subota, 12.09.2009.

kastrirajuće odrastanje

Dirljivo mi je zamijetiti koju vrlo mladu djevojku koja je još do jučer bila dijete, jednu od onih procvjetalih preko noći, još nesviklu na svoju novu poziciju, kako s neskrivenom zainteresiranošću odmjerava dečkiće u prolazu, pa u skladu s novoprobuđenim stremljenjima otvoreno odmjerava i starije, pa i znatno starije muškarce. Ganutljivo mi je njihovo oduševljenje i ponos kad primijete da im je takav pogled uzvraćen.

Nažalost, takvi pogledi vrlo brzo prestaju i već kod ostalih djevojaka, a naročito svih žena, moguće ih je uvrebati samo iskusnom oku, i to tek na djelić trenutka. Tek starice (ili neke izuzetno ružne žene) osjećaju se slobodno da ne skrivajući, otvoreno gledaju sve oko sebe.

Kako i zašto taj dražestan ispitivačko-procjenjujuće-odobravajući pogled iščezne tako brzo?

Sve mlade djevojke, što dopadljivije to brže, učas nauče da je svijet prepun raznoraznih kretena, primitivaca i divljaka, te da je bolje ne izazivati vraga. Uzalud što svaka od njih prođe pored tisuću pristojnih mladića i muškaraca, onih nekolicina koji su ih isprepadali i priuštili im neugodne događaje podučili su ih da im je sigurnije sve izbjegavati jer se nikada ne zna kada će baraba iskočiti. Zato, ako ti netko ide u susret – ne gledaj, ako te nešto pita – ne odgovaraj, a ne daj Bože da bi prihvatila poziv na piće s nepoznatim ili – apage Satanas! – sjela s njim u auto. Čak i službenice na šalterima ili na takvim radnim mjestima gdje im je profesionalan obaveza biti ljubazne sa strankama ili mušterijama, čuvaju se da se u toj susretljivosti ne zamijeti ikakva lična nota.

Zbog te šačice, neznatne manjine problematičnih, svima nam je život osakaćen. Zamislite kako bi svima bilo zanimljivije, ugodnije i bolje kada bi i žene mogle slobodno odmjeravati koga im srce poželi, kad bi susretljivo odgovarale na upite („Oprostite, znate li gdje se nalazi ulica...?“), bile spremne skrenuti s puta da pokažu gdje se neka ulica nalazi, i slično. Ovako si takvo ponašanje mogu dozvoliti samo kada su u povelikom društvu prijateljica, uz starijeg brata-grmalja ili u posebnim prilikama i na posebnim mjestima gdje se to smatra prihvatljivim, pa i onda to rade maksimalno diskretno da ne bi tkogod pomislio kako nešto nije u redu s njima.

I na drugim područjima života kreteni, divljaci i primitivci neprekidno kvare život većini pristojnih i ugodnih ljudi. Zbog mogućnosti da neki takav u svakom trenutku iskrsne iza ugla, svi se moramo donekle ponašati kao divljaci, ograničavati, susprezati. Svi gubimo, a ni kreteni ne dobivaju. Zbog napasnika koji koriste svaku priliku da se zakvače na prvu žensku na dohvatu, ženama preostaje samo da se ponašaju kao opatice, što i normalne muške gura prema celibatu. I ne vidim kako se tu može išta popraviti, osim kroz nekoliko generacija života u uređenom društvu.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker