Blogerska je tuga pregolema! Neki vrag me nagnao da se noćas, u ponoć, upletem u diskusiju na jednom blogu, a u tri ujutro sam naveden da se naglo počnem prisjećati događaja od prije trideset godina, pa su sjećanja navrla… Počeo kopati po starim fotografijama, arhivskim papirima… Zaspao sam u pet. Probudio se u sedam i odveo klinca u školu. Uskoro će deset prijepodne i počinjem… Na samom kraju šezdesetih godina Želimir Žilnik, novosadski režiser, snimio je film "Rani radovi". Koliko se danas sjećam, bio je to sasvim pristojan film, mladenački, buntovan, na tragu studentskih pobuna 68-e, avangardan, a Mija Vujanović je u njemu neštedimice pokazivala fantastične sise. Očigledno, to poprsje je (bilo) nezaboravno. No, kako se ono kaže, nekim političkim krugovima film nije bio po volji. Državni tužilac je zatražio zabranu prikazivanja filma. Za režisera i producenta, "Neoplantu film", bilo je to vrlo nezgodno jer je tužitelj obično dobivao ono što je tražio. To bi na režisera bacilo stigmu, a producent bi pretrpio možda nepopravljive političke i financijske štete. Žilnik je nakon toga služio JNA u Bjelovaru, gdje mu je bilo dobro koliko je u vojsci moglo biti dobro, i ondje mi je pričao kako su se izvukli. Žilnik (prvi s lijeva) u Bjelovaru Došli su na suđenje o zahtjevu za zabranu svi uvjereni da je stvar izgubljena. Tužitelj je rekao svoje i bio je vrlo oštar. Žilnik je bio optužen otprilike za sve ideološke, političke i umjetničke krimene koji su tada postojali. Sudac i ostali sudski službenici mrko su ga gledali kao već otpisanog. Na kraju je procedura zahtijevala da i on kaže svoju riječ. Na to je filmašu pukao film. Umjesto da se brani i posipa pepelom nadajući se barem što manjoj kazni i eventualnom kasnijem oprostu zbog dobrog vladanja, uzvratio je napadom. Obrušio se prvo na tužitelja, optužio ga za staljinizam, ždanovizam, primitivizam, zagovaranje socrealizma i još nekoliko tada vrlo proskribiranih izama. Tužitelj se samo smrznuo. Ali Žilnik se nije zaustavio nego je napao i suca, a nije zaboravio ni nekoliko filmskih kritičara koji su se već iskazali po novinama nabacujući se na njega drvljem i kamenjem. Sudac se sav zasr'o. Kad je završio, zavladao je tajac. Gotovo bez ikakvog premišljanja i bez konzultacije s porotnicima, sudac je proglasio da odbacuje optužbu. Time je filmu otvoren put u kino dvorane i na domaće i svjetske festivale, gdje je vrlo dobro prošao. Kasnije, na sudskom hodniku, tužitelj je prišao Žilniku i zbunjeno se počeo opravdavati: "Oprostite… hm … nije mi jasno kako je došlo do ove zabune … Nadam se da mi ne zamjerate, ja sam samo radio svoj posao … Mora da su se predomislili u posljednji čas, pa mi nisu stigli javiti … Ni sudac nije obaviješten, a ja zaista nisam znao da su promijenjene instrukcije…" Je li potrebno ikome objašnjavati što se zaista dogodilo? |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)