Bottom seeking Top

Prije deset godina ankete u Americi pokazale su da ljudi uglavnom imaju negativno mišljenje o homoseksualcima. Danas ankete pokazuju obrnuto: većina ljudi je tolerantna i nema ništa protiv homoseksualaca. Kako je došlo do ove promjene?

Evo kako. Prenosim iz bloga Ljeto: Nedavno sam doznala da mi je prijatelj gay. Stojimo mi u kafiću, a on meni, pogledaj onog tipa, savršen je. I ja sad mislila da on to radi mene govori, al kad posli - "Moram nać nekog tipa inače ću poludit". I meni i dalje ništa nije bilo jasno - ja onako naivna glupača: "A za šta?" Stvarno mi nije sinilo. I možete zamisliti daljni slijed događaja. Lik je ispriča dio svoje gay povijesti i tako to. Ipak, možda je to promijenilo moje mišljenje o gay-tipovima. Prije su mi se gadili i bilo mi je to odvratno, a sad baš i nije tako. Gay prijatelji su super, sa njima možeš pričat o stvarima koje pričaš s prijateljicama i tako to. To je ipak njihov odabir ili ih je priroda takve stvorila, ne znam. Kažu da u Engleskoj ima najviše pedera jer se voda iz Temze filtrira, al filtracijom se ne mogu ukloniti hormoni, tako da ako stalnim pijenjem vode u kojoj ima previše ženskih ili muških hormona može doć do promjena u vašem organizmu. Ko zna, možda ima i u tome nešto...

He he, ovo o vodi iz Temze je genijalno. Tko je samo to smislio, svaka mu čast! Vjerujem da gay populacije ima više u velikim gradovima jer homoseksualci uglavnom bježe iz manjih konzervativnih sredina gdje im je život nemoguć. Što se tiče homoseksualnosti kao slobodnog izbora, ta zabluda je tako rasprostranjena da mi tlak skače svaki put kad je čujem. Ono što me oduševilo u ovom napisu jest da ovoj djevojci to uopće nije bitno. Ono što joj je bitno jest njezin prijatelj kojeg cijeni onakvog kakav jest. A sve što je ovoj djevojci trebalo da promijeni svoje mišljenje o homoseksualnosti jest priznanje prijatelja. Sve dokazivanje i uvjeravanje nije ništa u usporedbi sa priznanjem jedne bliske osobe.