Povijest ljudske gluposti

Ovaj tekst je (za divno čudo) objavljen lani na jednom poznatijem portalu. Ja sam ga samo malo pojednostavio i očistio od nebitnih činjenica i pretjerivanja

"Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je Sunce

Bila je to 1958. kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” .
2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove niti 19 godina kasnije, zbog čega su globalisti opsjednuti klimom počeli tvrditi da planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu s onim što je astrofizičar Milutin Milanković o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.
Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.
Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da: “… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:
“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na Zemlji je Sunce. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira”,"



Sva ljudska emisija CO2 (naše tvornice, automobili itd.) iznose tek 1% svih emisija ovog planeta (vulkani, truljenje biljnog i životinjskog svijeta te naših oceana, koja btw na niskim temperaturama bliže polovima vrše ponovnu adsorpciju CO2). Upravo stoga stoji tvrdnja da kad bi naša civilizacija udvostručila izgaranje ugljikovodika (što je nemoguće jer ga nema toliko), temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2%.

CO2 je vrlo "loš" staklenički plin, jer blokira sunčevu svjetlost tek na dva uska frekvencijska vala. "Najbolji" staklenički plin je vodena para, nad kojim nemamo nikakav utjecaj, jer, između ostalog (isparavanja oceana), ovisi i o snazi magnetnog polja zemlje i sunca u zaustavljanju kozmičkih zraka koje utječu na naoblaku. Utjecaj CO2 u stakleničnim plinovima stoga iznosi tek mizernih 4%. pa je utjecaj ljudske vrste na planet 4% o naših 1% koliko kao vrsta emitiramo

Što se količine co2 u atmosferi tiče ona danas iznosi tek malo više od 300 dijelova na milijun, što je (vjerovali ili ne) jako malo, jer već na 260 dijelova na milijun, co2 je tako malo da prestaje fotosinteza i biljke umiru.
Nadalje; ne postoji nikakva opasnost od efekta staklenika dok god oceani vrše apsorpciju co2 na svojim polovima. Poznato je u povijesti zemlje, da je u jednom geološkom razdoblju, zbog o ogromnog porasta vulkanske aktivnost, došlo do abnormalne količine co2 u atmosferi od 80%. Pa ipak ni to nije uspjelo zemlju pretvoriti u Veneru, osobno volim vjerovati da je zemlja, majka Geja, koja se uvijek prilagođava svojoj djeci.

Kako smo u zadnjem postu malo kalkulirali po Starom zavjetu, tako ćemo u ovom malo kalkulirati po Novom, i pokušati saznati s koliko je godina Isus umro. Zašto nam je to bitno? Iskreno, ni za što! Ali tijekom dva tisućljeća od njegove navodne smrti, stvorile se mnogo simbolike oko broja 33, koje su navodno godine u kojim je Krist umro.

Mnogi biblisti smatraju nesumnjivim da Kristovo rođenje treba smjestiti između osme godine prije Krista, odnosno godine kad je proveden popis stanovništva, i smrti kralja Heroda Velikog, 4 godine prije Krista, a favoriziraju 6 i 7 godinu.

Drugu godinu u Isusovom životu, koju možemo s velikom sigurnošću ustanoviti je godina njegova krštenja, odnosno godina njegovog protjerivanja trgovca iz hrama, obzirom da Ivan u svom evanđelju kaže da se protjerivanje dogodilo prve pashe nakon krštenja. Ivan u svom evanđelju također kaže kako su Judejci govorili kako je hram,tada, bio star 46 godina. S obzirom na to da iz povijesnih knjiga znamo kako je gradnja hrama započeta 20 godina prije Krista, lako je izračunati da -20+46= +26 odnosno 26/27 godina poslije Krista. Ovdje također lako izračunamo da se Isus krstio i protjerao trgovce iz hrama u 32/34 godini života.

Što se samog krštenja, koje je Ivan provodio tih dana, tiče, kaže se da su ljudi dolazili priznavati svoje grijehe i krstiti se, kako bi im, valjda u nekakvoj pretkršćanskoj ideologiji, grijesi bili oprošteni. Međutim Judejci tog doba nisu bili kršćani, već pripadnici kulture i vjere koja je govorila da samo bog može oprostiti grijehe, što su onda dolazili raditi kod Ivana? Ivan je baš poput Isusa bio protu rimski ustanik i njegova „krštenja“ nisu bila u duhu pokunjenog priznavanja svojih grijeha, već, kako jedan biblijski tekst na grčkom kaže „exomologoumenoi“, odnosno "ispovijedanje u kontekstu bahatog uzvikivanja ili deklariranje, ili slavljenje svojih „grijeha“ odnosno onog što su dosad (u ratu protiv Rima) već učinili. Ivan Krstitelj je u biti skupljao iskusne ljude i ljude od povjerenja za pobunu koja je trebala uslijediti. Isus se krštenjem kod Ivana, došao prijaviti u tu vojsku, jer i po Novom zavjetu, Ivan je onaj koji predvodi, a Isus onaj koji slijedi.

Dali je Isusovo protjerivanje trgovca iz hrama bio planirani početak ustanka, ili tek Isusov samoinicijativan čin pobune potaknut uzbuđenjem nedavnog „krštenja“, teško je reći, znamo tek da ga narod nije slijedio i da je njegov pokušaj propao. Dapače, sam taj čin je bio toliko slabašan i neučinkovit da nije privukao ni pažnju rimskih vojnika.
Jedan od razloga Isusovog neuspjeha leži u činjenici da je Isus napao najslabiju kariku u represiji naroda koju su preko poreza i davanja provodili kralj i svećenička kasta. Judejci tog doba su dolazili u hram pokloniti žrtvu bogu, po sili zakona! A što je siromašnijim, godišnje, bilo veliko novčano opterećenje. Trgovci u hramu su međutim olakšavali taj čin, jer su nudili golubice za žrtvu kako ih narod ne bi morao nositi sobom iz dalekih krajeva, dok su mjenjačnice nudile hramski novac jer nijedna strana valuta nije smjela uči u hram. Sve u svemu, Isus nije napao prave krivce, moćnike, kao što je to činio Krstitelj, već se okomio na krive, one koji su u neku ruku, narodu pomagali.

Izgleda da se Isus poslije tog neuspjeha povukao na nekoliko godina, na koliko teško je reći, jer je Isus svoje „poslanstvo“ nastavio tek poslije smrti onog kojeg je slijedio, Ivana Krstitelja, trenutka kad je Isus rekao „sad sam ja na redu“ obzirom da su oboje bili djeca intervencije jednog Gabrijela, odnosno „gever jednog El-a“ ili „onaj koji vršio moć jednog El-a. Zbog toga moramo ustanoviti kad je Ivan umro.

Tradicija kaže da je umro između 31 i 36 poslije Krista, što dovodi do Isusove starosti od 37-43 godine života, što već daleko premašuje simboličnih 33 godine Isusovog života. Ipak biblisti su skloniji 35-toj, pa čak i 36-toj godini poslije Krista. Možemo stoga učvrstiti uvjerenje da je Isus umro u svojoj 43 godini života, pa i da je u svom poslanju imao pauzu od 10 godina.

Josip Flavije nam priča kako se Herod Antipa, sin kralja Heroda Velikog, bojao Ivana Krstitelja, jer ga je pratilo veliko mnoštvo, jer je bio rječit i to mnoštvo je moga navesti na bilo što. Kralj Herod se bojao pobune jer je Ivan u svojim propovijedima napadao njega moćnika, kojeg je narod mrzio, a ne kao Isus nebitne trgovce. Tako Flavije navodi da je to bio Herodov povod za Ivanovo smaknuće.

Nadalje jedna zanimljiva priča za utvrđivanje Ivanove smrti kaže da je Herod Antipa uzeo za ženu kćer Arethe, koji je bio kralj Petre. U jednom trenutku, dok je bio na putu za Rim, Herod odluči napustiti svoju ženu. Kad je Arethina kćer to saznala, pobježe ocu, koji odluči reagirati i objaviti rat Herodu. Dogodila se tako, 36 godine poslije Krista, bitka u kojoj je Herod bio pobijeđen. Josip Flavije kaže da je u narodu tada kolala priča kako je bog pravedno kaznio Heroda, a sve zbog učinjenog Ivanu Krstitelju. Nadalje priča kaže da se Herod htje osvetiti, i zamoli cara Tiberija za pomoć. Tiberije mu pomoć obeća, ali sve propadne zbog Tiberijeve smrti 37 godine poslije Krista.

O pobuni koju je predvodio Isus u biti malo znamo, znamo tek toliko da ga je na goru došlo uhititi 600 vojnika, odnosno cijela desetina jedne legije, što nije bila mala stvar s obzirom na mnoštvo u gradu zbog pashe I velike mogućnosti nemira, i obzirom da su, prema tradiciji, došli uhititi 12-tero “djece cvijeća”, koji su govorili “ako te udare u desni obraz, okreni i lijevi”. Sve u svemu ustanak je proveden tek u 60-tim godinama poslije Krista.

Kad je Adam imao 130 godina,rodio mu se sin Šet.
Kada je Šet imao 105 godina, rodio mu se sin Enoš. Adam je tada imao 235 godina.
Kada je Enoš imao 90 godina, rodio mu se sin Kenan. Adam je tada imao 325 godina.
Kada je Kenan imao 70 godina, rodio mu se sin Mahalalel. Adam je tada imao 395 godina.
Kada je Mahalalel imao 65 godina, rodio mu se sin Jared. Adam je tada imao 460 godina.
Kada je Jared imao 162 godine, rodio mu se sin Henok. Adam je tada imao 622 godine.
Kada je Henok imao 65 godina, rodio mu se sin Metušalah. Adam je tada imao 687 godina.
Kada je Metušalah imao 187 godina, rodio mu se sin Lamek. Adam je imao 874 godine.
Kako je Adam živio 930 godina, možemo reći da je mnoge vesele Božiće, Saturnalije, zimske solsticije ili štogod se slavilo u to doba, proveo u veselom druženju sa svojim sinovima, unucima, praunucima, prapraunucima, praprapra... itd.
Kada je Lamek imao 182 godine, rodio mu se sin Noa, ali tada je Adam već bio mrtav, a i da je bio živ, ne bi mu bilo bitno jer Noa nije bio njegova roda.
S ovom basnom Vam želim čestit Božić, Saturnalije, zimske solsticije, ili što već danas slavimo.

Zna li itko imena, ili barem broj ljudi, koji su, jedini u povijesti (po teološkom rezoniranju naravno). rođeni Bezgrješnim začećem?
Odgovor ću dati naknadno, na ovom istom postu. Prije toga bi ipak želio čuti neka Vaša rezoniranja putem komentara.



Ok, vidim da ste se potrudili, pa evo odgovora;
iz nekog čudnog razloga, mnogi vjeruju da je bezgrješno začeće, rođenje bez one „ružne stvari“ koja se zove seks, jer to automatski povezuju s Marijinim djevičanstvom. Pa ipak bilo je dovoljno otići na Wikipediju i vidjeti da je bezgrješno začeće, rođenje bez Istočnog grijeha kojim nas je počastio sv. Pavao.

Marija je dakle rođena bez Istočnog grijeha jer teolozima nije bilo zamislivo da Isusa, kojeg smatraju bogom, rodi žena s grijehom. Za Istočni grijeh Sv. Pavle kaže da je posredstvom ljudi, smrt došla u svijet, a aludira na protjerivanja Adama i Eve iz Edena.

Pa ipak, svi važniji crkveni mislioci smatraju da između Postanka 3 i Rimljanima 5 ne postoji koincidencija i svi se pitaju gdje ju je Pavao našao i kako mu je to moglo pasti na pamet.

U Jeruzalemskoj bibliji koju obrađuje jedna od najstarijih Dominikanskih egzegetskih škola, za protjerivanje Adama i Eve u Postanak 3 u svojim obrazloženjima kaže; Ne radi se o grijehu već o preventivnoj mjeri.

Dakle po teološkoj egzegezi, bezgrješnim začećem je rođena Marija majka božja i četvorica koji su rođeni prije uzrokovanja Istočnog grijeha, a to su naravno Adam, Eva, Kain i Abel

Oni koji su automatski pomislili na Isusa zaboravljaju da se Istočni grijeh skida krštenjem, a da je Isusa krstio Ivan, ne bez razloga nazvan Krstitelj.

Sakati, siromašni duhom, mentalno prikraćeni i svi oni kojim kršćanstvo obećava kraljevstvo nebesko, su napokon došli na svoje.

Nedruštveni, distancirani, socijalno neprilagođeni, nesimpatični, nesposobni za ikakvu komunikaciju oči u oči, prestrašeni i svi oni što je još jučer nosili dijagnoze na razini uvrede, u ovoj paradigmi trećeg tisućljeća, su postali moralne vertikale koje, nesputano i hrabro, sve ostale nazivaju idiotima, ali i dalje to ne rade oči u oči.

U saboru je bila rasprava o novim osobnim kartama, koje će nositi čip sa svim našim osobnostima i taj će se čip resetirati svake pete godine. Svi će stoga, koji se nisu prilagodili paradigmi trećeg tisućljeća, ostati prikraćeni za „mnoge pogodnosti koje to tisućljeće nudi“.

S druge strane, svi će prilagođeni, zakonom o svjetlostaju čiju raspravu uskoro očekujemo u njihovom svetom saboru, dobiti mračni novi svijet, u kojem će oni moći tulumariti bez da ih itko prepozna po očima.