Ovih dana mi dođe da iskočim iz vlastite kože. Agresivna sam do boli, a takvi su i svi oko mene... Još prošli tjedan je počelo sa noćnim morama koje sam sanjala dvije noći za redom (a da nije bio puni mjesec, što je u mene rijetkost), a dnevne more su podrazumijevale život u nevjerojatno divljoj okolini - svak se svađao sa svakim. Uz to, nije mi bilo kolege što znači da ću se danas na poslu pozabaviti čitanjem četrdesetak mailova... Zato se ispričavam i svim dragim blogerima koji su mi ostavljali komentare, a mene ni od kuda...
Ima dana kada mi se zaista čini da osjećam zlo u zraku, mogla bih ga dotaknuti. Ljudi se svađaju, potišteni su, ne nalaze nigdje smisao, podržavaju jedni druge u sebičnim i pogrešnim odlukama... Kao da se grupa demona spusti na zemlju i udari ljude u glavu. Osobito je to slučaj u poslovima poput našeg koji podrazumijevaju intenzivnu komunikaciju. Baš mi je ovih dana bilo mučno...

No, istovremeno sam izlazila kao nikada do sad. Morala sam negdje otvoriti ventile, a to je značilo ludovanje do ranih jutarnjih sati. Uporno sam pokušavala pronaći sklopku za isključivanje mozga - eh, kad bi barem bilo tako jednostavno...

Kao što sam već pisala, prolazim velike životne promijene - neke mi se sviđaju, a neke ne. Većinom sam zadovoljna jer sam napokon počela sebe prihvaćati takvu kakva jesam i što se učim "probavljati" određena stanja. Ali priznajem da me cijeli proces pomalo umorio, iscrpljena sam. Najprije je sve divno i krasno, a onda vrtoglavi pad, pa ponovno ustajanje i uspinjanje... Fale mi more i sunce, htjela bih prošetati plažom i gledati zalaz sunca u tišini, htjela bih otići na ribolov, umočiti tabane u plićak ili samo sjesti na klupicu i uživati u šumu valova. Ovako mi ostaju rijetki trenuci samoće kada si pustim "Fantoma u operi" i ne razmišljam ni o čemu. Možda je to i od vremena, ne znam. Nakon tjedana i tjedana zagrebačkog sivila bilo je nekoliko prekrasnih dana, a onda opet snijeg i hladnoća.

Morat ću negdje otići, recimo u shopping u Graz gdje nikada nisam bila - nezamislivo, ha? Malo promijeniti garderobu (ako bude bolje sa lovom), prosmucati se nepoznatim uličicama, obnoviti fond sjećanja slikama koje se ne ponavljaju iz dana u dan... Možda nešto i napišem, a ne da samo čupam starudiju iz svog foldera... Idem se spremiti na posao, a na pošti poslati poreznu prijavu - još ni to nisam napravila, katastrofa!