Homoseksualni odnosi imaju svojih prednosti i nedostataka u usporedbi sa heteroseksualnim. Ranije sam pisao kako nedostatak uravnotežujuće ženske energije čini gay veze eksplozivnima što može biti i prednost i nedostatak. Vjerovatno najveći nedostatak je nemogućnost dobivanja vlastite djece, što je mnogim gay ljudima koje sam upoznao velika želja i istovremeno veliki problem, čak i ovdje gdje postoje razne mogućnosti za ostvarenje tih želja. Ovaj nedostatak je toliko velik i bitan da bih ga nazvao najvećim problemom gay populacije. (Stoga se ne smijem prestati podsjećati koliko sam sretan što imam djecu).
Jedna manje bitna razlika koja me uvijek iznova oduševljava jest nedostatak ženskog dramatiziranja. Naravno, postoji i dosta gay frajera koji vole raditi drame u svojim odnosima. Čak i oni koji se kunu da mrze dramatiziranje (Fabian na početku naše veze), na kraju postanu najveći gnjavatori (Fabijan na kraju naše veze). Evo par primjera.
Odmah na početku mog poznanstva sa Sidom spavali smo zajedno. Jedanput i nikad više. Bili smo i ostali odlični prijatelji. Zar to nije nevjerojatno? Zamislite seks sa ženskim bićem i sve analize i sinteze koje poslije iz toga obično proizlaze. Sposobnost muškaraca da se poseksaju i da to poslije ništa ne znači mi je zadivljujuća.
S Timom sam imao problema zato što nisam znao kako će reagirati kad mu kažem da ne mogu biti u vezi s njim. Iako bi želio više, on je prihvatio ono što može dobiti bez ikakvih problema. Nisam ga vidio skoro tjedan dana, pa sam mu danas na chatu priznao da sam bio "zločest" i ostvario dvije stvari sa moje liste želja. Jedva sam to izustio jer sam mislio da će ga to pogoditi. A on je rekao: super, baš mi je drago. Nastavio sam s opisom doživljaja, a on je sve to primio bez imalo uzbuđenja, tek je komentirao da mu je žao što je slaba konkurencija Terryju što se veličine tiče. A ja sam ga smirio i rekao mu da je Terryjev ipak prevelik. :-) Na kraju sam mu priznao da nisam znao kako će podnijeti moju iskrenost te da me iznenadio kad je moju ispovijest komentirao sa "samo naprijed". A on je odgovorio: "Znaš vrlo dobro koliko puta sam ti rekao da te želim zadržati kao prijatelja čak i ako prestanemo raditi 'druge' stvari". Zar to nije predivno? I opet zaključak: iskrenost i otvorenost prije svega!
I na kraju – Pedro. Pričao sam s njim danas i sve je bilo OK. I dalje smo prijatelji kao i prije. Nikakvih promjena nisam osjetio. Kasnije sam ga pitao da li mu je imalo žao zbog toga što smo napravili. Pedro kaže da je njegova krivica i ničija druga. Postao je slab i dozvolio je da se desi. Potvrdio je sebi da još nije spreman za dugotrajnu monogamnu vezu (jer je preslab). Međutim, u njegovom odnosu prema meni se ništa ne mijenja, a isto sam ja potvrdio i njemu.
Onda sam se sjetio scene iz serije Queer as Folk u kojoj Michael i njegov partner doktor diskutiraju o svojoj vezi nakon što su prevarili jedan drugoga. Michael pita da li će moći biti vjerni jedan drugome u budućnosti. A puno iskusniji doktor odgovara da su obojica muškarci – ne bi trebali obećavati ono što ne mogu ispoštovati. Može se lako desiti da opet susretnu nekoga kome ne mogu odoljeti. Ono što je bitno je da se nakon avanture vrate svom partneru. Mene je ovaj doktorov odgovor zaista oduševio, a i Pedru se svidio, premda on i dalje čvrsto slijedi svoj put.
Pedro, Pedro! Zašto se ne možeš opustiti i malo uživati?
Post je objavljen 25.02.2005. u 07:46 sati.