Marketing
Blogerska je tuga pregolema! Neki vrag me nagnao da se noćas, u ponoć, upletem u diskusiju na jednom blogu, a u tri ujutro sam naveden da se naglo počnem prisjećati događaja od prije trideset godina, pa su sjećanja navrla… Počeo kopati po starim fotografijama, arhivskim papirima… Zaspao sam u pet. Probudio se u sedam i odveo klinca u školu. Uskoro će deset prijepodne i počinjem…
Na samom kraju šezdesetih godina Želimir Žilnik, novosadski režiser, snimio je film "Rani radovi". Koliko se danas sjećam, bio je to sasvim pristojan film, mladenački, buntovan, na tragu studentskih pobuna 68-e, avangardan, a Mija Vujanović je u njemu neštedimice pokazivala fantastične sise. Očigledno, to poprsje je (bilo) nezaboravno. No, kako se ono kaže, nekim političkim krugovima film nije bio po volji. Državni tužilac je zatražio zabranu prikazivanja filma. Za režisera i producenta, "Neoplantu film", bilo je to vrlo nezgodno jer je tužitelj obično dobivao ono što je tražio. To bi na režisera bacilo stigmu, a producent bi pretrpio možda nepopravljive političke i financijske štete. Žilnik je nakon toga služio JNA u Bjelovaru, gdje mu je bilo dobro koliko je u vojsci moglo biti dobro, i ondje mi je pričao kako su se izvukli.
Žilnik (prvi s lijeva) u Bjelovaru
Došli su na suđenje o zahtjevu za zabranu svi uvjereni da je stvar izgubljena. Tužitelj je rekao svoje i bio je vrlo oštar. Žilnik je bio optužen otprilike za sve ideološke, političke i umjetničke krimene koji su tada postojali. Sudac i ostali sudski službenici mrko su ga gledali kao već otpisanog. Na kraju je procedura zahtijevala da i on kaže svoju riječ.
Na to je filmašu pukao film. Umjesto da se brani i posipa pepelom nadajući se barem što manjoj kazni i eventualnom kasnijem oprostu zbog dobrog vladanja, uzvratio je napadom. Obrušio se prvo na tužitelja, optužio ga za staljinizam, ždanovizam, primitivizam, zagovaranje socrealizma i još nekoliko tada vrlo proskribiranih izama. Tužitelj se samo smrznuo. Ali Žilnik se nije zaustavio nego je napao i suca, a nije zaboravio ni nekoliko filmskih kritičara koji su se već iskazali po novinama nabacujući se na njega drvljem i kamenjem. Sudac se sav zasr'o.
Kad je završio, zavladao je tajac. Gotovo bez ikakvog premišljanja i bez konzultacije s porotnicima, sudac je proglasio da odbacuje optužbu. Time je filmu otvoren put u kino dvorane i na domaće i svjetske festivale, gdje je vrlo dobro prošao.
Kasnije, na sudskom hodniku, tužitelj je prišao Žilniku i zbunjeno se počeo opravdavati:
"Oprostite… hm … nije mi jasno kako je došlo do ove zabune … Nadam se da mi ne zamjerate, ja sam samo radio svoj posao … Mora da su se predomislili u posljednji čas, pa mi nisu stigli javiti … Ni sudac nije obaviješten, a ja zaista nisam znao da su promijenjene instrukcije…"
Je li potrebno ikome objašnjavati što se zaista dogodilo?
Post je objavljen 31.01.2006. u 12:01 sati.