ljeto: Nedavno sam doznala da mi je prijatelj gay. Stojimo mi u kafiću, a on meni, pogledaj onog tipa, savršen je. I ja sad mislila da on to radi mene govori, al kad posli - "Moram nać nekog tipa inače ću poludit". I meni i dalje ništa nije bilo jasno - ja onako naivna glupača: "A za šta?" Stvarno mi nije sinilo. I možete zamisliti daljni slijed događaja. Lik je ispriča dio svoje gay povijesti i tako to. Ipak, možda je to promijenilo moje mišljenje o gay-tipovima. Prije su mi se gadili i bilo mi je to odvratno, a sad baš i nije tako. Gay prijatelji su super, sa njima možeš pričat o stvarima koje pričaš s prijateljicama i tako to. To je ipak njihov odabir ili ih je priroda takve stvorila, ne znam. Kažu da u Engleskoj ima najviše pedera jer se voda iz Temze filtrira, al filtracijom se ne mogu ukloniti hormoni, tako da ako stalnim pijenjem vode u kojoj ima previše ženskih ili muških hormona može doć do promjena u vašem organizmu. Ko zna, možda ima i u tome nešto...

He he, ovo o vodi iz Temze je genijalno. Tko je samo to smislio, svaka mu čast! Vjerujem da gay populacije ima više u velikim gradovima jer homoseksualci uglavnom bježe iz manjih konzervativnih sredina gdje im je život nemoguć. Što se tiče homoseksualnosti kao slobodnog izbora, ta zabluda je tako rasprostranjena da mi tlak skače svaki put kad je čujem. Ono što me oduševilo u ovom napisu jest da ovoj djevojci to uopće nije bitno. Ono što joj je bitno jest njezin prijatelj kojeg cijeni onakvog kakav jest. A sve što je ovoj djevojci trebalo da promijeni svoje mišljenje o homoseksualnosti jest priznanje prijatelja. Sve dokazivanje i uvjeravanje nije ništa u usporedbi sa priznanjem jedne bliske osobe.

Joj, jesam se razvezao u prethodnom napisu. Ignorantnost ljudi me ponekad tako pogađa. Nastojat ću ubuduće više pisati o sebi. Evo, počinjem...

Kad sam počeo istraživati gay svijet, bilo mi je nezamislivo družiti se (čak i razgovarati) sa ljudima starijima ili mlađima od sebe. 5 godina razlike je bilo previše. Ako bi netko izgledao mlađahno, osjećao sam se kao pedofil. A ako bi izgledao malo starije, osjećao bih se kao da mi je otac. Najidealniji partner bio je točno mojih godina. Bilo je takvih, ali ne previše. Očito je da ovakvo "diskriminiranje" populacije nije imalo smisla, pogotovo zato što smo "manjina". :-)

Kad sam počeo širiti svoj krug prijatelja na druge generacije, počeo sam preferirati mlađe, zgodnije dečke. Međutim, koliko god zgodni i lijepi bili, mladi su također nedefinirani i neiskusni pa s njima nije lako naći zajednički jezik. Ono što me najviše smeta jest nedostatak pažnje. Mladi se ne mogu koncentrirati na jednu osobu nego lutaju od cvijeta do cvijeta poput pčela. Na chatu pričaju sa nekoliko ljudi odjednom. Priznajem, i ja to radim, ali se bar nastojim koncentrirati i usmjeriti pažnju na osobe koje me zanimaju, a ostale pristojno "otpustiti". Ono što mi se stalno događa jest da me mlađi chatteri pitaju ista pitanja u kratkom periodu. Ako me pitaš jesam li top ili bottom (aktivan ili pasivan), i ja ti odgovorim, moraš li me za minutu opet pitati isto? Ili ako se poslije čujemo telefonom, moraš li mi opet postaviti isto pitanje? Ja to nikad ne radim, pa mi je čudno i neprihvatljivo kad mi drugi to rade. OK, kad se radi samo o seksu, koga briga? Možda sam malo previše osjetljiv. Ipak, lijepo je kad od nekoga dobiješ punu pažnju.

Pročitao sam nedavno jedan članak o odnosima među generacijama. Mnogi stariji dečki vole mlado meso zbog mladenačke energije i ljepote. I mladi dečki vole se družiti sa starijima jer od njih mogu dobiti pažnju i iskustvo. Vrlo zanimljivo! Sa 32 godine nisam više mlad, ali s obzirom da sam počeo otvoreno živjeti svoju homoseksualnost prije manje od godinu dana, iskustva mi svakako nedostaje. Po iskustvu sam još teenager.

Nakon dosta razočaranja s mladim mesom, odlučio sam pokušati sa starijima. Pravi kandidat bio je Tim. S njim sam se dopisivao ranije. Vrlo draga i pažljiva osoba. Ima 40 godina i izgleda... kao četrdesetogodišnjak! Nisam baš oduševljen njegovim izgledom. Ali da sam malo stariji, svakako bi mi bio "hot". Ali dosta o izgledu. Tražim iskustvo, a ne mladost. Bojao sam se kako će mi se njegovo tijelo svidjeti. Srećom, tijelo mu je izgledalo dosta mlađe od lica. Na nekim ljudima vrijeme ostavi više traga nego na drugima.

Tim je bio jako pažljiv, pa sam s njim mogao slobodno pokazati svoju romantičnu stranu. Dosta smo razgovarali, a svaku njegovu riječ sam upijao poput spužve. Iza njega je toliko godina iskustva pa je sve što mi je rekao zvučalo logično i istinito. Bio sam kao učenik s učiteljem. Moji razgovori sa dvadesetogodišnjacima sada izgledaju tako smiješno.

Toliko stvari mi je rekao da je teško svega se sjetiti. Ispričao mi je da je bio u trogodišnjoj vezi koja se raskinula prije godinu i pol dana. Kaže da nije živio sa svojim partnerom nego su se intenzivno družili. Priznao je da se u njegovim godinama teško naviknuti dijeliti svoj prostor sa drugom osobom. Rekao je da je s vremenom naučio biti stabilan živjeti sam sa sobom. Nije mu potreban netko radi sigurnosti, samo zato da ne bude sam. Kaže da susreće previše veza, i gay i str8, u kojima su ljudi zajedno samo zbog straha od samoće. Kako je to istinito! Mislim da je zadivljujuće da je naučio biti zadovoljan živjeti sam (sa svojim kućnim ljubimcem), zabavljati se s prijateljima (od kojih su većina u dugogodišnjim vezama – ohrabrujuće!), uživati u mladom mesu koje poziva u svoj dom, sakupljati antikni namještaj, te čekati nekog "posebnog", svog princa na bijelom konju, s kojim će stupiti u kvalitetnu vezu koja neće biti osnovana na strahu od samoće.

Tim me iznenadio kad mi je rekao da sam prilično agresivan u krevetu. To sam čuo već ranije, i opet nisam mogao vjerovati što čujem. Rekao je da će drugi put on biti aktivniji, a ja jedva čekam da vidim kako će to izgledati. Tim mi je svojim komplimentima jako podigao samopouzdanje, još nešto što mi nedostaje i što su mlađi od mene uglavnom uništavali. Začudo, rekao mi je da je i sam bio nervozan večeras. To se nije dalo primijetiti.

Slijedi moj doprinos istom forumu:

Nemojte svoju djecu prisiljavati da se uklope u društvene, moralne i religijske norme koje se vama čine normalnima i jedino prihvatljivima. Posljedice mogu biti pogubne i za njih i za vas.

Brojne ankete pokazale su da u svakom društvu ima između tri i deset posto homoseksualnih osoba. Hrvatsko društvo nije iznimka. Svi vi znate jako puno homoseksualnih osoba. One su među vama. Vaše dijete, roditelj, rođak, prijatelj,... Ne znate da su oni homoseksualci jer se skrivaju jer ih društvo ne prihvaća. Njihovi životi su teški. Oni nisu krivi što su homoseksualci, nisu sami odlučili da će to biti. Tko pametan bi se odlučio na život u skrivanju, pretvaranju, i stalnom strahu od osude i fizičkog nasilja?

Puno puta sam bio svjedok homofobije ljudi najbližih meni. U društvu se često čuju degradirajući komentari i izrazito negativno raspoloženje prema pederima i lezbačama. Zamislite kako se osjeća vaš prijatelj, rođak, brat ili sestra kad čuje takve osuđujuće riječi iz vaših usta. Mi odrasli smo navikli to slušati pa prelazimo preko toga. Ali vaša djeca i adolescenti koji prolaze kroz vrlo osjetljivo razdoblje psihofizičkog razvoja su također izložena ovoj torturi.

Mnogi mladi se zbog nemogućnosti da se uklope u standarde našeg konzervativnog društva odlučuju na samoubojstvo. U mnogim slučajevima svoju tajnu ponesu u grob, pa iza ostaju roditelji i psihijatri koji se iščuđavaju kako je do toga moglo doći. U mnogim drugim slučajevima, roditelji i bliža okolina saznaju za razloge suicida, pa onda svim silama nastoje zataškati sramotu. Naši mediji uglavnom svesrdno pomažu u cenzuriranju ovakvih informacija.

A što rade ostali homoseksualci? Mnogi se odlučuju na povlačenje u samostan. Tamo brzo uvide da su došli na pravo mjesto jer je broj njihovih istomišljenika u Crkvi jako velik. Njemačka crkva je provela anketu u kojoj se 30% svećenika izjasnilo kao homoseksualci. Jeste li čitali nedavno o zatvaranju poznatog samostana u blizini Beča, nakon što su novine objavile fotografije sa zabava koje su se odvijale unutar samostanskih zidova? Mislite li da je Hrvatska crkva drugačija? Grdno se varate. Vrhunac cinizma je da se upravo Crkva toliko bori protiv homoseksualnosti, iako u svojim redovima sklanja jako veliki broj homoseksualaca.

A ostali? Mnogi se žene i osnivaju obitelji. Ako imaju sreću pa su biseksualci, obiteljski život ih može zadovoljiti. U protivnom, brak za njih predstavlja zatvor u koji svojevoljno stupaju kako bi mogli biti prihvaćeni u društvu. Mnogi sa strane zadovoljavaju svoje seksualne želje i time ugrožavaju sebe i svoje obitelji. Ima dosta slučajeva da žene saznaju, međutim, zbog financijskih i sigurnosnih razloga ostaju u braku i nastoje zataškati homoseksualnost svojih muževa.

Konačno, mnogi ostaju neženje cijeli život jer nisu sposobni niti sklopiti brak, niti se zarediti, niti se ubiti. Oni su uglavnom predmet žaljenja i ismijavanja društva. Vrlo često se odaju alkoholu u kojem nastoje naći utjehu.

Zapitajte sebe: kakvu sudbinu želite svojoj homoseksualnoj djeci, rodbini, i prijateljima. Najlakše je reći: nema homoseksualaca oko nas. Ali ja vas uvjeravam, prije ili poslije, saznat ćete za nekoga bliskog vama. Hoćete li se odreći svog djeteta ili prijatelja ako vam to prizna? Moja majka je to pokušala, ali je ljubav prema sinu tjera da pokuša shvatiti ono o čemu nikad nije ni sanjala.

Nemojte svoju djecu tjerati na suicid, razvratan samostanski život, ili brak koji će im uništiti život. Nemojte ih tjerati da unište život svom bračnom partneru koji ne sluti što ga čeka. Budite tolerantni i dajte djeci slobode da budu ono što jedino mogu biti.

Zahvaljujem se piscu ove poruke jer me ona ponukala da započnem pisanje ovog bloga. Prenosim poruku sa foruma o Spolnom Odgoju Ministarstva Znanosti, Obrazovanja i Športa:

"Pozdrav domovini, pozdrav svim građanima koji će pročitati moje mišljenje, pozdrav Crkvi u Hrvata i svim Hrvatima kojima je profesija biti Hrvat.

"Ja sam rođen i odrastao u Hrvatskoj, do rata u selu Kijevu kraj Knina, poznato kao selo koje štuje ustaštvo, domobranstvo i nacionalističku paternalnost i izrazito etnički čisto hrvatsko selo i katoličko selo. Hvala dragom Bogu, odgajan sam patriotski s nikakvim prizvucima na niti jedan totalitarni režim. Išao sam u crkvu, moja baka Mare nas je svu čeljad u svojoj kući odgajala kao i svoju djecu, molitvom i ljubavi, katoličkim naukom.
Počeo sam sazrijevati po pitanju svoje seksualnosti vrlo brzo i već sam u prvom osnovne osjećao nešto što nisam znao definirati i naravno nikoga pitati što je to. Išao sam u crkvu, ministrirao do svoje 14 i pjevao u crkvenom zboru i išao na školski i župni vjeronauk. Uklapao sam se u normu društva. Bio sam katolik, Hrvat i "pravi" muškarac.

"U 14 sam shvatio što sam i shvatio da crkva ne podržava ljude poput mene. Otišao sam razočaran, jer sam znao da je to jednostavno rođeno u meni i da me nitko nije naveo da to budem i da to nije bolesno i da sam ja normalna osoba, ali DOGMA je jača, bila i ostati će dok sam ja živ. Ta DOGMA je protiv prezervativa, pobačaja, istospolnih zajednica i posvajanja djece, djece nastale umjetnom oplodnjom. Prezervativi su poželjni i najefikasniji u borbi protiv spolnih bolesti i nažalost danas malo ljudi ne želi seks prije braka, a posljedica takvog mentaliteta je razvoj čovječanstva, u kojem svaki POJEDINAC BIRA SVOJ PUT! Nekoć je Crkva znala koji je put za svakog pa ako je netko skrenuo s njega, našla se majka inkvizicija za sve grešnike. Pobačaji, su iskreno stvar jednog para koji je napravio to dijete, ako je riječ o silovanju onda smatram da žena može sama odlučiti o tome, a iskreno mislim da bi trebalo učiti mlade ljude da ne doživljavaju pobačaj kao ispijanje kave, jer nitko od nas ne bi htio da je bio pobačen? Stoga trebalo bi ih učiti da postoji kontracepcija, kako ne bi donosili sirotinju na svijet u svojoj 14, 15 itd.

"Istospolne zajednice postojale su, postoje i postojati će dok je čovjeka i svijeta i to što društveno odbačeni ljudi žele posvojiti društveno odbačenu djecu, je predivna stvar. Ljudi koji rađaju djecu i stavljaju tu djecu u domove su heteroljudi, to su i roditelji i krvnici pedera, ljudi koje se ne pita da li tuku i zlostavljaju svoju djecu, a onda kada dvije mame žele biti mame ili dvoje tate žele biti tate, to je bauk i to je loše. Što radite roditeljima koji ostave svoju djecu u sirotištu, da li to penalirate? Zašto za takve "roditelje" ne postoji kazna, i zašto mnoga djeca dočekuju svoj 18 rođendan u domu? Da li na to imate odgovore? Važno je samo da jedne lezbače i pederi ne posvoje djecu jer to je užas, to je loše, to nisu normalni ljudi ali su nastali ipak od "Nas" heteroljudi.

"JA HRVAT - NEKOĆ KATOLIK, ZAUVIJEK MUŠKARAC, PEDER
Našao sam se u društvu alkoholičara, narkomana i klošara, misleći kako ću izgubiti se od "problema" koji je u ovom društvu "problem", biti ono što jesi. Seksualni život je meni počeo bez ikakve edukacije, uz puno rizika ali uz sreću da ne dobijem nikakve bolesti i da sam zdrav i čist, a krenuo sam u šumarcima, putem oglasa, interneta i takvih stvari. Da recite svi vi "prirodni" i "pravi" da sam bolestan i da je samo to još jedan dokaz da smo mi takvi bolesni! Sram vas bilo heterocivlizacijo! Rađate nas, osuđujete nas, tjerate nas da živimo u polulegalnom svijetu, da ulazimo u brakove "heteroseksualnosti i normalnosti" kako bi mogli biti emancipirani u društvu i biti među "vama". Moja obitelj ne zna za mene i moju seksualnost upravo radi vjerskih i povijesnih tradicija, koje brane i ne dozvoljavaju ljudima da budu slobodni i čisti i iskreni i otovreni. Radije se treba slizati sa licemjernim stavovima crkvenih i "hetero" struktura. Gospodin Gruden ne zna što sam ja prošao i što prolazimo mi koji doživljavamo bullying u djetinjstvu jer smo drugačiji i čudni, nasilje u odrasloj dobi, batine, vrebalni linč, otkaze poradi naše sekusalnosti koja se tiče samo nas i naših partnera i naših četiri zida. Ako smo mi već bolesni, pa dajte izliječite me već jednom, dajte mi neke ljekove, terapiju bilo što što će u meni izroditi heteroseksualnošću! Molim vas izliječite me, jer ću onda moći biti emancipirani muškarac, Hrvat i ponovo katolik.

"Studiram i želja mi je nakon završenog studija otići u inozemstvo gdje nije toliki problem da je čovjek peder, a tu je to još uvijek zrelo stajalište - pederi, klasa za konclogore. Kako su ljudi još uvijek primitvni i zatucani, ne bi se čudio da se Aushwitz Birkeanu ponovi. Ako se ponovi, sam ću otići u njega kako bi spasio jaz i tugu onih koji se ne mogu pomiriti s tim da smo mi djeca dvoje heteroljudi ali ipak smo pederi i da je i nas stvorio taj Bog u kojeg oni vjeruju.