MANDALA

Unutar tibetskog budizma pješčana mandala doživljava se svetom, i sve do prije 40 godina rijetko je se moglo vidjeti van samostana. Arhitektonska po svojoj strukturi, njen složeni i bojama bogati dizajn praktički je ostao nepromijenjen duže od 500 godina, dok su vještine i tajna značenja naraštajima prenošena s učitelja na učenika.

Redovnici mandalu izrađuju po pamćenju, pristupajući zadatku kroz okvir drevnog tantričkog rituala, unoseći u kreativni proces izvanrednu strpljivost i koncentraciju, upotpunjujući tako njen meditativni značaj.

Kao metafora svemira, cjelokupnost života može se vidjeti kroz oblik mandale. Ljudska mudrost na svojem najvišem stupnju često se doživljava kao kultura nacije i ljudske rase, te kao takva može poprimiti raznovrsne oblike. Tibetska mandala predstavlja prekrasan primjer takvog izraza. Tibetska riječ za mandalu je dkyil-`khor što znači "središte i pripadajuća okolina". Mandala tantričkih božanstava uključuje božanstvo i njegovu palaču, što ujedno predstavlja i um dotičnog božanstva. Palača ima savršeno simetrični dizajn s četiri ulaza i četiri glavna zida koji se sastoje od pet slojeva u različitim bojama, od kojih svaki odgovara jednom od vidova prosvjetljenog uma božanstva. Tako mandala predstavlja savršeno stanje bića koje obuhvaća sve fenomene.

Svaka mandala je slikovni izraz tantre ili "učenja". Može se "čitati" i studirati kao tekst, pamtiti kao objekt vizualizacije tijekom meditacije ili jednostavno tumačiti.

Mandale se najčešće prikazuju u dvodimenzionalnom obliku, pokazujući plošni prikaz njihovog zemljišta - poput otiska trodimenzionalne palače božanstva, u koji je uključen arhitektonski dizajn te mnogi ukrasni detalji. Svaka je njena sastojnica simbol koji predstavlja određeni vid učenja. Mandale u tibetskom budizmu mogu biti sačinjene od različitih materijala - maslaca, pijeska, gline, drva, dragocjenih metala i kamenja; mogu biti naslikane, isklesane u različitim materijalima te naposlijetku vizualizirane na način da se vlastito tijelo koristi kao osnova za vizualizaciju. Najčešće se stvaraju u obliku netrajnih objekata, tako podsjećajući na cikličko postojanje, prolaznost i ne-trajnost materijala.

Cilj mandale je da učenika ili promatrača približi tantri i božanstvu, te da osobi omogući "ulazak u mandalu", odnosno ulazak u stanje bića u kojem boravi božanstvo. Mandala je u svojoj suštini pomoćno oruđe za vizualizaciju, simbol savršenog svijeta u kojem smo svi mi savršena bića koja prakticiraju savršenu dobrohotnu naklonost i suosjećanje, urođene u svim živim bićima.Vizualizirajući sebe u središtu tog savršenog svijeta mandale stvaramo uvjete da se prema drugima počnemo ponašati s ljubaznošću i suosjećanjem, što za posljedicu ima da i oni počinju razvijati iste tendencije, što vodi do stvaranja savršenog svijeta