Povijest ljudske gluposti

Ovaj tekst je (za divno čudo) objavljen lani na jednom poznatijem portalu. Ja sam ga samo malo pojednostavio i očistio od nebitnih činjenica i pretjerivanja

"Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je Sunce

Bila je to 1958. kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” .
2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove niti 19 godina kasnije, zbog čega su globalisti opsjednuti klimom počeli tvrditi da planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu s onim što je astrofizičar Milutin Milanković o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.
Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.
Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da: “… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:
“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na Zemlji je Sunce. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira”,"



Sva ljudska emisija CO2 (naše tvornice, automobili itd.) iznose tek 1% svih emisija ovog planeta (vulkani, truljenje biljnog i životinjskog svijeta te naših oceana, koja btw na niskim temperaturama bliže polovima vrše ponovnu adsorpciju CO2). Upravo stoga stoji tvrdnja da kad bi naša civilizacija udvostručila izgaranje ugljikovodika (što je nemoguće jer ga nema toliko), temperatura bi porasla tek za 0,1-0,2%.

CO2 je vrlo "loš" staklenički plin, jer blokira sunčevu svjetlost tek na dva uska frekvencijska vala. "Najbolji" staklenički plin je vodena para, nad kojim nemamo nikakav utjecaj, jer, između ostalog (isparavanja oceana), ovisi i o snazi magnetnog polja zemlje i sunca u zaustavljanju kozmičkih zraka koje utječu na naoblaku. Utjecaj CO2 u stakleničnim plinovima stoga iznosi tek mizernih 4%. pa je utjecaj ljudske vrste na planet 4% o naših 1% koliko kao vrsta emitiramo

Što se količine co2 u atmosferi tiče ona danas iznosi tek malo više od 300 dijelova na milijun, što je (vjerovali ili ne) jako malo, jer već na 260 dijelova na milijun, co2 je tako malo da prestaje fotosinteza i biljke umiru.
Nadalje; ne postoji nikakva opasnost od efekta staklenika dok god oceani vrše apsorpciju co2 na svojim polovima. Poznato je u povijesti zemlje, da je u jednom geološkom razdoblju, zbog o ogromnog porasta vulkanske aktivnost, došlo do abnormalne količine co2 u atmosferi od 80%. Pa ipak ni to nije uspjelo zemlju pretvoriti u Veneru, osobno volim vjerovati da je zemlja, majka Geja, koja se uvijek prilagođava svojoj djeci.