srijeda, 29.11.2006.

na današnji dan…

Image Hosted by ImageShack.us
…prije četrdeset i pet godina. Prepoznajem na fotografiji malu Nevenku Tuđman, malu Ljerku Mintas, malog Ognjena Krajačića, malog Debeljaka, malog doktora Čurca, malog Babla… Mogao bih vam u trenu ispričati sedamnaestak priča s njima kao glavnim likovima. No nepredvidivi splet skokovitih asocijacija baca me u dvadeset i prvo stoljeće. Moj sinko Mandarinko ima tek četiri godine i tako mali sjedi zamišljeno pored mog pisaćeg stola i zadubljeno me promatra kako kuckam po tastaturi. Sjedi tako gotovo nepomično nevjerojatno dugo za tako malo dijete, ponavljam - ima svega četiri godine, možda i pola sata, a zatim se ustane i priđe mi. Pogleda me onim okicama u kojima se sažela sva mudrost svijeta pogledom pred kojim ništa nije skrito i zapita ni ne očekujući odgovor, znajući da na to pitanje nitko ne može odgovoriti, pa i zato jer je odgovor već sadržan u pitanju:

- Tata, gdje će mene otpuhati vjetrovi sudbine?

Nije važno, sine, gdje god ti budeš, moj anđele, biti će središte svijeta. Jedino što je važno, gdje god bio, da ti ostaneš ti.



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker