Jučer smo se uz dreku i suze napokon dogovorili. Svadba bi vjerojatno bila početkom svibnja, a otprilike smo smislili i kako bi izgledala. Sada se napokon mogu upustiti u nekakvo planiranje...

Danas me sve boli, volim takve dane (ajme kakav mazohizam) :))) Ali ovako sam barem sigurna da hormoni rade svoje. Imat ću problema s jelom. Zaboravila sam spomenuti da sam na posljednjem pregledu stala na vagu i pao mi je mrak na oči - 68 kila na mojih 1,65?! Groooznoooo!!! No, činjenica je da već tjednima trpam hranu u sebe. Trudnoća je i počela divljim apetitom na slatko, a tako je bilo i prvi puta. Očito će moj znak prepoznavanja rane trudnoće biti puna kutija napolitanki koju ću biti u stanju sama potamaniti... :)

Više nisam sigurna da ću izbjeći mučnine. Jučer sam u ustima imala nekakav osjećaj gađenja prema svemu, a tako je i danas. Iskreno se nadam da će na tome i ostati. Bolove u nogama nisam izbjegla, a čini se da mi ne ginu i proširene vene jer mi je jedna već na veliko poplavila. Inače, svako popodne pokušavam smisliti najprikladniji položaj za noge da bi se u njima smanjio pritisak. I kada to uspijem, zaspim ko beba. Na stranicama za trudnice kažu da nagovorimo dragog da nas izmasira... E to bih voljela vidjeti! Ne da se on. :)))

Idem se spremiti, danas moram ranije na posao, a zaista mi je nekako muka. I još je magluština vani, fuj! Ma glavno da je u meni sunce :)))))

Još 232 dana... :)