Marketing
razgovor s nacionalistima
- revitalizirani post od 1.9.2008.
Prije nekoliko dana objavio sam post o "tisućljetnom snu", tipičnoj hrvatskoj nacionalističkoj budalaštini koja je odigrala svoju ulogu u našem strmoglavljivanju u ovo u čemu smo se danas našli. Na kompjuterskom ekranu s razlučivošću od 1280 točaka širine, 28 redaka posta govorilo je o prošlosti, 16 redaka o sadašnjosti, a 16 o budućnosti, dok su preostala dva-tri retka bili bezvremenski komentari.
Post mi je, između ostalih, komentirao i Pero Panonski, te smo izmijenili nekoliko poruka.
Pero Panonski predstavlja se kao nacionalist, a po onome što piše nema razloga ne vjerovati mu. Nije neobrazovan i pismen je, dakle, po tome spada u intelektualnu elitu nacionalista. (Dapače, i on je suglasan da je "tisućljetni san" budalaština sam po sebi.) U njegovom prvom komentaru 11 redova bilo je posvećeno prošlosti, 1 red budućnosti, a sadašnjosti bi se mogla pripisati 2 retka.
Navukao sam se i odgovorio s 20 redaka o prošlosti, 2 o budućnosti i 2 o sadašnjosti. Pero P. je odgovorio s 24 retka o prošlosti i tek jednim o budućnosti. Odgovorio sam s 8 redaka koji su se bavili samo prošlošću, na što je Pero uzvratio 18 redaka samo o prošlosti. Dometnuo sam novih 12 redaka o prošlosti, a on uzvratio s 14 redaka, također samo o prošlosti. Tu sam izgubio interes za tu prepisku, ali ne sumnjam da bi on bio spreman žustro nastaviti.
Ova kratka pozitivistička analiza posta i prepiske pokazuje tipičan obrazac razgovora s nacionalistima. O budućnosti nemaju mnogo što reći, sadašnjost im je jednako nevažna, ali zato o prošlosti mogu bez kraja i konca.
Samo po sebi to ne bi bilo značajno kada bi ostalo njihov problem. Značajno i opći problem nastaje kada takav razgovor nametnu svima, kada uspiju zaposjesti ključna mjesta u društvu i nametnuti svoje kriterije i interese javnom mnijenju. Prošlost je važna za razumijevanje sadašnjosti, ali za vrednovanje sadašnjosti glavni kriterij trebala bi biti budućnost. U sadašnjosti bi valjalo prepoznati ono što ima budućnost, podržati to, kao što unaprijed treba prepoznati ono što bi moglo krenuti po zlu da bi se na vrijeme spriječilo. Oni koji vide sadašnjost kao izravnavanje povijesnih računa, jednako kao i oni koji ne vide dalje od svog pupka, time nas vode samo u budućnost koju nitko ne želi, ni oni sami, i tako – s nacionalistima na čelu – možemo stalno živjeti samo u sadašnjosti s kojom su svi nezadovoljni.
Post je objavljen 11.08.2015. u 01:56 sati.