Bottom seeking Top

Nedjelja. Brunch u Harvey's u Castru sa Pedrom i njegovim prijateljema. (Za one koji ne znaju, brunch je obrok u kasnom prijepodnevu, kombinacija kasnog breakfasta i ranog luncha, obično nakon što se kasno ustane vikendom, a Castro je gay četvrt u San Franciscu). U Castru sam već bio ranije i, naravno, bio oduševljen. Radi se o ulici Castro i okolnim ulicama koje su prepune gay barova, knjižara, videoteka, i slično. Ulice su dekorirane zastavama duginih boja da ne bi bilo zabune gdje se nalazite. Najviše me impresionira što se posvuda susreću gay parovi koji šeću držeći se za ruke, a nitko na njih ne obraća pažnju jer je to tu sasvim normalno. To je jedno mjesto na zemlji (koje sam dosad imao priliku posjetiti) gdje je nešto tako moguće bez ikakvog ustručavanja. Predivno! Vani je bilo oblačno, i već je padala pokoja kap kiše. Međutim, puno više od oblačna neba, raspoloženje mi je kvarila vijest na prvoj strani San Francisco Chronicla o novoj iznimno otpornoj varijaciji HIV-a. Ta vijest je bila podsjetnik da svijet nije idealan, čak ni na ovom mjestu iz bajke.

Upoznao sam Pedrovog prijatelja Francisa i njegovog dečka – Stevena Underhilla. Meni to ime ništa nije značilo dok mi Pedro nije objasnio da je tip jako poznat fotograf, posebno cijenjen u gay zajednici. Dobio sam na poklon kalendar "Straight Guys 2005" pa sam skužio zašto je tako cijenjen.

Nakon bruncha krenuli smo na put kući. Pitanje koje su mi kasnije i Julija i Tim i Basilio Premudri postavili je bilo: da li je bilo išta između mene i Pedra. Odgovor je negativan. S Pedrom sam samo prijatelj već kojih 9 mjeseci. Upoznali smo se online i uspostavili dobar odnos. Međutim, vrlo brzo nam je postalo jasno da tražimo različite stvari u životu. Pedro traži svog princa na bijelom konju i ne želi spavati s bilo kim ako to ne vodi u nekakvu trajnu vezu. A ja tražim iskustvo i nisam spreman upuštati se u romantične veze. S obzirom na to, brzo nam je postalo jasno da se između nas ništa neće dogoditi. Bilo je problematičnih trenutaka kad smo ili ja ili on bili u kušnji, ali takve epizode se rijetko dešavaju otkad smo se bolje upoznali.

Pedro je jučer primijetio da smo cijeli put do San Francisca i nazad proveli u razgovoru i uvijek smo nalazili nove teme za priču i zezanje. U biti mi se Pedro prilično sviđa na više razina. Uvijek se zezamo da smo jedan drugome najprivlačniji. Pitao me na povratku tko mi se od njegovih prijatelja najviše sviđa. A ja bez trenutka razmišljanja odgovorim onaj u žutoj majici. Pedro se zamislio da se sjeti tko je imao žutu majicu. Trebalo mu je malo vremena da skuži da je on nosi. A noć prije u hotelskoj sobi, ja sam bio već u svom krevetu, a Pedro umjesto u svoj legne do mene u moj krevet. Kad je htio pobjeći ja mu nisam dao. I tako... ovakve epizode čine naš prijateljski odnos izuzetno zanimljivim...