Bottom seeking Top

Slijedi moj doprinos istom forumu:

Nemojte svoju djecu prisiljavati da se uklope u društvene, moralne i religijske norme koje se vama čine normalnima i jedino prihvatljivima. Posljedice mogu biti pogubne i za njih i za vas.

Brojne ankete pokazale su da u svakom društvu ima između tri i deset posto homoseksualnih osoba. Hrvatsko društvo nije iznimka. Svi vi znate jako puno homoseksualnih osoba. One su među vama. Vaše dijete, roditelj, rođak, prijatelj,... Ne znate da su oni homoseksualci jer se skrivaju jer ih društvo ne prihvaća. Njihovi životi su teški. Oni nisu krivi što su homoseksualci, nisu sami odlučili da će to biti. Tko pametan bi se odlučio na život u skrivanju, pretvaranju, i stalnom strahu od osude i fizičkog nasilja?

Puno puta sam bio svjedok homofobije ljudi najbližih meni. U društvu se često čuju degradirajući komentari i izrazito negativno raspoloženje prema pederima i lezbačama. Zamislite kako se osjeća vaš prijatelj, rođak, brat ili sestra kad čuje takve osuđujuće riječi iz vaših usta. Mi odrasli smo navikli to slušati pa prelazimo preko toga. Ali vaša djeca i adolescenti koji prolaze kroz vrlo osjetljivo razdoblje psihofizičkog razvoja su također izložena ovoj torturi.

Mnogi mladi se zbog nemogućnosti da se uklope u standarde našeg konzervativnog društva odlučuju na samoubojstvo. U mnogim slučajevima svoju tajnu ponesu u grob, pa iza ostaju roditelji i psihijatri koji se iščuđavaju kako je do toga moglo doći. U mnogim drugim slučajevima, roditelji i bliža okolina saznaju za razloge suicida, pa onda svim silama nastoje zataškati sramotu. Naši mediji uglavnom svesrdno pomažu u cenzuriranju ovakvih informacija.

A što rade ostali homoseksualci? Mnogi se odlučuju na povlačenje u samostan. Tamo brzo uvide da su došli na pravo mjesto jer je broj njihovih istomišljenika u Crkvi jako velik. Njemačka crkva je provela anketu u kojoj se 30% svećenika izjasnilo kao homoseksualci. Jeste li čitali nedavno o zatvaranju poznatog samostana u blizini Beča, nakon što su novine objavile fotografije sa zabava koje su se odvijale unutar samostanskih zidova? Mislite li da je Hrvatska crkva drugačija? Grdno se varate. Vrhunac cinizma je da se upravo Crkva toliko bori protiv homoseksualnosti, iako u svojim redovima sklanja jako veliki broj homoseksualaca.

A ostali? Mnogi se žene i osnivaju obitelji. Ako imaju sreću pa su biseksualci, obiteljski život ih može zadovoljiti. U protivnom, brak za njih predstavlja zatvor u koji svojevoljno stupaju kako bi mogli biti prihvaćeni u društvu. Mnogi sa strane zadovoljavaju svoje seksualne želje i time ugrožavaju sebe i svoje obitelji. Ima dosta slučajeva da žene saznaju, međutim, zbog financijskih i sigurnosnih razloga ostaju u braku i nastoje zataškati homoseksualnost svojih muževa.

Konačno, mnogi ostaju neženje cijeli život jer nisu sposobni niti sklopiti brak, niti se zarediti, niti se ubiti. Oni su uglavnom predmet žaljenja i ismijavanja društva. Vrlo često se odaju alkoholu u kojem nastoje naći utjehu.

Zapitajte sebe: kakvu sudbinu želite svojoj homoseksualnoj djeci, rodbini, i prijateljima. Najlakše je reći: nema homoseksualaca oko nas. Ali ja vas uvjeravam, prije ili poslije, saznat ćete za nekoga bliskog vama. Hoćete li se odreći svog djeteta ili prijatelja ako vam to prizna? Moja majka je to pokušala, ali je ljubav prema sinu tjera da pokuša shvatiti ono o čemu nikad nije ni sanjala.

Nemojte svoju djecu tjerati na suicid, razvratan samostanski život, ili brak koji će im uništiti život. Nemojte ih tjerati da unište život svom bračnom partneru koji ne sluti što ga čeka. Budite tolerantni i dajte djeci slobode da budu ono što jedino mogu biti.