Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

Sretnem se sa starim u gradu na kavi i razgovaramo o tome što ima novoga. "Sreo sam novog susjeda", kaže stari. "Pa tko je?", pitam. "Neki gangster", veli stari mrtav hladan. "Prošao je pored mene na stubištu, nije ni pozdravio." "Ne možeš zato jer te nije pozdravio odmah optužiti čovjeka da je gangster!", upozorim ga. "A, nije zato", veli stari. "To sam prepoznao čim sam ga vidio." "Ma kako?", zapitam podsmješljivo. "Zaboravljaš", upozori me stari, "…ipak sam ja četrdeset godina bio sudac i svakodnevno su dovodili pred mene raznovrsne prevarante, lopove, razbojnike, ubojice, gangstere… Dovoljno mi je da ih vidim, i odmah znam čim se bave i jesu li krivi ili nisu." Da puno ne duljim, novi susjed se zvao Vjeko Sliško i otprilike pet godina nakon tog razgovora počeli su se po novinama javljati stidljivi članci koji su nagovještavali da možda ima nečega u onome što je moj stari prozreo u prolazu za oko dvije sekunde.

U međuvremenu sam se našao u prilici da upoznam Hrvoja Petrača i provedem s njim otprilike desetak minuta. Kako sam podigao pogled i odmjerio ga, bilo mi je jasno tko je preda mnom. Bio je vrlo pristojan i uglađen, no ma koliko god Pukanić trubio u svim svojim glasilima kako je riječ o uglednom poduzetniku, što god sam kasnije pročitao o njemu u drugim novinama nije me iznenadilo. "Hoćeš reći da si ga pročitao prije nego je zinuo?", pitao je stari. Aha, klimnuo sam glavom. Pa kako? "Zaboravljaš", upozorio sam oca, "…ipak sam ja četvrt stoljeća bio novinar i upoznao sve i svakoga, raznorazne ljude, i ne treba mi mnogo da svakoga smjestim gdje mu je mjesto i da znam kako se prema kome ponašati…"

Kada je mojem sinu bilo sedam godina, sjedili smo jedno ljeto na terasi nekog restorana kad mali odjednom reče: "Tata, pogledaj kolače koje nose onim gangsterima!" Okrenem se i pogledam za susjedni stol, kad tamo sjede - prepoznao sam po fotografijama koje sam viđao po novinama - Dino Pokrovac, zatim onaj tip što je prerovao džipom tratinu oko HNK i još dvojica-trojica sličnih, u međuvremenu svi pobijeni. "Kako znaš da su gangsteri?", zapitam ga. "Pa vidim!", odgovori klinac bez imalo krzmanja.

E, to je već previše! I za staroga i za sebe imam prihvatljivo objašnjenje, ali za sina nema objašnjenja. Ostajem pitajući se ne prikrivaju li objašnjenja ono što se ničim se može objasniti.



Post je objavljen 11.03.2006. u 18:23 sati.