Povijest ljudske gluposti

Nakon kratkog izleta u današnju stvarnost, bez obzira koliko nadnaravno izgledala, vratit ću se da završim temu kojom sam započeo ovaj blog.
Kao što smo vidjeli, "elohim" (množina) ne znači bog. Isto vrijedi za sve stare spise, poput Ilijade i Odiseje gdje se pojavljuju theosi. Theosi (množina) su kasnije, raznim izvedenicama na latinski postali deosi, deo ili na današnjem talijanskom dio, odnosno bog. od theosa smo također dobili riječ teorija, što u originalu na grčkom jeziku, nikad nije imalo značenje koje mu prepisujemo danas, već je označavalo grupu ljudi koji nešto promatraju. Theosi su stoga "promatrači" upravo onako kako je ta biča vidio i zvao Henok, jedan od biblijskih patrijarha koji je pisao stvari koje teolozi, stvarajući novu religiju, nisu mogli pojmiti, pa je iz biblije izbačen. Upravo kao i desetine drugih knjiga, za koje znamo da su postojale jer se u bibliji spominju, ali ih nema, poput knjige "Jehovini ratovi". Stoga biblija često kaže "kao što piše u knjizi..." ali te knjige nema. Zato toliko o tome da je biblija "riječ božja" jer ako je ikad i bila (a nije), odavno su je zamijenile, izokrenule, oduzele i nadodale političke potrebe vremena kroz koja je prolazila.
Stari Sumerani su za ta ista bića imali naziv "anunaki" (množina), što u općeprihvaćenom prijevodu znači "ono koji su s neba sišli na zemlju", što je vrlo "lijep" opisni naziv. Moram ipak reći da je jedan talijan nedavno predložio jedan drugi prijevod, te bi po njemu anunaki značilo "najvažnije zemaljsko sjeme", što, meni osobno, ne čini neku bitnu razliku, obzirom na sumersku priču o stvaranju čovjeka (tema u koju za sada neću ulaziti). Recimo samo da je prva biblijska knjiga Stvaranje ili Geneza, kopija starijih sumerskih mitologija, pa po teolozima ispada da su sumerski originali mitologija, bajka, mašta a ti isti prijepisi u bibliji "riječ božja". Spomenimo još ovdje jednu sitnicu o tome kako Izraeliti nisu nikome krali tekstove, kako bi se moglo pomisliti. Biblija spominje sve narode bliskog istoka tog doba, osim Sumerana, jer Sumerani su bili oni. Uostalom svi znamo da je Abraham došao iz sumerskog grada Ur.
Stari indijski tekstovi ih zovu "deve" (množina) što bi trebalo značiti "svijetli ili sjajni". Ali u, meni nepoznat, svijet indijski tekstova neću ulaziti, recimo samo da je prepun eksplicitnih prikaza tehnologije kojeg su ta bića posjedovala, iste tehnologije koju su posjedovali i biblijski elohim, i koje bi bilo lako prepoznati da ih nisu prekrile tisuće godina lažnih i krivih prijevoda, brisanja i nadopisivanja.
Tko je to i zašto radio? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavno jer ljudska pohlepa, ako izuzmemo najnaivnije, svima jako dobro poznata.
S prvim nagovještajem najveće prijevare u povijesti i riječima Sanchunathona, smo započeli ovaj blog. Pa iako je i sam bio svećenik, upravo je on razotkrio buduće namjere svoje branše.
Za početak moramo razjasniti pojam "svećenik" kojeg danas doživljavamo kao one koji brinu o našim dušama (brinući usput i o svom bogatstvu naravno, upravo kao što su radili tisućama godina). Staro-zavjetni svećenik nije bio ništa slično, između ostalog i zato što u starom zavjetu nema ama baš ništa duhovnog, upravo kao što možete vidjeti u opisu mog bloga. Židovi i dan-danas znaju reći da oni o onostranom ne znaju ništa, jer im "njihov" (Jahve) o tome ništa nije rekao. Svećenici stoga nisu bili čuvari ljudskih duša, već zaposlenici hrama, a u hramu je doista živio On, Jahve! Svećenici su stoga bili posrednici između vladara i naroda,l prikupljali poreze i služili Jahve, i to u najdoslovnijem smislu riječi, jer su u samom hramu bili njegove sluge. što im je, naravno, bilo od velike koristi, pa i danas postoji poslovica "što bliže oltaru...". Zanimljivo je pritom pripomenuti zanimljivu zgodu kad Jahve govori Mojsiju i kaže mu, reci Aronu (vrhovnom svećeniku) da mi više ne šalje sluge bez ruku i nogu, patuljke i sluge s manama u očima (slobodano prepričavanje) kako bi mi posluživali hranu (nevjerovano ali bibliju je dovoljno pročitati da se shvati da bog kojeg nam religija prodaje, u biti lik koji je bio gladan umoran često šporak pa se morao prati, odmarati i hraniti, i koji nema baš ljubavi prema osakaćenima. ali u tom pogledu je Jahve još i tolerantan, jer egipatski "bogovi" ne samo da nisu trpjeli tjelesne mane svojih slugu, već su izričito zahtijevali da budu fizički lijepi,zdravi i mladi.
Zanimljivo je da Sanchunathon prepoznaje namjere svojih prethodnika i kolega još 1200 prije Krista, obzirom da je populacija elohima, anunakia, theosa itd. tada (prema starim spisima) još uvijek bila brojna i snažna. Pa ipak prave su promjene započele oko 500-te prije Krista, pojavom velikih proroka i mislioca, poput Bude u Indiji, Konfucija (učitelj fung) i Lao Ce (stari majstor) u Kini itd. kad su se posvuda u svijetu stari tekstovi počeli čitati u duhovnom i religioznom kontekstu. Razlog za to je svakako slabljenje (ili odlazak?) te populacije, koja koincidira s rađanjem velikih imperija, poput npr. Rimskog Carstva. Svećenici ili oni koji su do tada bili "bliže oltaru", nisu htjeli izgubiti bogatstvo, moć i utjecaj kojeg su do tada imali. A kako su bili jedini pismeni u narodu, lako su, sitnim izmjenama teksta, napunili svoje prazne hramove, duhovnim i nevidljivim božanstvima. A narod koji je, u svom neznanju, i od prije imao potrebu za moćnom zaštitom, lako je prihvatio sve što mu se nudi, obzirom da dolazi od ljudi kojim su i do tada vjerovali.
Svaka religija je kao veliki plus davala odgovore na strah svih strahova, na strah od smrti. što je svakako još jedna prijevara nad prijevarama, jer ako život poslije smrti postoji super, svi ćemo si ga uzeti, ako ne postoji nitko od nas to neće niti primijetiti, niti se do dana današnjeg itko vrtao da bi iskazao kakvu žalbu, pa ni pohvalu.