Prije nekoliko dana objavio sam post o "tisućljetnom snu", tipičnoj hrvatskoj nacionalističkoj budalaštini koja je odigrala svoju ulogu u našem strmoglavljivanju u ovo u čemu smo se danas našli. Na kompjuterskom ekranu s razlučivošću od 1280 točaka širine, 28 redaka posta govorilo je o prošlosti, 16 redaka o sadašnjosti, a 16 o budućnosti, dok su preostala dva-tri retka bili bezvremenski komentari. Post mi je, između ostalih, komentirao i Pero Panonski, te smo izmijenili nekoliko poruka. Pero Panonski predstavlja se kao nacionalist, a po onome što piše nema razloga ne vjerovati mu. Nije neobrazovan i pismen je, dakle, po tome spada u intelektualnu elitu nacionalista. (Dapače, i on je suglasan da je "tisućljetni san" budalaština sam po sebi.) U njegovom prvom komentaru 11 redova bilo je posvećeno prošlosti, 1 red budućnosti, a sadašnjosti bi se mogla pripisati 2 retka. Navukao sam se i odgovorio s 20 redaka o prošlosti, 2 o budućnosti i 2 o sadašnjosti. Pero P. je odgovorio s 24 retka o prošlosti i tek jednim o budućnosti. Odgovorio sam s 8 redaka koji su se bavili samo prošlošću, na što je Pero uzvratio 18 redaka samo o prošlosti. Dometnuo sam novih 12 redaka o prošlosti, a on uzvratio s 14 redaka, također samo o prošlosti. Tu sam izgubio interes za tu prepisku, ali ne sumnjam da bi on bio spreman žustro nastaviti. Ova kratka pozitivistička analiza posta i prepiske pokazuje tipičan obrazac razgovora s nacionalistima. O budućnosti nemaju mnogo što reći, sadašnjost im je jednako nevažna, ali zato o prošlosti mogu bez kraja i konca. Samo po sebi to ne bi bilo značajno kada bi ostalo njihov problem. Značajno i opći problem nastaje kada takav razgovor nametnu svima, kada uspiju zaposjesti ključna mjesta u društvu i nametnuti svoje kriterije i interese javnom mnijenju. Prošlost je važna za razumijevanje sadašnjosti, ali za vrednovanje sadašnjosti glavni kriterij trebala bi biti budućnost. U sadašnjosti bi valjalo prepoznati ono što ima budućnost, podržati to, kao što unaprijed treba prepoznati ono što bi moglo krenuti po zlu da bi se na vrijeme spriječilo. Oni koji vide sadašnjost kao izravnavanje povijesnih računa, jednako kao i oni koji ne vide dalje od svog pupka, time nas vode samo u budućnost koju nitko ne želi, ni oni sami, i tako – s nacionalistima na čelu – možemo stalno živjeti samo u sadašnjosti s kojom su svi nezadovoljni. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)