Danas sam pitao Terryja na chatu zar ga nije strah zaraze kad ima analni odnos bez kondoma. Njegov odgovor: "Jest… ali prilično sam dobar u tome. Da kucnem u drvo… još ništa nisam dobio. Ljudi s kojima to radim su također OK u vezi s tim." Terry ima 24 godine. Ako se radi o nekim spolno prenosivim bolestima (STD) koje su izlječive antibioticima ili slično onda bih čak mogao shvatiti ovaj nemar. Ali ako se zarazi s nečim ozbiljnijim pa mu to ostane za cijeli život, ili mu skrati život, to je nešto sasvim drugo. Neshvatljivo mi je kako neki ljudi olako gledaju na to.
Nakon toga sam poslao sljedeće pitanje Reggieu, mom bivšem tarapeutu/savjetniku. Reggie radi na odjelu za prevenciju i edukaciju o HIV-u u ministarstvu zdravlja, i on mi je ranije dosta toga objasnio o AIDS-u. "Za mene je seks bez kondoma potpuno neprihvatljiv. To ponašanje je više nego nerazumno. Ti ljudi su jednostavno budale. Jedan od njih mi je rekao da je bez kondoma doživljaj puno bolji za aktivnog sudionika. Da li je to vrijedno riskiranja života? Nije mi jasno kako me netko koga taman upoznam može pitati tako nešto. Pa što ti ljudi misle?????"
Reggiev odgovor: "Cijenim tvoje zaprepaštenje i konfuziju. Slažem se s tvojim stajalištem o riskiranju života radi seksa, ali za gay muškarce mnogi drugi faktori ulaze u obzir. Prvi je odbijanje da se ograničimo pravilima koje društvo postavlja. Ja smatram ovo objašnjenje prilično adolescentskim, ali ga isto tako i razumijem. Drugi problem je deprimirajući odnos prema homoseksualnosti u našoj kulturi. Gay ljudi se otvoreno kritiziraju, što smo jasno i glasno čuli za vrijeme nedavnih predsjedničkih izbora. Ti razlozi uzrokuju da mnogi homoseksualci prihvaćaju razna nezdrava ponašanja. Za lezbijke to može biti pretjerivanje u hrani ili piću, slaba tjelesna aktivnost, pa čak i hiperseksualnost – s tim da ih ova ponašanja ne izlažu povećanom riziku zaraze HIV-om. Iako ova ponašanja mogu uzrokovati razne zdravstvene probleme, nijedan nije ni blizu tako opasan kao HIV. Kod gay muškaraca, rizična ponašanja uključuju pretjerivanje u piću, slabu tjelesnu aktivnost i hiperseksualnost – s kojom dolazi i vrlo veliki rizik od zaraze HIV-om. Uz sve to, društvo nam daje konfuznu poruku o seksualnosti. Smatra se da nije u redu razgovarati o seksualnosti, ali je u redu koristiti je u oglašavanju i u redu je obuzdavati ljude. To jednostavno zbunjuje. Moje je mišljenje da svi ovi faktori u kombinaciji čine da ljudi rade stvari koje se čine nerazumnima, ali su zapravo razumljive. Mislim da trebamo povećati našu osobnu odgovornost i odgovornost čitavog društva kad se radi o zdravlju ljudi. Za mene su ovakva ponašanja neprihvatljiva i takve stvari nisam radio. Razgovarao sam s mnogim muškarcima koji imaju drugačije mišljenje. S njima uvijek nastojim otvoreno podijeliti svoje mišljenje dok u isto vrijeme pokušavam shvatiti zašto sebe izlažu riziku."
Tako sam od Reggiea dobio lekciju iz tolerancije. Bar bi mi pederi trebali znati tolerirati druge ljude, s obzirom da se s netolerancijom stalno susrećemo i osjećamo je na vlastitoj koži. Međutim, puno je lakše nekome jednostavno reći da je budala i kreten nego pokušati razumjeti tuđe stajalište, ili ga barem cijeniti.
Terry me želi ponovo vidjeti, ali ovaj put nasamo. Rado sam prihvatio njegov poziv. Ranije sam napisao, kad bi mi netko rekao da voli barebacking, ne bih htio s njima ni razgovarati, a da o seksu ne govorimo. Ali s obzirom na sve gore navedeno, odlučujem ne diskriminirati ljude radi ovakvog ponašanja. Znakovito je i da me Terry želi opet vidjeti iako zna da sa mnom barebacking ne dolazi u obzir. Ja ću se u svakom slučaju zaštiti, a vjerovatno i pokušati i reći nešto i preporučiti ljudima da to ne rade.
Post je objavljen 18.02.2005. u 08:12 sati.