Sretnem se sa starim u gradu na kavi i razgovaramo o tome što ima novoga. "Sreo sam novog susjeda", kaže stari. "Pa tko je?", pitam. "Neki gangster", veli stari mrtav hladan. "Prošao je pored mene na stubištu, nije ni pozdravio." "Ne možeš zato jer te nije pozdravio odmah optužiti čovjeka da je gangster!", upozorim ga. "A, nije zato", veli stari. "To sam prepoznao čim sam ga vidio." "Ma kako?", zapitam podsmješljivo. "Zaboravljaš", upozori me stari, "…ipak sam ja četrdeset godina bio sudac i svakodnevno su dovodili pred mene raznovrsne prevarante, lopove, razbojnike, ubojice, gangstere… Dovoljno mi je da ih vidim, i odmah znam čim se bave i jesu li krivi ili nisu." Da puno ne duljim, novi susjed se zvao Vjeko Sliško i otprilike pet godina nakon tog razgovora počeli su se po novinama javljati stidljivi članci koji su nagovještavali da možda ima nečega u onome što je moj stari prozreo u prolazu za oko dvije sekunde. U međuvremenu sam se našao u prilici da upoznam Hrvoja Petrača i provedem s njim otprilike desetak minuta. Kako sam podigao pogled i odmjerio ga, bilo mi je jasno tko je preda mnom. Bio je vrlo pristojan i uglađen, no ma koliko god Pukanić trubio u svim svojim glasilima kako je riječ o uglednom poduzetniku, što god sam kasnije pročitao o njemu u drugim novinama nije me iznenadilo. "Hoćeš reći da si ga pročitao prije nego je zinuo?", pitao je stari. Aha, klimnuo sam glavom. Pa kako? "Zaboravljaš", upozorio sam oca, "…ipak sam ja četvrt stoljeća bio novinar i upoznao sve i svakoga, raznorazne ljude, i ne treba mi mnogo da svakoga smjestim gdje mu je mjesto i da znam kako se prema kome ponašati…" Kada je mojem sinu bilo sedam godina, sjedili smo jedno ljeto na terasi nekog restorana kad mali odjednom reče: "Tata, pogledaj kolače koje nose onim gangsterima!" Okrenem se i pogledam za susjedni stol, kad tamo sjede - prepoznao sam po fotografijama koje sam viđao po novinama - Dino Pokrovac, zatim onaj tip što je prerovao džipom tratinu oko HNK i još dvojica-trojica sličnih, u međuvremenu svi pobijeni. "Kako znaš da su gangsteri?", zapitam ga. "Pa vidim!", odgovori klinac bez imalo krzmanja. E, to je već previše! I za staroga i za sebe imam prihvatljivo objašnjenje, ali za sina nema objašnjenja. Ostajem pitajući se ne prikrivaju li objašnjenja ono što se ničim se može objasniti. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)