Povijest ljudske gluposti

Kako smo u zadnjem postu malo kalkulirali po Starom zavjetu, tako ćemo u ovom malo kalkulirati po Novom, i pokušati saznati s koliko je godina Isus umro. Zašto nam je to bitno? Iskreno, ni za što! Ali tijekom dva tisućljeća od njegove navodne smrti, stvorile se mnogo simbolike oko broja 33, koje su navodno godine u kojim je Krist umro.

Mnogi biblisti smatraju nesumnjivim da Kristovo rođenje treba smjestiti između osme godine prije Krista, odnosno godine kad je proveden popis stanovništva, i smrti kralja Heroda Velikog, 4 godine prije Krista, a favoriziraju 6 i 7 godinu.

Drugu godinu u Isusovom životu, koju možemo s velikom sigurnošću ustanoviti je godina njegova krštenja, odnosno godina njegovog protjerivanja trgovca iz hrama, obzirom da Ivan u svom evanđelju kaže da se protjerivanje dogodilo prve pashe nakon krštenja. Ivan u svom evanđelju također kaže kako su Judejci govorili kako je hram,tada, bio star 46 godina. S obzirom na to da iz povijesnih knjiga znamo kako je gradnja hrama započeta 20 godina prije Krista, lako je izračunati da -20+46= +26 odnosno 26/27 godina poslije Krista. Ovdje također lako izračunamo da se Isus krstio i protjerao trgovce iz hrama u 32/34 godini života.

Što se samog krštenja, koje je Ivan provodio tih dana, tiče, kaže se da su ljudi dolazili priznavati svoje grijehe i krstiti se, kako bi im, valjda u nekakvoj pretkršćanskoj ideologiji, grijesi bili oprošteni. Međutim Judejci tog doba nisu bili kršćani, već pripadnici kulture i vjere koja je govorila da samo bog može oprostiti grijehe, što su onda dolazili raditi kod Ivana? Ivan je baš poput Isusa bio protu rimski ustanik i njegova „krštenja“ nisu bila u duhu pokunjenog priznavanja svojih grijeha, već, kako jedan biblijski tekst na grčkom kaže „exomologoumenoi“, odnosno "ispovijedanje u kontekstu bahatog uzvikivanja ili deklariranje, ili slavljenje svojih „grijeha“ odnosno onog što su dosad (u ratu protiv Rima) već učinili. Ivan Krstitelj je u biti skupljao iskusne ljude i ljude od povjerenja za pobunu koja je trebala uslijediti. Isus se krštenjem kod Ivana, došao prijaviti u tu vojsku, jer i po Novom zavjetu, Ivan je onaj koji predvodi, a Isus onaj koji slijedi.

Dali je Isusovo protjerivanje trgovca iz hrama bio planirani početak ustanka, ili tek Isusov samoinicijativan čin pobune potaknut uzbuđenjem nedavnog „krštenja“, teško je reći, znamo tek da ga narod nije slijedio i da je njegov pokušaj propao. Dapače, sam taj čin je bio toliko slabašan i neučinkovit da nije privukao ni pažnju rimskih vojnika.
Jedan od razloga Isusovog neuspjeha leži u činjenici da je Isus napao najslabiju kariku u represiji naroda koju su preko poreza i davanja provodili kralj i svećenička kasta. Judejci tog doba su dolazili u hram pokloniti žrtvu bogu, po sili zakona! A što je siromašnijim, godišnje, bilo veliko novčano opterećenje. Trgovci u hramu su međutim olakšavali taj čin, jer su nudili golubice za žrtvu kako ih narod ne bi morao nositi sobom iz dalekih krajeva, dok su mjenjačnice nudile hramski novac jer nijedna strana valuta nije smjela uči u hram. Sve u svemu, Isus nije napao prave krivce, moćnike, kao što je to činio Krstitelj, već se okomio na krive, one koji su u neku ruku, narodu pomagali.

Izgleda da se Isus poslije tog neuspjeha povukao na nekoliko godina, na koliko teško je reći, jer je Isus svoje „poslanstvo“ nastavio tek poslije smrti onog kojeg je slijedio, Ivana Krstitelja, trenutka kad je Isus rekao „sad sam ja na redu“ obzirom da su oboje bili djeca intervencije jednog Gabrijela, odnosno „gever jednog El-a“ ili „onaj koji vršio moć jednog El-a. Zbog toga moramo ustanoviti kad je Ivan umro.

Tradicija kaže da je umro između 31 i 36 poslije Krista, što dovodi do Isusove starosti od 37-43 godine života, što već daleko premašuje simboličnih 33 godine Isusovog života. Ipak biblisti su skloniji 35-toj, pa čak i 36-toj godini poslije Krista. Možemo stoga učvrstiti uvjerenje da je Isus umro u svojoj 43 godini života, pa i da je u svom poslanju imao pauzu od 10 godina.

Josip Flavije nam priča kako se Herod Antipa, sin kralja Heroda Velikog, bojao Ivana Krstitelja, jer ga je pratilo veliko mnoštvo, jer je bio rječit i to mnoštvo je moga navesti na bilo što. Kralj Herod se bojao pobune jer je Ivan u svojim propovijedima napadao njega moćnika, kojeg je narod mrzio, a ne kao Isus nebitne trgovce. Tako Flavije navodi da je to bio Herodov povod za Ivanovo smaknuće.

Nadalje jedna zanimljiva priča za utvrđivanje Ivanove smrti kaže da je Herod Antipa uzeo za ženu kćer Arethe, koji je bio kralj Petre. U jednom trenutku, dok je bio na putu za Rim, Herod odluči napustiti svoju ženu. Kad je Arethina kćer to saznala, pobježe ocu, koji odluči reagirati i objaviti rat Herodu. Dogodila se tako, 36 godine poslije Krista, bitka u kojoj je Herod bio pobijeđen. Josip Flavije kaže da je u narodu tada kolala priča kako je bog pravedno kaznio Heroda, a sve zbog učinjenog Ivanu Krstitelju. Nadalje priča kaže da se Herod htje osvetiti, i zamoli cara Tiberija za pomoć. Tiberije mu pomoć obeća, ali sve propadne zbog Tiberijeve smrti 37 godine poslije Krista.

O pobuni koju je predvodio Isus u biti malo znamo, znamo tek toliko da ga je na goru došlo uhititi 600 vojnika, odnosno cijela desetina jedne legije, što nije bila mala stvar s obzirom na mnoštvo u gradu zbog pashe I velike mogućnosti nemira, i obzirom da su, prema tradiciji, došli uhititi 12-tero “djece cvijeća”, koji su govorili “ako te udare u desni obraz, okreni i lijevi”. Sve u svemu ustanak je proveden tek u 60-tim godinama poslije Krista.