Marketing
kastrirajuće odrastanje
Dirljivo mi je zamijetiti koju vrlo mladu djevojku koja je još do jučer bila dijete, jednu od onih procvjetalih preko noći, još nesviklu na svoju novu poziciju, kako s neskrivenom zainteresiranošću odmjerava dečkiće u prolazu, pa u skladu s novoprobuđenim stremljenjima otvoreno odmjerava i starije, pa i znatno starije muškarce. Ganutljivo mi je njihovo oduševljenje i ponos kad primijete da im je takav pogled uzvraćen.
Nažalost, takvi pogledi vrlo brzo prestaju i već kod ostalih djevojaka, a naročito svih žena, moguće ih je uvrebati samo iskusnom oku, i to tek na djelić trenutka. Tek starice (ili neke izuzetno ružne žene) osjećaju se slobodno da ne skrivajući, otvoreno gledaju sve oko sebe.
Kako i zašto taj dražestan ispitivačko-procjenjujuće-odobravajući pogled iščezne tako brzo?
Sve mlade djevojke, što dopadljivije to brže, učas nauče da je svijet prepun raznoraznih kretena, primitivaca i divljaka, te da je bolje ne izazivati vraga. Uzalud što svaka od njih prođe pored tisuću pristojnih mladića i muškaraca, onih nekolicina koji su ih isprepadali i priuštili im neugodne događaje podučili su ih da im je sigurnije sve izbjegavati jer se nikada ne zna kada će baraba iskočiti. Zato, ako ti netko ide u susret – ne gledaj, ako te nešto pita – ne odgovaraj, a ne daj Bože da bi prihvatila poziv na piće s nepoznatim ili – apage Satanas! – sjela s njim u auto. Čak i službenice na šalterima ili na takvim radnim mjestima gdje im je profesionalan obaveza biti ljubazne sa strankama ili mušterijama, čuvaju se da se u toj susretljivosti ne zamijeti ikakva lična nota.
Zbog te šačice, neznatne manjine problematičnih, svima nam je život osakaćen. Zamislite kako bi svima bilo zanimljivije, ugodnije i bolje kada bi i žene mogle slobodno odmjeravati koga im srce poželi, kad bi susretljivo odgovarale na upite („Oprostite, znate li gdje se nalazi ulica...?“), bile spremne skrenuti s puta da pokažu gdje se neka ulica nalazi, i slično. Ovako si takvo ponašanje mogu dozvoliti samo kada su u povelikom društvu prijateljica, uz starijeg brata-grmalja ili u posebnim prilikama i na posebnim mjestima gdje se to smatra prihvatljivim, pa i onda to rade maksimalno diskretno da ne bi tkogod pomislio kako nešto nije u redu s njima.
I na drugim područjima života kreteni, divljaci i primitivci neprekidno kvare život većini pristojnih i ugodnih ljudi. Zbog mogućnosti da neki takav u svakom trenutku iskrsne iza ugla, svi se moramo donekle ponašati kao divljaci, ograničavati, susprezati. Svi gubimo, a ni kreteni ne dobivaju. Zbog napasnika koji koriste svaku priliku da se zakvače na prvu žensku na dohvatu, ženama preostaje samo da se ponašaju kao opatice, što i normalne muške gura prema celibatu. I ne vidim kako se tu može išta popraviti, osim kroz nekoliko generacija života u uređenom društvu.
Post je objavljen 12.09.2009. u 22:44 sati.