Silvije Strahimir Kranjčević bio je poznat i omiljen pjesnik. Mnoge njegove rodoljubne pjesme bile su i uglazbljene, te su ih Hrvati rado pjevali po birtijama, naročito kada su malo više popili. Time su izražavali ogorčenje spram vjekovnog tuđinskog ugnjetavanja, prvenstveno protiv mađarske političke hegemonije i ekonomskog eksploatiranja. "Hrvatska radi, a Pešta se gradi…", bio je lajtmotiv vjekovne nepravde. No kako je Austro-Ugarska bila uštogljena pravna država, žandari su često dolazili u birtije tražeći da se zatvore nakon propisanog radnog vremena, kao što su zabranjivali istjeranim gostima da narušavaju javni red i mir pjevajući po ulicama. Raspištoljeni Hrvati su to doživljavali kao onemogućivanje izražavanja nacionalnih osjećaja i često su se potukli sa žandarima, te završavali u zatvorima i pred sudovima. Njih se smatralo rodoljubima. Kako žandari nisu bili ni najmanje nježni, rodoljubi su dobivali batine u birtijama, na ulici i u zatvorima, te je Hrvatska bila puna žrtava nacionalnog ugnjetavanja, a Kranjčević je bio idol zbog čijih je stihova vrijedilo završiti razbijene glave ili s modricama po leđima. Isidor/Izidor/Iso Kršnjavi bio je slikar i povjesničar umjetnosti koji se u neko doba počeo baviti politikom. Podržavao je omrznutog bana grofa Karla Khuen-Hedérvárya, te postao zastupnik u Saboru i ono što bismo danas nazvali ministrom kulture i prosvjete. Kako je i njega smetala madžarska supremacija, napravio je nešto što se nitko prije njega nije sjetio otprilike četiri stotine godina - pročitao je ugarsko-hrvatsku nagodbu. To je bio temeljni dokument na kojemu su uređeni mađarsko-hrvatski odnosi. U njoj je lijepo pisalo da sav višak poreza koji se sakupi u Hrvatskoj, a ne potroši, odlazi u Budimpeštu. Lijepo, rekao je Kršnjavi, onda ćemo sve potrošiti i ništa neće preostati da se odlijeva iz zemlje. Kako je Austro-Ugarska bila pravna država, Kršnjavi se potrudio da sve potroši. Hrvatska se pretvorila u veliko gradilište. Sagradio je Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt, gimnaziju u kojoj je danas Mimarin muzej, Umjetnički paviljon, Strossmayerovu galeriju, sagradio je ili obnovio dvjestotinjak škola, knjižnice, domove za đake, bolnice, atelijere za umjetnike, podigao mnoštvo spomenika… U njegovo vrijeme izgrađeno je otprilike sve ono što danas znamo kao centar Zagreba, a Zagreb je od provincijske palanke postao lijep, uređen evropski grad. Kršnjavi je poticao i pokretanje mnogih aktivnosti, od izučavanja povijesti umjetnosti na sveučilištu do mnogih sportova, slao je talentirane mlade ljude neka studiraju u svijetu, a njegov model gimnazijskog programa preuzele su sve zemlje Austro-ugarske monarhije. Kršnjavi je od Hrvatske na kraju devetnaestog stoljeća napravio modernu državu. E, njega su Hrvati mrzili i prezirali što se dao "u protunarodne svrhe upotrijebiti", te da je "ništarija" i narodni izdajnik. Prošlo je stoljeće i Kranjčeviću i Kršnjaviju je odavno svejedno što mislimo o njima. Dva Hrvata, dvije sudbine, dvije zaostavštine… Jedan je sjajno pisao, a drugi je sjajno znao pročitati. Evo, napisao sam, pa čitajte… ako znate čitati... |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)