Vjerojatno ste čuli što je to mandala...
Kada je prije dvije godine skupina redovnika s Tibeta bila u Zagrebu, u muzeju na Trgu hrvatskih velikana su nekoliko dana (čini mi se pet) izrađivali mandalu. Znala sam sjesti i satima u miru promatrati kako rade...
Bila je prekrasnih boja i oblika, savršena. Nevjerojatno je s koliko su srtpljenja sipali sitna zrnca pijeska u boji jer bi čak i jedan kašalj nekoga od njih mogao cijeli posao vratiti na početak... Ipak, najsnažnija je konačna poruka (i sudbina) svake mandale - na kraju rituala, pomeli su mandalu i naprosto je bacili u Savu. Sve može nestati u trenutku, sve je prolazno, ma kako lijepo bilo, ne valja se grčevito držati prolaznih stvari...
Evo i teksta o mandali da je bolje objasnim :)
MANDALA
Unutar tibetskog budizma pješčana mandala doživljava se svetom, i sve do prije 40 godina rijetko je se moglo vidjeti van samostana. Arhitektonska po svojoj strukturi, njen složeni i bojama bogati dizajn praktički je ostao nepromijenjen duže od 500 godina, dok su vještine i tajna značenja naraštajima prenošena s učitelja na učenika.
Redovnici mandalu izrađuju po pamćenju, pristupajući zadatku kroz okvir drevnog tantričkog rituala, unoseći u kreativni proces izvanrednu strpljivost i koncentraciju, upotpunjujući tako njen meditativni značaj.
Kao metafora svemira, cjelokupnost života može se vidjeti kroz oblik mandale. Ljudska mudrost na svojem najvišem stupnju često se doživljava kao kultura nacije i ljudske rase, te kao takva može poprimiti raznovrsne oblike. Tibetska mandala predstavlja prekrasan primjer takvog izraza. Tibetska riječ za mandalu je dkyil-`khor što znači "središte i pripadajuća okolina". Mandala tantričkih božanstava uključuje božanstvo i njegovu palaču, što ujedno predstavlja i um dotičnog božanstva. Palača ima savršeno simetrični dizajn s četiri ulaza i četiri glavna zida koji se sastoje od pet slojeva u različitim bojama, od kojih svaki odgovara jednom od vidova prosvjetljenog uma božanstva. Tako mandala predstavlja savršeno stanje bića koje obuhvaća sve fenomene.
Svaka mandala je slikovni izraz tantre ili "učenja". Može se "čitati" i studirati kao tekst, pamtiti kao objekt vizualizacije tijekom meditacije ili jednostavno tumačiti.
Mandale se najčešće prikazuju u dvodimenzionalnom obliku, pokazujući plošni prikaz njihovog zemljišta - poput otiska trodimenzionalne palače božanstva, u koji je uključen arhitektonski dizajn te mnogi ukrasni detalji. Svaka je njena sastojnica simbol koji predstavlja određeni vid učenja. Mandale u tibetskom budizmu mogu biti sačinjene od različitih materijala - maslaca, pijeska, gline, drva, dragocjenih metala i kamenja; mogu biti naslikane, isklesane u različitim materijalima te naposlijetku vizualizirane na način da se vlastito tijelo koristi kao osnova za vizualizaciju. Najčešće se stvaraju u obliku netrajnih objekata, tako podsjećajući na cikličko postojanje, prolaznost i ne-trajnost materijala.
Cilj mandale je da učenika ili promatrača približi tantri i božanstvu, te da osobi omogući "ulazak u mandalu", odnosno ulazak u stanje bića u kojem boravi božanstvo. Mandala je u svojoj suštini pomoćno oruđe za vizualizaciju, simbol savršenog svijeta u kojem smo svi mi savršena bića koja prakticiraju savršenu dobrohotnu naklonost i suosjećanje, urođene u svim živim bićima.Vizualizirajući sebe u središtu tog savršenog svijeta mandale stvaramo uvjete da se prema drugima počnemo ponašati s ljubaznošću i suosjećanjem, što za posljedicu ima da i oni počinju razvijati iste tendencije, što vodi do stvaranja savršenog svijeta
Zanimljivo je kako sam se sjetila mandale. Jučer sam sat vremena prije odlaska na posao pisala blog i bila sam vrlo zadovoljna. Inspirirali su me današnji teenageri i njihov mračan pogled na svijet. Sjetila sam se svojih divljanja hormona, buntovništva, učenika iz razreda koji su nosili "crno", svih "jezivih" priča o Crnoj ruži, sjetila sam se i vremena kada sam shvatila da volim ovaj svijet i ljude, njegovu različitost, da uživam u ljepoti života i čudima stvaranja, da prihvaćam mjene, stalni ples dobra i zla, muškog i ženskog aspekta postojanja... Dogodilo se da je, ili zbog nekog našeg virusa ili zbog bloga kao takvog, cijeli taj zapis nestao! Sve sam prekopala, sve temp-ove, history, tražila na sto mjesta nije li ostalo barem nešto... Baš sam ga jako željela objaviti- sviđala mi se tema, sviđao mi se "miris" tog mog vremena u slovima... Ali ne, apsolutno i definitvno je nestao, bačen u neku zamišljenu rijeku... :)
Bila bi duga priča kada bih se raspisala o duhovnom putu kojim kročim poput većine ljudi, o spoznajama i načinima na koje sam do njih dolazila... Savle, Savle, zašto me progoniš... Ja sam put, istina i život... Sve te rečenice proživjeti daleko dublje od običnog pisanog slova...Život je zaista lijep, no njegova suština koja sadrži i neminovnu prolaznost materije je daleko ljepša. :)))
Malo sam danas "zabrazdila", netko će reći da previše filozofiram... Možda zato jer sam napokon odahnula i opustila se. Ponovno sam primila dar spoznaje, proživjela i "asimilirala" (a ne samo čula i vidjela) poruku. Pušta me nervoza koju sam spominjala, proživljavam s dragim prekrasne trenutke ispunjene beskonačnim razgovorima i dubokim, međusobnim razumijevanjem, odjednom nestaje ta nekakva "kratkovidnost" zbog koje sam izgubljeno tapkala očajnički se zabijajući u zidove...
Želim svakome da spozna svoju mandalu i želim vam savršenu sadašnjost :)