Basilio Premudri, moj duhovni vođa, ovako je komentirao moj prethodni napis: "Mislim da je to normalna pojava! Barem je prisutna kod velike većine ljudi koje poznajem. Svi se mi bojimo ponajprije pristupiti nekoj nepoznatoj osobi jer to znači uplesti se u interakciju koju ne možemo predvidjeti, jer to zahtijeva ozlazak iz sigurnosti svog osamljenog svijeta ili grupice bliskih ljudi. Strah je, obično tim veći što nam je više stalo do dotične osobe. Barem kod mene strah je više proizlazio iz bojazni da ću, ukoliko ne ostvarim uspješan (prvi) kontakt vrlo vjerojatno izgubiti svaki (daljnji) kontakt s tom osobom, a ne toliko iz fobije da ću biti odbijen i time ponižen. Bilo kako bilo potpuno te podržavam u nakani da razbiješ i ovu barijeru tj. okušaš sreću približiti se nekome u neposrednom kontaktu. To je uostalom bio jedini način komunikacije u ona dobra stara vremena kada nisu bili u tolikoj mjeri zastupljeni kompjutori i chatovi. Prisjećam ih se gotovo s nostalgijom…"
Eh, u ta dobra stara vremena, još nisam bio "out", ali mi izgledaju zastrašujuće, s obzirom na svoju introvertiranost (povučenost). Ako je extrovertnim ljudima poput Tima, Sida, i Basilia teško pristupiti nekome i povući prvi potez, kako je tek introvertnim pojedincima poput mene? Blaženi Internet!
Post je objavljen 08.02.2005. u 04:34 sati.