Ne znam što se događa s blogom i mislim da se ne događa samo meni. U posljednje vrijeme ujutro ne mogu do blogova, a nezgodno je što sam jutarnji tip - rano se budim i rano kopam po zapisima, kako tuđim, tako i svojim. Tako sam i ovaj post pisala ujutro dok je još radio blog editor, no taman kad sam htjela objaviti je krepucnuo... Dakle, odgovarala sam na komentare do kojih nisam mogla doći...


Počet ću s Petrom, naprosto zato jer se svaka dijeta temelji na snazi volje. E da mi je volja jača strana, onda bih manje pričala (pisala), a više radila. :) Zato sve više mislim da u horoskopu nema puno istine - kažu da su bikovi oličenje snage volje koja prelazi i u tvrdoglavost, a ja se predajem pred nutellom, jagodama sa šlagom i nutellom, tortom od jagoda, roštiljem... :))) Da ne kažem da bih instant prestala pušiti - zaista ne znam koji me vrag tjerao da nakon spontanog ponovno zapalim. Ništa mi nije falilo mjesec dana... Općenito mi mozak čudno reagira. Ponašam se kao i u djetinstvu. Riječi koje nisam trpila bile su: moraš i ne smiješ. Onoga trena kada bi mi to netko izgovorio, radila sam upravo suprotno - nisam čitala lektiru jer sam morala, zapalila sam prvu cigaretu jer nisam smjela... Jedini pokretač bila je želja. Onoga trena kad sam nešto zaželjela, pojavila bi mi se crvena krpa pred očima, pa ako je želja nadmašivala ono "moram" problema nije bilo... Tako sam recimo bez problema upisala faks jer nije bilo u tolikoj mjeri pitanje obaveze, već onoga što stvarno želim. A kod dijete imam problem - kose se dvije želje: želim smršati i želim (voooliiim) dobro jesti, a nekako sve naginje na ono drugo. Posebno zato jer nisam osobito debela, index tjelesne težine mi je unutar normale (iako na gornjoj granici), a kažu i da mi obline dobro stoje... Pa sad smršaj...

Koksi mi savjetuje da slušam tijelo... Nezgodno je što moje tijelo kad vidi čokoladu kaže da jedem koliko mogu. :))) Mislim da slušanje tijela u mom slučaju nije pametna stvar. Jako uživam u hrani koju volim, toliko da teško postavljam granice. Recimo, nema mi većeg užitka nego kad dragi i ja večeramo zajedno... On sjecka nareske, pričamo i papamo, a na satu već deset navečer... E onda padaju u vodu pravila poput: treba jesti najkasnije tri sata prije spavanja ili najkasniji obrog treba biti u šest popodne...

blond lady - ljudi različito reagiraju. Neki prilikom uzbuđenja (nervoze ili radosti) jedu, a drugi gube apetit. Ja sam među onima koji u tim situacijama ne jedu već trpaju u sebe lopatom. Primjera radi, godinama sam na svojih 1,65 visine imala 57 kg. I onda se dogodilo da sam zapela na faksu zbog matematike i statistike. Kad sam učila za te ispite u roku od tri mjeseca sam izgubila mengu i udebljala se 10 kg koje nikada više nisam uspjela skinuti... Sada me tješi jedino što se nastojim više kretati, a zbog posla jedva stignem jesti. Uostalom, čim krenem na fitness bit će lakše, a ako ubacim i jednom tjedno bazen...

Rozan - slušala sam puno o životu u Zoni, no moram priznati da već dugo nisam čitala ništa, pa tako naprosto nemam koncentraciju za proučavanje knjige... Zvuči grozno, ali mozak mi je zbog premorenosti "tabula rasa", pa naprosto otpada sve što zahtijeva čitanje većih tekstova (a koji nisu vezani uz posao :))

i za kraj...

pea - ja ne volim čevape, ja ih OBOŽAVAM!... ;)


PS. Danas sam se hranila na roštilju, do sada su nam bili frendovi, a moj želudac za to plaća skupu cijenu... Toliko o dijeti i snazi volje.