četvrtak, 21.04.2016.

povijest beznačajnih



ĆORCI SVAKODNEVNICE

Neki su umjetnici imali sreću da ih je njihovo vrijeme prepoznalo, da su njihovi suvremenici znali za njih i cijenili ih: kipar Ivan Meštrović, slikar Vlaho Bukovac i Miljenko Stančić, pjesnik i glazbenik Arsen Dedić… Pored njih istovremeno su djelovali i drugi: umjetnici, arhitekti, političari, sportaši i novinari, bogataši i moćnici, raznorazni alternativci… koji su bili jednako, ako ne i razglašeniji, u nekom vremenu još i cjenjeniji, ali zaboravljeni još u naponu snage ili čim su prestali djelovati, a najdalje nakon što su umrli. Mnoštvo je onih kojima je sprovod bio vrhunac karijere. Zajedničko obilježje ovih drugih bilo je (i jeste) da nisu ničim kvalitetnim doprinijeli onome čime su se bavili, da su po svemu banalni i zanemarivi, ako nisu čak i štetni (a često i jesu). Ove druge nema smisla ni spominjati jer su pokojni većini čitatelja nepoznati, a aktualne ne treba reklamirati.

Kad se pišu povijesni pregledi u njima se bilježe samo oni kvalitetni, čije je djelovanje bilo korak naprijed, koji su ostavili osobni trag. Ne spominju se oni koji su bili povijesni ćorci i vodili u kratke slijepe ulice koliko god svojevremeno blještave. Četvrt stoljeća nakon što je izišao posljednji broj "Poleta" svako malo ga se netko prisjeti, pišu se o njemu članci, ozbiljne studije i knjige, a da je istovremeno izlazila revija "Vikend", koja se prodavala i u dvadeset ili trideset puta većoj nakladi, malo se tko sjeća. Newtona se pamti po doprinosima fizici, po zakonu gravitacije, a da je posvetio alkemijskim istraživanjima više vremena nego ozbiljnoj nauci rijetko se navede u novinskim rubrikama posvećenim intrigantnim trivijalnostima.

Povijesni pregledi pojedinih disciplina često su utoliko zavaravajući, pružaju iskrivljenu sliku, jer su u njima čak i oni posthumno prepoznati i priznati, dok onih koji su u svojoj svakodnevnici bili daleko utjecajniji naprosto nema. S druge strane, u svakoj svakodnevnici su oni povijesno beznačajni često značajniji od onih značajnih. Takva okljaštrena povijest prvenstveno je nedostatna. Umjesto stvarne sveukupne povijesti zapravo je samo povijest progresa, a stvarni ljudi su kroz povijest  sve do nedavno  u većoj mjeri živjeli svakodnevnicu nego napredak. Pri tome treba imati na umu da svaka promjena nije nužno i poboljšanje. Povijest progresa je manje vrijedna od sveukupne povijesti jer zanemaruje da se ne uči samo na uspjesima nego i na greškama. Nedostatak povijesti zabluda omogućuje da neke budalaštine neprestano ponovo iskrsavaju.

Jedva čekam kad će netko napokon napisati povijest beznačajnih, povijest pompoznih i pretencioznih, a zapravo neozbiljnih. Povremeno se u nekim povijesnim pregledima može naletjeti i na takve segmente i vremenom mi oni postaju sve draži.
- 08:28 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker