Marketing
...
Silvije Strahimir Kranjčević bio je poznat i omiljen pjesnik. Mnoge njegove rodoljubne pjesme bile su i uglazbljene, te su ih Hrvati rado pjevali po birtijama, naročito kada su malo više popili. Time su izražavali ogorčenje spram vjekovnog tuđinskog ugnjetavanja, prvenstveno protiv mađarske političke hegemonije i ekonomskog eksploatiranja. "Hrvatska radi, a Pešta se gradi…", bio je lajtmotiv vjekovne nepravde. No kako je Austro-Ugarska bila uštogljena pravna država, žandari su često dolazili u birtije tražeći da se zatvore nakon propisanog radnog vremena, kao što su zabranjivali istjeranim gostima da narušavaju javni red i mir pjevajući po ulicama. Raspištoljeni Hrvati su to doživljavali kao onemogućivanje izražavanja nacionalnih osjećaja i često su se potukli sa žandarima, te završavali u zatvorima i pred sudovima. Njih se smatralo rodoljubima. Kako žandari nisu bili ni najmanje nježni, rodoljubi su dobivali batine u birtijama, na ulici i u zatvorima, te je Hrvatska bila puna žrtava nacionalnog ugnjetavanja, a Kranjčević je bio idol zbog čijih je stihova vrijedilo završiti razbijene glave ili s modricama po leđima.
Isidor/Izidor/Iso Kršnjavi bio je slikar i povjesničar umjetnosti koji se u neko doba počeo baviti politikom. Podržavao je omrznutog bana grofa Karla Khuen-Hedérvárya, te postao zastupnik u Saboru i ono što bismo danas nazvali ministrom kulture i prosvjete. Kako je i njega smetala madžarska supremacija, napravio je nešto što se nitko prije njega nije sjetio otprilike četiri stotine godina - pročitao je ugarsko-hrvatsku nagodbu. To je bio temeljni dokument na kojemu su uređeni mađarsko-hrvatski odnosi. U njoj je lijepo pisalo da sav višak poreza koji se sakupi u Hrvatskoj, a ne potroši, odlazi u Budimpeštu. Lijepo, rekao je Kršnjavi, onda ćemo sve potrošiti i ništa neće preostati da se odlijeva iz zemlje. Kako je Austro-Ugarska bila pravna država, Kršnjavi se potrudio da sve potroši. Hrvatska se pretvorila u veliko gradilište. Sagradio je Hrvatsko narodno kazalište, Muzej za umjetnost i obrt, gimnaziju u kojoj je danas Mimarin muzej, Umjetnički paviljon, Strossmayerovu galeriju, sagradio je ili obnovio dvjestotinjak škola, knjižnice, domove za đake, bolnice, atelijere za umjetnike, podigao mnoštvo spomenika… U njegovo vrijeme izgrađeno je otprilike sve ono što danas znamo kao centar Zagreba, a Zagreb je od provincijske palanke postao lijep, uređen evropski grad. Kršnjavi je poticao i pokretanje mnogih aktivnosti, od izučavanja povijesti umjetnosti na sveučilištu do mnogih sportova, slao je talentirane mlade ljude neka studiraju u svijetu, a njegov model gimnazijskog programa preuzele su sve zemlje Austro-ugarske monarhije. Kršnjavi je od Hrvatske na kraju devetnaestog stoljeća napravio modernu državu. E, njega su Hrvati mrzili i prezirali što se dao "u protunarodne svrhe upotrijebiti", te da je "ništarija" i narodni izdajnik.
Prošlo je stoljeće i Kranjčeviću i Kršnjaviju je odavno svejedno što mislimo o njima. Dva Hrvata, dvije sudbine, dvije zaostavštine… Jedan je sjajno pisao, a drugi je sjajno znao pročitati.
Evo, napisao sam, pa čitajte… ako znate čitati...
Post je objavljen 19.04.2006. u 12:11 sati.