Ljeto, sunce, šarene haljinice, mirisi mora, borova, ulja za sunčanje... Ma milina, ali ne za mene. Zašto? Pišem ovaj post sa šavovima na trbuhu od laparaskopske operacije žuči zbog koje sam, nakon dva žučna napada, u Makarskoj ostavila sina i muža te hitno doputovala u Zagreb. Dobro, laparaskopska operacija je poštedna i u današnje vrijeme rutinska, oporavak brz, nema tu nekog razloga za kuknjavu... E pa da je samo žuč bila u pitanju, možda i ne bih žugala, ali... U sada već prošlom mjesecu obišla sam ukupno tri hitne službe (hitna stomatološka, hitna u Makarskoj i hitna interna) gdje su mi:
- otvarali pogrešno liječen zub, pa sam uz neuralgične bolove (od kojih bih najradije tukla glavom u zid) pljuvala gnoj
- pokušavali liječiti "jaki gastritis" koji uopće nije bio gastritis već žučni napad sa infuzijom i injekcijom (tko je imao žučni napad zna o čemu govorim, a tko nije, nadam se da ni neće - radije bih još pet puta rodila)
- konačno napravili apsolutno sve pretrage i smjestili me na kirurgiju 2 na Rebru
A mjesec je počeo dogovorenim uklanjanjem rizičnog madeža sa potkoljenice (nije bio sumnjiv, već u onoj kategoriji koja se preventivno recka i šalje na patohistološku analizu) kako bih mogla opušteno uživati u ljetu bez straha od melanoma...



Oprostite mi što psujem ali hebeš takav mjesec, zaista! Da je bio po jedan takav događaj mjesečno u nekom barem malo dužem razdoblju, ne bih se toliko žalila, ali jedan za drugim od 1. do 31.07.?!?! I da se još "pohvalim" glupošću - naravno, nemam dopunsko zdravstveno osiguranje jer sam uvijek imala nešto važnije za obaviti... Tako čekam račun s Rebra, a jedina utješna informacija mi je da sam primljena po hitnom postupku, pa će biti poprilično manji nego što bi u protivnom mogao biti. Ako niste znali, laparaskopska operacija žuči zajedno sa ležanjem u bolnici može koštati oko 3.000 kuna. Zato radije izvadite dopunsko ako ne želite bankrotirati.

Eh da, još nešto - ako vas neki suludi alternativac kojem ništa ne vjerujete upozori da biste mogli imati problema na nekom području te da vam tamo šteka protok energije, zlu ne trebalo ipak provjerite. Osobno sam samo okrenula očima kad mi je mladi dečko korištenjem egipatskih i ne-znam-kakvih-sve-ne tehnika prije tridesetak dana (kada mi žuč nije bila ni na kraj pameti) rekao da se ozbiljno pozabavim područjem jetre i gušterače (nije mogao točno odrediti).
- Ne mogu točno "vidjeti" o čemu je riječ, niti o kojem organu se radi, ali na tom području postoji zastoj u protoku energije te biste u naredna tri mjeseca (on prati to razdoblje op. a.) mogli imati ozbiljnijih zdravstvenih problema. To nije ništa što bi ugrozilo život, ali može vam zakomplicirati život...
S obzirom na usku povezanost jetre, gušterače i žuči, mladom alternativcu skidam kapu te se nadam da će se ostvariti i njegovo drugo "proročanstvo":
- U narednih šest mjeseci ne bi bila poželjna trudnoća, no vrlo je izgledno da će se ostvariti unutar godinu dana...
Da sam kojim slučajem sada bila u drugom stanju, to zaista ne bi bilo poželjno, a nakon svega ionako nemam kondicije, barem dok ne dovedem organizam u kakav takav red.

Osim mog zdravlja, još nešto me duboko potreslo u tom prokletom srpnju - na poslu nam je iznenada, potpuno neočekivano preminuo kolega. Nas je bilo ukupno 8 u redakciji, a on je bio jedini muškarac... Bio je na godišnjem odmoru i sat vremena prije nego što ga je pokosilo (moždani ili srčani infarkt, nisam doznala) razgovarao je veselo telefonom sa našom tajnicom, zafrkavao se i planirao poslove. Imao je 48 godina i visok tlak... Nisam ga dugo poznavala, tih godinu i pol koliko radim u novoj redakciji... No, bio je drag čovjek i dobar kolega... Njegova nas je smrt sve duboko potresla - ne mogu ni opisati atmosferu koja je nakon toga zavladala, nevjericu, užas... Kada ovaj svijet napusti netko tko je već bio bolestan ili je u dobi kada nas sve to očekuje, tada je šok manji. Ali ovako...



Dakle, srpanj 2009. na mom će kalendaru u glavi biti obilježen kao mjesec koji bi trebalo zaboraviti. A možda ipak...? Svaki kraj je početak nečeg novog. Donijela sam neke odluke u vezi posla i zdravlja koje sam predugo odgađala. S druge strane, već sam tjedan dana odvojena od sina koji je to jako dobro prihvatio, pa uživa na moru s tatom, bakom i didom. Na naše odvajanje nitko ranije nije bio spreman - niti moja svekrva (bojeći se da ga neće moći utješiti), niti moj muž, niti ja (ni sada mi nije lako, ali nije bilo druge jer ne znam kako bih došla k sebi da je ovdje...). U samo tjedan dana moj suprug me oduševio jer sam shvatila da je zaista divan tata, svekrvu volim još više nego što sam je voljela, a moj sin nije ni suze ispustio već samo povremeno ponavlja naučenu lekciju da je "mama u doktoja. Boli je buša. Mama će doći...". Nakon toga nastavlja s igrom i papicom, a kada se probudi tada zove Mimi (baku) ili tatu - ne plače za mnom. Možda ću nakon nekog vremena na sve što se događalo gledati kao na vrlo korisnu lekciju, niz opomena od životne važnosti... Uostalom, okruženi smo dualnošću, sve ima dobru i lošu stranu i sve mora biti u ravnoteži. A meni je sreća poklanjana lopatom u velikim količinama i dugačkim nizovima. Vjerojatno moram ponešto i odraditi u nizu kako bih zadovoljila vagu.

Ako sve bude po planu, u utorak se vraćam na desetak dana u Makarsku i nadam se da ću se sada stvarno odmoriti. Nakon ovog virtualnog jadanja prihvaćam se poslova - moja kolumna na Edusexu i dalje je dostupna na ovom LINKU. Vlasnik portala trenutno nema sreće sa mnom jer vremenski štekam, ali takav mi je očito horoskop...