Walking with Satie

subota, 28.08.2004.

On the road, again

Vrijeme je da se krene...
Bacim par komada odjeće, par ostalih stvarčica- nezaboravna četkica za zube, osnovne potrebštine, osnovni rasporedi. Nezaobilazi CD kao osnovi sastojci puta jer što je put bez dobre glazbe...

I onda opet on the road, Jack i ja.... o jeah!

Do skorog pisanja.....and I close my pen! :)

petak, 27.08.2004.

Insomia

Mada je ljeto bilo prilično odmorno ovih dana u strci posla i trčanja za zadnjim izdisajima slobode ljeta postala sam žrtva insomije- kronična neispavanost me draži i čini da moram napinjati svoju volju da drži živce podatnima mirnoći.

Posao jutros nije trajao odveć i unatoč svim mojim očekivanjima iznenadila me brzina obavljenog.
Ono što me čeka na povratku iz vrludanja Europom je tempo nalik konju kojeg bičuju. Moram priznati da me lagano hvata trta, ali sve je to stvar dobre organizacije, znači što se bolje organiziram to ću bolje uspijevati sve stići. To je jedini način da da se ne pogubim i da zadržim stanovitu dosljednost u obavljanju stvari kako treba.
Čudno je ta osobina da s više slobodnog vremena uvijek manje napravim, nego kad sam u stisci!

I onda kreće lagana svakodnevnica jeseni i nepregledni vodopadi kiše u prolazu...AKo se Anticiklona pobije s Ciklonom možda i izbori svoju prevlast, možda osjetim još koji zaron u veliko plavo prije no što "demoni" zime nahrupe u obračun s "demonima" ljeta...

I stabla, nepregledni drvoredi u dodiru, u razgovoru s njima.

I vrijeme da se stave novi pogledi, da se krene u nove akcije...o jeah! :)

četvrtak, 26.08.2004.

All that you cry

Je li razina očaja i patnji u našim životima ta koja nas čini mudrijima? Može li netko reći da nismo bili dovoljno očajni jer ako jesmo to je onda znak da smo proživjeli nešto značajno nešto iskustveno snažno što je promijenilo našu svijest, što nas je odraslo, što nas je smjestilo u onaj dio patnika koji ZNAJU kako je to kad patiš, za razliku od ostalih koji dokoličare i boli ih k......za svijet oko sebe?!
Patiti se može na više načina i može li itko izmjeriti da je nečija nutarnja patnja veća od nečije druge mada se, suptilo ne gledajući, očito razlikuju i nečija uvijek izgleda veća od druge. Ali, toliko je razlika u toliko stvari da se je objektivnost skoro, zapravo ako ne u potpunosti nešto utopijsko..

Svatko od nas ima neke svoje životne drame-povremeno ili češće, netko emocionalne, netko socijalne i može li se reći da su te drame, te patnje u svojoj suštini različite jer im je uzrok različit i jer opet gledano iz individualnog aspekta osobnog oka procjenjujemo opet na temelju nekog općeg vlastitog iskustva?

Tuđe patnje, povremena očajavanja i individualne drame se ne mogu gledati iz vlastite jednobojne perspektive prošarane tek pokojim različkom koji nam omogućava da donesemo sud čije su patnje veće: čovjeka koji se bori da socijalno opstane i preživi ili čovjeka koji podnosi emocionalnu patnju povodom gubitka voljene osobe na bilo koji način.....

Jedni mudri spisi kažu da je tjeskoba malog čovjeka (čitaj djece) veća od tjeskobe velikog čovjeka (čitaj odrasle osobe) na samrti, a tko bi to tako promislio? Ha? Bi li itko mogao i promisliti da ta mala bića tolikog senzibiliteta mogu toliko patiti- sjeti se Marcel Proustovog opisa patnje u njegovom djelu Combray kad bi dugo bio razdvojen od roditelja tj.majke? I je li čudana ta njegova patnja? Iz perspektive određenih ljudi sigurno jest!

I kako netko može reći da dovoljno ne očajavamo? Čime se mjeri to dovoljno očajavanje i patnje? Velikim tragedijama socijalne, materijalne ili emocionalne prirode ...?

Kako sam za sebe smatrala kao dijete da sam prilično zrela osoba, a taj mi je osjećaj davala sklonost introspekciji koja me zapravao zavaravala da sam spremnija za život nego što sam bila-u vrijeme rata kad su mnoge stvari se obrnule, a potom u srednjoj školi kad su se ispoljile prve depresije i kad sam doživjela kulminaciju krize identiteta u kojoj sam dovoljno očajavala i to vlastitim izborom, kao što je bio izbor intrigirati se granicama između "ludila" i svijesti da ostaneš normalan spoznala sam, naravno nakon osjećaja i spoznaje da je granica jako tanka, da tu fazu očajavanja - i sve faze s kojima nas situacije života suoče, treba proći - upravo zato da svaki put kad se sretneš sa sličnim istim ili drugačijim tipom udaraca u životu ih primiš kao nešto što je tako trebalo biti, kao nešto iz čega trebam nešto naučiti i unaprijediti sebe i svoju svijest, a ne gubiti vrijeme na očajavanje, što ne znači da tugu treba zatomljavati, to je nešto što jednostavno kad nadođe treba prihvatiti kako bi brže prošlo, makar mjerili tu brzinu satima ili godinama.

Sebi uvijek treba dati vremena za tugovanje, ali ne treba se zavaravati time da neradom na sebi stvari će proći tek tako, same od sebe. Hm, zapravo sve je to toliko relativno da ovakvo uopćavanje nije nimalo laka stvar i podložna je izmjenama već u skoro...

U svakom slučaju za mene je život igra, nešto poput videoigre u koju sam se previše zadubila i uživjela u ulogu lika iz igre da sam zaboravila kako sam ja i moja suština nešto sasvim drugo i nešto potpuno izvan nje, i kako ponovno trebam postati vođa igre, a ne da igra vodi mene...

Toliko o očajavanju....

srijeda, 25.08.2004.

Sunčeve pjege

Bježim od toga da se suočim s time da počinje vrijeme ludila. Ljeto je na izmaku, kalendarski svakako ne, ali po svim ostalim stvarima, obvezama i slično, svakako jest. Ono što me čeka je put za par dana- par dana izbivanja i vrludanja po Europi, naravno svaki pokret je hvale vrijedan i čekan ko kap vode žedna zemlja, ali ovaj put mi se ne ide- jer vrijeme je emocija, vrijeme kad mi s ne kreće, kad mi se stoji i ne miče, kad mi se uživa u svakodnevnici u nepreglednom naizglednom statičnom u kojem se mičemo brzinom puža.

Ponekad stvari izgledno izgledaju kao da su došle u potpuno krivo vrijeme, ali pošto ne vjerujem da je išta ikad došlo u krivo vrijeme onda ni ovaj put ne dolazi u krivo vrijeme mada mi um tako sugerira jer se ni njemu ne miče od onoga u čemu je i gdje je.

Koliko je vremena učenja potrebno da bismo stvari počeli sagledavati na ispravan način i prihvaćati ono što nam nadolazi s istom odmjerenošću emocija i imali postupke iste težine ispravnosti, ali zapravo što je to ispravannost i ispravan način ? Primjer trudnice koja je pripadnica Jehovinih svjedoka govori o potpuno dva aspekta ispravnosti: naizgledno je neispravna stav odbiti da si spasi svoj život transfuzijom krvi, ali ako gledam iz njezine perspektive i njezinog vjerovanja onda mi je to savršeno ispravan izbor i stav, i što je onda ispravno- opet me to vraća relativnosti stvari i tome da ništa nije crno bijelo i da uvijek postoje ne dvije strane, nego tisuću različitih strana koje sve mogu biti istinite i ispravne mada se radilo o istom

Je li stvar izbora u određenoj situaciji povezan s našim emocijama taj koji putem nekog kozmičkog sistema i mehanizma određuje univerzalnost ispravnosti ili je to samo trenutak određen jedinstvenom matematičkom formulom koja je ekvivalent nebitnosti toga da se on zapravo i izračunava tj. kako s puno riječi ne reći ništa!

MOžda je još prerano da se pitam ovo na ovaj način, potpuno neispravan u ovom trenutku i da u pokušavanju da si dam odgovor ne kažem ništa, ne zaključim ništa?
Opet krivi trenutak....


Ali ispravno je reći jer je na moje iznenađenje istinito to da sam pozvana na sudjelovanje u jednom Tv-talk showu , na temu .... hehe i naravno da ću prihvatiti poziv ne! :)

utorak, 24.08.2004.

Moj grad?

Tiho spava moj grad…moj?
Ja neznanac u njemu se sitnim
….kiša sipi.
Prozori veliki, zatvoreni,
rastvoreni,
nove oblike stvaraju.
Sve noćnošću se budi.
Glasovi kroz krošnje snom se hihoću.
Moj grad tiho spava…moj?
Ja neznanac u njemu se sitnim,
…kiša sipi



(Studenski grad-posvojeni grad, ne tako davno napušten...)

ponedjeljak, 23.08.2004.

Silent

Daj mi da ti kupim sunce,
Da ti kupim nebo!

I naša fotografija da se ureže
U okvir na stolu,
Da ispijamo kaFu vruću, hladnu
Proparanih riječi da se smijemo do sutra

I da vječno ispijamo zrak praznih boca
Koje smo popili da bi se opili mišlju o nama.



(ne volim riječ kava-nikako, nikako,i usprkos i unatoč- jer je KAFA KAFA KAFA; i furam svoju kaFu jutarnju, popodnevnu ili ponekad Nes, a nikad tursku o jeah!:)))

nedjelja, 22.08.2004.

Igra kositrenog vojnika

Ponekad se uhvatim u ludilu (čitaj PMS) koji nisam tražila, i tad sve mi je krivo i mahnito, i dođe mi da eksplodiram i onda se zapitam od kud taj marsovski temperament u mirnoj meni...Hm, to ja samo hinim mirnoću, pa brate horoskop mi kaže da mi je glavni element vatra, aha, upravo taj, mada sam ka zemlja tamo po nekim površnim komentarima...

Treba dublje zarinuti, zaroniti kako ne bismo oruzinavili vremenom nepokretnosti. Koliko ruzinavih brodova plovi po bespućima životnog mora, i ima čara ta ruzinavost na prvi pogled, ta zaboravljenost, zarinutost koja najčešće vodi u nove oseke, ali nekad i u nove dubine u trenutcima kad se trgnutost snađe da nas trgne pa da dignemo jedra i opa, punim jedrima ravno u napad na sunce.

I sad ja ovdje pišem, opet ta metaforičnost zaodjenuta u liriku, i opet moj nadraži Begović na nepcu jezika i razmišljam o Dunji u kovčegu, i o tome kako ni meni samoj ove moje metafore neće biti jasne u dogledno vrijeme, a zapravo je li to i bitno? Osvrćem se na sada na to da ovaj tijek misli zaživi u ovom trenu sada- odmah-bez odgađanja, da uskrsne iz dubina moje podsvijesne svijesti i da se razmotanih krila celofana razmaše po monitoru.

Sjećam se jednom, ne tako davno- zapravo vrlo nedavno, sjedila sam u svojoj studenskoj sobi-dnevnom boravku kojeg nitko, doli mene, u stanu i prolaznika kroz stan nije shvaćao kao moju sobu, kao dio mog kutka kojeg sam uredila za sebe kako bih u njemu, osim učila, povremeno i uhvatila malo mira i osmislila se na trenutke kad mi nadođe.

Ali naravno nitko me nije shvaćao ozbiljno i moja soba za samoću, rekreiranje i opuštanje je postala dnevni boravak za cimere, prijatelje i sve one koji bi se tu našli sasvim slučajno iz nekih studensko neobjašnjivih razloga, no dobro- jednom takvom prilikom slučajno je naletio i mladi filozof, vrlo inteligentan i simpatičan student koji je, usput da spomenem, samouko naučio grčki i čitao grč. filozofe u izvorniku. I upravo slučajno na stolu moje sobe je bila odložena neka knjiga od onih likova koji po cijeli dan stoje na trgu ili kraj njega i dijele nam neke kršćanske knjige tipa : Isus će te spasiti, ili «pravi» Novi Zavjet, a koju sam ja usput skupila jer mi je falilo papira u naletu inspiracije, pa sam tako na zadnjoj strani knjige ispisala par pjesama. Mladi student filozofije i nekog jezika i neke književnosti uzeo je tu knjigu i naletio na moje pjesme, a jedna od njih je bila sljedeća :

Ovu, i još par pjesama taj student iz vedra neba je isecirao na jednostavne faktore preciznošću doktora književnosti i objasnio mi ju na sasvim novi način; zapravo ta pjesma je odjednom i meni samoj postala nešto sasvim novo jer je bila shvaćena potpuno drugačije od onoga o čemu sam ja razmišljala dok sam je pisala. I ta je pjesma, zahvaljujući pronicljivom studentu, postala test-uzorak za maštovitost i zrcalnost mojih sugovornika jer je postala zrcalo njihovih nutarnjih stanja koja su projicirali u pjesmu dok su je tumačili, ne shvaćajući da mi pričajući o meni i mojoj pjesmi zapravo pričaju o sebi.

I tako dok me čitate, ako me čitate, dok me doživljavate zapravo doživljavate sami sebe kroz mene, možda na sasvim drugačiji način od načina koje ste prije koristili, ali ne zato manje vaš, ili više moj!

«I povremeno se sjeti da je zmaj i moj prijatelj i da se igranje s njegovom vatrom itekako isplati, ako se znaš igrati, a ako ne, onda nauči, samo pokreni se-o jeah!», kažem sebi i licem u vjetar bacam poglede!

subota, 21.08.2004.

Day dream

Mali grad, mala truba svira dalje, H. Hanckok, M.Davis »miles and miles of Miles Davids».....i Tina Brooks i njegov polagani pokret u igri riječi za otkrivanje zagonetke!

I ja.....čekam razotkrivanje.

Postupit ću u skladu s predodređenim...

Danas sam se samoobmanula-cijelih sat vremena upornog samoobmanjivanja koje je za rezultat imalo osjećaj neopisive sreće pa sam se cerekala bezrazložno- opijenost mišlju nečim što će nadoći u budućnosti-jednom, sigurno, ali sad još ne, nikako.

I biti sada- kako je to nekad teško! Jako teško!

Gdje su se smjestile te retrogradnosti moga bića- dajem si putokaze da ih uništim, dajem si satove prošlosti da ih polomim, satove futurame da ih zaboravima, ali zatrenirani um treba pomnom održavati svakodnevnim treninzima mislimo li ga ukrotiti...

Je sam li spominjala svoje susrete s Nitczeom- kad je naše drugarenje išlo sasvim fino dok nije izrekao onu kako je u priodi žene da isključivo stoji doma i kuha, o da- moj frend NItcze i ja prestadosmo drugovati naglo, tako iznenadno jer moja ženska polovica nije se nikako mogla složiti s takvim jednim stavom i to od takovog jednog filozofa.

I day dream još traje....do večeras kad ćemo se obući u piđame noći i zaobljenih usana pričati o svemirskim postajama naše duše.

I kažem sebi vrijeme je za još jedan day dream na javi- uskoči u parobrod tokova misli i odvedi se u Andaluziju, na rijeke Mekonga, u Sibir, i navrni do Pingvina u svijetu vječne bjeline.
I sve to pomno zapiši, opiši, doživi, pa rastrgni među prstima papira i komadiće rasprši po svijetu da svaki komadić nađe svoga vlasnika srca.

A kad ga nađe nek se vrati zajedno s njime k meni da opjevamo zajedništvo svih srca što se bude jutrima sunca.

petak, 20.08.2004.

Potresi duše

I bili smo dodir u prolazu, sjedeći na skalinima. Prošlo je 13 godina od.....i došlo je ono vrijeme «do»!
Kad si u ratu ne osjećaš šok, šok dolazi puno kasnije!
I došao je. I ja, i svi moji začeti u isto vrijeme u istom osjećanju.
Rat je shvaćan kao igra. Kad je rat, a ti si još klinac onda kao klinac ne percepiraš stvarnost kao odrasli, percepiraš je kao san malo stvarniji od snova koje sanjaš kad zaspiš- i pun si optimizma, bezgraničnog optimizma, unatoč sjenama oko tebe; ne primjećuješ sjene...
Ali kad «odrasteš» sjene se javljaju, i sad primjećuješ sjene; i slano more tvoga tijela u pogledu na zaleđeno vrijeme u Tv- kalendaru, Dnevniku.
I sjećaš se kako je biti dijete i ne bojati se jer cijeli svijet ti je pod nogama..
I sjećam se nerazumijevanja djeteta u sebi prema djeci u odraslima koja su zaboravila biti bestrašna i optimistična.

I pravim stoj uza zid, nakon «toliko» godina i dijete u meni se smije.
Upaljeno je svjetlo sunca u svakodnevnim pogledima, a sjene ostaju sjene, i putokaz za vrijeme koje je prošlo, a koje treba biti pepeo za nove fenikse!

četvrtak, 19.08.2004.

Ispod polusklopljenih vjeđa

I odjednom taj strah od neispavanosti. Krevet je postao moj najbolji frend za ovaj dan, a opet okljevam da mu se prepustim, da mu se podam puteno i naglo, da utonem u njegovu mekoću i da ga strastveno zaželim za zauvijek.

Najveći strahovi dolaze iz naše mašte. Ja imam bujnu maštu. Trenutno sam na Vulkanu, Vulkanci me vježbaju usmjerenosti uma, a da odem još do budista na doškolovanje?!

I Indija i klinac (?) od 19 godina koji je htio pokušati biti budist, čisto iz zabave skupljanja iskustava- i to se može, pokušavati biti....tek tako...i priča o njegovom ocu koji je bio svećenik, ali je upoznao ženu, i čari valjanja po frendu krevetu- imaju 4 djece i veliki je donator-sponzor budističkih ašrama u Indiji...
I klinca putuje dalje, u Južnu Afriku- najljepše nešto što je u životu doživio.

I sjećanje na žutu zemlju, prašinu disanja, ludilo pokreta, osjećaj neodređenosti.

I danas sunce me pržilo- opet bila sam cvrčak.
Ljeto ispod polusklopljenih vjeđa vreba da mi utekne, ali ne dam mu da ode, ne, o ne- još ne!!!
Ispod polusklopljenih vjeđa borim borbu za ljeto, za sunce, za putujem i ne mislim....


Jutro me čeka u ranom zamahu buđenja...

srijeda, 18.08.2004.

On the road

Bili smo Jack C. i ja, Na cesti...Pod prstima ceste cesta nas je gutala. Svaka okuka , svako skretanje, svako ubrzavanje- Na cesti! I više od 500 km igre s cestom, Na cesti, sa sobom, sa suncem, s protokom misli, riječi, djela...
I metropola- siva od kaosa, svijetla od sunca. I Grgur velik i palac zasjajeni, i sjećanje na želju davnu- koja se nije ispunila! Zna je Grgur pametnije od mene za mene željeti!
I želim ne željeti, želim ne imati želja doli želje da nemam želja pa ni tu želju nemati- biti bezželjna!

Putujem i ne mislim...

I Kupus, saobraćajac, i neimaština od 100 kn za preticanje na punoj crti...
To nisam bila ja, ali sam bila ja u Dujma na makijatu- duplom s dvije vrečice šećera...
I bila sam Marmontova, i Meje, i Škrape, i Velebitska ulica, i Prima 3...i Lovrinac, i buket cvijeća, i promašeni izlazi!

I onda opet Jack i ja, Na cesti...
More je valjalo, Hvar je grlio Brač, mene je grlio Ljubavnik i noć- duga topla noć čeka....

Putujem u noć...postoji put za neki manje veći grad.

utorak, 17.08.2004.

This is normal

Danas sam se svađala sa sobom, i bila sam tjeskobna, ko istoimena pjesma Tjeskoba Fernanda Pessoa. I nisam htjela razgovarati sa sobom. Samo sam šutjela i upijala riječi iz novele Super Žaba spašava Tokio. I nije mi bila nešto- ta novela, drugačija svakako, ali nešto posebno ne! O ne! Ne kao pjesnikove pjesme, ne kao poljubac u mokroj travi dok se sluša Air, i beru artičoge iz tuđeg vrta.

I ples, i gipkost, i let...

Još jednom, prije nego zatvorim oči ljeta, želim plesati kao cijela Valkana Beach zajedno, kao cijeli Brodvej, i utopljena u pokret katapultirati se u svemir....

I sutra, putujem, do dalmatinske metropole, i dodirnut ću palac Grguru,i zaželjeti sretno buđenje, orgazmičko smijanje i malo snage za neutrinsku zimu koja čega da me proguta...

Utrnute misli, gasnu u noći...jutro me čega da putujem u samoći...

Koja lipost!

ponedjeljak, 16.08.2004.

Un Regard Un Sourire

Kupili smo pivu, hladnu, u trafici, u ulici. Zamolili smo čovjeka, u trafici, na ulici, da nam je otvori. Otvorio nam je pivu čovjek, u trafici, u ulici. Koračali smo ulicom ispijajući pivu, hladnu, kupljenu u trafici.
Sjeli smo s pivom, hladnom u vrevu ljudi. Tokovi energija, misaonih procesa osluškivali smo u vrevi, s pivom, hladnom.
Ona nas je povukla za rukave noći, odvukla nas je na naplavine Rundekovih inspiracija, u zagrljaj pogleda transvestita za violinom. Još uvijek ispijali smo pivu, hladnu, iz trafike u ulici. Misli su nam bile zapečačene transeksualnošću glazbe koja je opijala neke tuđe snove, Rundekove snove.
I san o žalima, o krjesovima gipkih dodira, pokreta.

I piva hladna, voda hladna, mrak baršunasti...
I razgovori u ulici, kraj trafike, s njime, s nama, o nama, o nekim drugima, o nečem drugome, i piva, hladna, klizi sve dok pogledi ne omekšaju, dok okusi ne ožive, i lanterne se ne pretvore u zvijezde padalice...

A onda dođe vrijeme za povratak u postojbinu male smrti. Tamo gdje postajem sve što jesam, a što ne znam da sam. Tamo idem gdje želim, i živim živote mnogih sve dok ne postanem sve i ništa, sve dok se ne pretočim u mir, u transcedentno jasno!

nedjelja, 15.08.2004.

Life is....

Život je, kao što svi znamo, sukob, a čovjek je, kao dio života, izraz tog sukoba. Ako spozna tu činjenicu i prihvati je, on je sposoban, usprkos sukobu, prepoznati mir i u njemu uživati. Ali da bi došao do tog cilja, koji je tek početak (jer još nismo počeli živjeti), čovjek mora naučiti doktrinu prihvaćanja, to jest, bezuvjetne predaje, a to je ljubav.




Htio bih se uspeti vrlo visoko, Gospodine
Iznad svojega grada,
Iznad svijeta,
Iznad vremena.
Htio bih pročistiti svoj pogled i posuditi Tvoje oči.

(Michel Quoist)

subota, 14.08.2004.

Velika Očekivanja

Kako odoljeti očekivanjima, tome da nas drugi žele onakvima kakvi bismo trebali biti kroz njihove oči; i nabijanje krivnje zbog toga što ih ne usrećujemo jer se ne ponašamo sukladno njihovim željama... koja emocionalna ucjena, bhaa....

I opet očekivanje koje mi se toliko često ističe, a kojemu se, što mi se više ističe, sve jače i jače opirem. U meni vječni bunt da se izborim za vlastite izbore, makar bili pogrešni...

I sjećate li se one poslovice koja kaže, da parafraziram, kako je budala onaj koji ne uči na tuđim greškama, e pa ja sam onda budala i to ona valjda najgora jer se odmalena ne mogu prisiliti da učim preko tuđih greški, a kako bih i mogla kad su ta iskustva njihova, a ne moja, kako znati da moje iskustvo neće biti drugačije, i zar se na greškama ne uči najbolje, zar to nije nekad najsigurniji put. Možda i nije, a svejedno i da nije moj je! I zato-please respect!

I opet šaka u želudac, u emocije....velika očekivanja!


Očekujem od sebe da budem svoja, da se maknem od ograničenja, od programiranja, od drvenih, mjedenih, plastičnih i inih okvira, od onoga što se od mene traži da budem- jer što će ti život po tuđem programu kad ćeš se jednom u prvom klimakteriju probuditi sam sa strancem u sebi i onda, šta onda?

Ništa, naprosto ništa jer nikad nije kasno za buđenje dok god ga ima...

I da, sutra je Velika Gospa, veliki blagdan, veliko još jedno isticanje čega?
Zar vjera nije nešto osobno, privatno?
Zar bih trebala glumiti vjeru kako bi drugi bili sretni, kako bih ispunila njihova očekivanja...

Davno sam bila mala djevojčica koja je još uvijek pokušavala vjerovati u sve ispričane priče unatoč pozadinskim rupama bez granica.

No, to nije bitno, i to nije poanta ove reminiscencije misli....bitno je da je sve Jedno, i da sve prihvaćam kako jest-točnije da pokušavam sve prihvaćati kako jest...Ta još sam program i još treba softverskog uvježbavanja, i pronalaženja koda za deinstaliranje, a do tad, take it easy.....o jeah!

petak, 13.08.2004.

Adios Ayer

9 i 36 minuta je. Još u krevetu, još se spava. Zvoni mobitel. Nepoznat broj nepoznatog nekoga. Ne javlja mi se! Spavam! Javljam se. Glas s druge strane:

-Gospodična Satie?
-Jesam, odgovaram pospano.
-Zovemo s Instituta za književnost, pri telefonu gosp.Nešto (?). Želim vam kao prvo čestitati na iznimnom uspjehu što je vaša pjesma uvrštena u našu zbirku, doista divno, čestitam još jednom-ponavlja muški glas naglašenog mekog š izgovora.

S moje strane šutnja, ne kužim o čemu taj neznanac priča.

-Da, vaša pjesam je uvrštena u našu zbirku- dodaje.
-Ali ja sam još prije više od mjesec dana gledala rezultate natječaja i nisam se tamo vidjela, ne razumije- odgovaram mu.
-Ali ako pođete na našu stranicu...Znate koja je naša adresa?- upita .
-Da, znam! -odgovaram neodređeno /a to bi značilo?/
-E, i onda idete u dno stranice i upišete svoje ime- prva tri slova ili cijelo- i kad vas pronađe, molim vas da provjerite točnost svojih podatka, ako može već danas, jer zbirka ide skoro u tiskanje.
-O.k., odgovaram još neodređenije /bogati još spavam i nemam ni bokca pojma o čemu ova/

-Eto gospodična ja vam još jednom čestitam na vašem uspjehu, to je stvarno nešto iznimno/ i ostali atributi, pridjevi, bla bla, i još toga nečega, ali se ne sjećam jer sam poluspavala i još nemam pojma gdje, što, tko, samo nevjerica i pitam se koliko je sati, spava mi se/
-Eto, hvala, doviđenja- odgovorim, odvrati i on meni i kraj razgovora.

I odspavam ja još malo- ta na odmoru sam- Šta jeeeee??? Ima tko što protiv??? Ta i meni je ljeto, mogu i ja ljeti do podne kad zimi ne mogu, kad svih srednjoškolskih ljeta i studenskih nisam mogla ..

A onda nisam počešljala ni lijevu trepavicu, a već sam bila na stranicama dotičnog instituta.

I lijepo odo ja na dno stranice, upišem svoje ime i hopla- eto ti me- zajedno s mojom pjesmicom.... / još se ja tute ko mačka oko vruće kaše, ko zbunjeno nevinašce, naivno i lakovjerno ogledah/

A onda pročitah – zbirka od 250 kn, treba ju naručiti do 1.9. jer je neće biti u slobodnoj prodaji, ograničena naklada, tisak po europskim standardima, tvrde korice / opa, odmah sam zatitrala na spomen tvrdih korica, jes aha / plus članstvo, cd, bla bla...

I klikeri u glavi i crtanje po sjećanju i zaključak da svoju pjesmicu imam već kod sebe i da mi ne treba članstvo od 250 kn s zbirkom jer je to «divan uspjeh», ne još, o ne!


Zašto?

Jer je vruće i jer su moje genetski nemodificirane i fino zrele rajčice iz vrta to tako tražile, o da!

četvrtak, 12.08.2004.

Južno od raja

Saznala sam da F. jest Talijan, i da voli London, a da od svega više voli doći k nama na sunce.
F.je otputovao na Krk-kažu, vratit će se.
Nisam ga vidjela odavno.
F. ima neku neodoljivu otvorenost, nešto što vam se predaje u trenu kad vas upozna, i čini vam se kao da ste s njime proživjeli nekoliko bezbrižnih života u smijehu i nesputanosti.

I danas sam bila pogled na more, na sunce, na jedra.
Bila sam motiv, okidač i ekspozicija- sve u isti tren!

Danas su došli oni! Putovali su biciklama, umorni-oduševljeni ponovnim susretom s krevetom! Predugo je komfor u našim kostima da bismo ga se mogli odreći petnaestodnevnim biciklističkim aranžmanom!

Moja bicikla- čeka na mene.
Davor nije čekao-Davor je krenuo! Ja još nisam!

I ona me zvala- rekla mi je za novu inkarnaciju koja se utjelovljuje u njenom tijelu. Sretna sam zbog nje i prisjećam se Mahatme iz mojih snova- Mahatme narančastih očiju!

I vrijeme je prestalo biti linearno....
I kiša je prestala padati....davno.
I plutam u spoznaji da je vrijeme sklapanju kapaka....

srijeda, 11.08.2004.

Što dalje idem.....

Kako bi bilo da promijenimo dojmove? Kako bi bilo da ih promiješamo, izmiješamo, i bacimo? I da ne znamo čiji je koji, i kakav je koji?
I kako bi bilo kad o nikome ne bismo imali stav-jer o većini ljudi, čak i onoj većini koju znamo is slučajnih susreta, pogleda- imamo stav?
Taj stav, to mišljenje o njima temelji se na površnim predodžbama kojih se držimo kao da su nešto stvarno, opipljivo, neporozno, a zapravo je upravo suprotno-nije li to površnost? Ili je i to samo dio samoobmanjivanja-njegov substitut?
I zašto je u ljudima tolika slast u umanjivanju drugoga pred sobom-u tome da se tek u tim trenutcima osjećaju bolji, sigurniji, veći, posebniji?
I nedostatak samopouzdanja?
I zašto svi ne znaju da su posebni?
Ja sam posebna- ne po svojim talentima ili netalentima, svojim mislima ili radnjama, nego prvenstveno, i jedino u ovom mjerenju važno, po tome što sam jedinstvena, po tome što na cijelom svijetu nema ni jedne osobe poput mene -osobe sa istim iskustvima, sanjama, i pogledima o bilo čemu; sa sličnim da, o da itekako, ali istim ne, o ne!
I znam da sam posebna, i uživam tu svoju posebnost!
U tome nema ništa ego-tripično jer biti poseban i drugačiji od drugih je nešto toliko normalno da je ta normalnost neuočljiva i da je velika većina veći, ako ne gotovo cijeli život previdi i ne osjeća se kao posebnost, kao unikatna kreacija sa svojim samo sebi svojstvenim čarima.
Šteta, jer kad bismo svi malo više osjećali svoju osobenost možda bismo malo manje kukali nad njom i imali malo više samopouzdanja, malo više ljubavi za sebe, a samim time onda i za druge!!!

utorak, 10.08.2004.

Polje Lavande

I opet stavljam glazbu da ovlaži moje opore i suncem spržene misli, da ih svojom vlažnošću omekša i učini me primječljivom za tekovine nutarnjih stanja koja klize milijunima neurotransmitera...

Zadnjih 5 dana jedino što sam radila je bilo uništavanje tih istih neurotransmitera- na više od 2 različita načina. Povratak u lucidnost je jedino dobro što proizlazi iz te borbe sa snovima. Ponekad trebam uložiti golemi napor da zamaknem svim zamkama tog «uzdizanja».

Ja sam «lavanda» po boji aure, i kad bi netko želio saznati nešto više o ljudima kojima je ta boja temljna saznao bi između ostalog sljedeće :
- da je aura boje lavande najduhovniji spektar od svih boja aure i samim time to su ljudi koji su više u astralu, u sanjama, nego na Zemlji
- saznali bi da ako želite shvatiti na koji način lavande» promatraju svijet, trebate u oblicim oblaka pokušati pronaći ptice, slova, pješčane dine...
- također bi saznali da one nemaju osjećaj za vrijeme i da se užasavaju svakog sustava vjerovanja koji se temelji na pravilima, i zato zagovaraju slobodu mišljenja, individualizam i osobnu slobodu.


Osim navedenih stvari saznali biste da su lavande vrlo intuitivne osobe.
A kad biste mene upoznali saznali biste da sam i ja vrlo intuitiva osoba i da imam sposobnost osjetiti stvari koje nisu očite, koje su prividno skrivene ili koje nadolaze iz vremena budućnosti.
Saznali biste i to da ja sanjam snove koji se obistine, kako lijepe, tako i ružne.
I sad sanjam- sanjam ružne snove, dobivam znakove koje ne želim i strepim jer osjećam da to nešto nadolazi...
Osjećam more u svojim pogledima, sol na svojim kapcima....i strepim pred nadolazećim.
I osjećam da to ne mogu izmjeniti, samo proces ublažiti ubrzavajući ga.
I onda kad to prođe –sve je opet dobro.

Opet stojim na suncu. Valovi su preveliki. Želim ući, ali ako uđem hoću li izaći, i sjećam se filma Piano i njenog tonjenja u moru- bez disanja.
Disanje- strah od gubljenja.
Suočavanje sa strahom - i mada je lijep dan za umrijeti u borbi s morem čovjek je pobijedio, ja sam pobijedila strah, sebe, more, sol, valove..
I opet osjećaj za komunikaciju stavljen na _ NE DA MI SE DA OPET «JA»_.

Je sam li rekla da lavande imaju tu sposobnost da često kažu stvari na način da ih drugi ljudi čuju upravo suprotno od onoga što su one mislile ( i kasnije se ti objasni, aha-prije ćeš doživjeti prosvjetljenje nego dobiti razumijevanje..) Hm, kad bolje razmislim tu sposobnost ima veliki broj ljudi jer inače kako objasniti toliko krahova unutar odnosa u kojem je zapravo jedini veliki problem Komunikacijski lom i nespremnost da se on prebrodi, tako tužno jer ljubav je najmanji problem....hm, ili je to što mi nazivamo ljubavlju opet samoobmana, igra maski da je osoba koju volimo razlog zbog čega smo s njom..

I opet uporno samoobmanjivanje...

Da bi od nekoga tražio slobodu, moraš mu je prvenstveno sam dati.
I sumnja koja se uvlači kad se potegne pitanje slobode.
Kako malo treba da se postanje netrepeljiv, sumnjičav i da se riječi izgovorne čuju onako kako ne treba, onako kako sumnja želi..

I opet igra maski....

Umorna sam od igre maski, od misli koje se čuju drugačije, od ljubavi koja uvjetuje tišinom povlađivanja svoju prisutnost.
Želim slobodu sebe i svoga individuuma koji se prostire kontinuumom neznanog, osjećajnog, razumnog, svemirskog...bolnog?

I sve izrečeno kao da je rečeno drugačije doli u maski, igri maski.....opet, dok se ne probudim!

ponedjeljak, 09.08.2004.

Falling wright out from your sky

Želim skočiti s mosta
Jutros, sutra, preksutra
I biti slobodna, svoja, drugačija,
I pokleknuta pred velikim plavim
predati se dubokom plavom.
Želim skočiti s mosta
i biti bugee jumperica...

I skočit ću,
i bit ću hrabra...
Ruke ću raširiti ko Mesija
a srce će mi lupati ko u kolibrića.
Moje noge sputane konopcima
osjećat će nesputanost leta
i cijelo moje biće od mentala do astrala osjećat će
pad u sebe sa sobom....

sanjam li?
sky is breaking....

nedjelja, 08.08.2004.

Midnight Sun

Bila sam potištena...Neprestano sam si govorila : Moram pobjeći dosta je bilo usavršavanja umjetnosti samoobmanjivanja.
I dok sam hodala mračnim ulicam svoga bića osjećala sam da moram otići- dokazati?
I otisci u praznini pogleda...
Ali ustuknula sam i povremeno se sjetila kako sam u godinama šesnaestim bila tako mlada i nisam imala određni stav koliko treba podnosti prije nego što se pobjegne, ode, napusti?
Čini li mi se da me i sad progoni ista misao?
O ne, sad znam!
Samo sad ne želim otići, o ne!
Tvrdoglavo !
Bilo bi šteta napustiti svu ljubav svijeta samo radi jednog ego-tripa koji nas uporno želi obmanuti sumnjama tuđim....!
I predanost?
I voljenje? I strpljenje?

"Tell me that this love will never die and I'll surrender!"

subota, 07.08.2004.

More je more je pjesnik je more.

Napisao je pjesmu za mene (?),tj. inspirirano mnome.
Čudne su te podudarnosti, rečenice upućene drugima kao upućene tebi.
On voli riječi drugačije, ja volim riječi drugačije- ah,koja podudarnost. On voli Kinu- ja volim Kinu.On razmišlja o.....ja razmišljam o....

Koliko bismo ljudi zapravo tako mogli pronaći, toliko tih s istim mislima- mislima kao da su naše, koliko puta bismo se mogli onda opčinjavati tim susretima sa dijelom sebe? Bezbroj puta! Kao da su komadići moje duše razasuti u svima njima, kao što je jedan razasuti dio mene u tebi, o da! Zašto? Zato jer ga prepoznajem u tiši dok upijam riječi kao samu sebe, kao ocean tišine, kao kap soli na dlanu...Kao što upijam ovu zoru-ovaj tren u tirkiznom. I samo taj osjećaj koji prevladava i traje- kroz riječi-misli-riječi.

I tebi pjesniče poklanjam ovu zoru ; pomiješanu morem, snom i zrnom soli!
Bacam poglede prema kulama riječi- još jednom!

petak, 06.08.2004.

Vrijeme

Vrijeme je prilično subjektivna stvar mada ga mi pokušavamo objektivizirati pojmovima stotinka, sekunda, minuta, sat ,dan, tjedan, mjesec, godina...
Postoji vrijeme koje nam se čini da je proletjelo u trenu-obično je to vrijeme ugode, za razliku od vremena dosade, patnje, čekanja kada se minuta protegne na sat, a sat na osjećaj cijelog dana.
Sva sreća da je vrijeme nešto što teče, nešto linearno, i u svojoj glavi ga vidim kao potok sa brojnim svojim pritocima, i ovisno o načinu kako ga provodim takav je i jedan od pritoka koji se utače u taj golemi potok.

Kako vrijeme teče- kako rastemo broj približno sličnih iskustava, situacija, rekacija se sve više ponavlja , i zato su tako snažna sjećanja na djetinstvo, zato s njime sve uspoređujemo jer s njime je sve započelo- to je vrijeme prvih utisaka : «Čudan lokomotiva je taj život! Misliš: pobjegao si, naprijed si otišao, a kad tamo , iz tihe te idile posmatra tvoje djetinstvo.» (I.Katušić)

Vrijeme čini da, ako smo imalo mudri, samointuitivni, introspektivni, od njega naučimo biti postojani u svojoj promjeni, naučimo kako koristiti iskustva iz različitih vremenskih perioda da bismo na što bolji način napravili korak dalje, čak i onda, kad se trebamo vratiti par koraka unazad.

Tako me vrijeme odrastanja naučilo da naučim biti strpljiva, da dolijem vodu na vatru ljutnje onda kad je želim raspiriti dvostruko jače i da dvaput promislim prije nego nešto učinim. Ali, vrijeme me naučilo i to da previše ne oklijevam onda kad trebam djelovati i da previše ne brinem kad se trebam prepustiti. Kome? Čemu? Tokovim povjerenja u život koje nas vodi upravo tamo gdje trebamo biti, upravo tamo gdje nas čeka prostor i vrijeme mjereni srcem jer ljubav ima odlike vječnosti koje briše iluziju vremena da sve što je proteklo je nepovratno nestalo...


«...No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruka,
A srca se dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići...»
(D.Cesarić)

srijeda, 04.08.2004.

I'm walking apost the water

Njezini koraci- previše vrući. Bilo je previše htjenja da se napravi sve što želje iziskuju. Čekala je na to mjesecima, kristalnom samoćom, i onda više nije mogla hodati..
U koracima nosi crno-bijeli svijet. Lijeva noga u crnom povoju, desna u bijelom. Ona korača usprkos jasnom znaku da ne hoda, da uspori korake, da miruje u svojoj težnji za iskorakom, za napretkom, za ubrzavanjem. Ubrzala se noć, usporio se dan.

Liječim svoje korake u moru. Sol me liječi. Rivanol žut-žut kao sunce u podne-nezdravo žuto na mojim člancima, na mojim ranama oblika srca. Perem svoja stopala morem-liječim ih i u zaronu smijem se. Nebo mi se smije. Oblak mi se smije. Riba mi se smije i stijene oble, podatne nude mi se, ja se nudim njima, mokra!

I Ljubavnik na suncu, dogodilo se to u četvrti odsutnih stabala, i njegova put pod suncem blješti, kao Bethovenova Oda radosti, i moji prsti pod njegovom kožom. Moj dodir na njegovom dodiru, i Kina negdje tamo ostala je sa svojim obalama Mekonga, sa svojim crnim deltama i svojim poljima riže u koja On nikad nije zalazio...

A prije, nego je znao mene, imao je nju-malu Kineskinju. Ali ona je sad daleko. U starom adresaru njezina slika. I neka druga ljepota. Tako drugačija od mene. Egzotika? Ona u crvenom-mala Kineskinja. Uokvireno sjećanje, u praznom prostoru. Volio je u prolazu, s kratkim rokom trajanja. Ostalo je sjećanje. I Kina kojoj se vraća kroz druge gradove, ne nudi im se kao prije, prije mene.

I ja koja predajem svoje pobjede njemu, svaki put kad me obuzme. Predajem mu se ne u svojoj nedužnosti, već s namjerom-onom najžešćom, skrivenom, pritajenom, zamaskirenom : da osjetim ljubav u punini.

I ljeto nije ljeto, i glasove koje čujem pokušavam razaznati ispod sklopljenih vjeđa, između trepavica.

I Ljubavnik, i moja ljubav za njega. Samo za njega.

utorak, 03.08.2004.

Što je to potreba za slobodom?

Svaki čovjek treba slobodu izbora u životu. Svakodnevno činimo male i velike izbore, odlučujemo o sebi i svojim životnim putevima. Donosimo odluke koje utječu na druge ljude. Potreba za slobodom duboka je i snažna, kada nas netko ograničava, sputava i kontrolira, osjećamo se loše.


Svojim ponašanjem, svakim svojim postupkom, zadovoljavamo ili ne zadovoljavamo svoje osnovne psihološke potrebe. U svakom trenutku činimo izbore, odlučujemo o svom životu. Naučiti odlučivati tako da uspješno zadovoljimo svoje potrebe, ključ je u potrazi za srećom!

Svi imamo iste potrebe, ali biramo različite načine njihova zadovoljavanja. Zato je svaka osoba jedinstvena, originalna i neponovljiva jedinka.Svatko ima svoj složeni sustav ponašanja kojim postiže ono što želi, jedino "pravilo" je da svojim ponašanjem ne škodimo drugima i ne onemogućavamo ih u zadovoljavanju njihovih potreba, tj. da ne ugrožavamo vlastiti ili život drugih ljudi.


DA BISMO BILI SRETNI I ZADOVOLJNI MORAMO IMATI MINIMUM LJUBAVI, VAŽNOSTI, SLOBODE I ZABAVE UGRAĐENE U SVAKI DAN SVOGA ŽIVOTA!


-net kao izvor vrijednosnih informacija-

ponedjeljak, 02.08.2004.

Potresi duše

I bili smo dodir u prolazu, sjedeći na skalinima. Prošlo je 13 godina od.....i došlo je ono vrijeme «do»!
Kad si u ratu ne osjećaš šok, šok dolazi puno kasnije!
I došao je. I ja, i svi moji začeti u isto vrijeme u istom osjećanju.
Rat je shvaćan kao igra. Kad je rat, a ti si još klinac onda kao klinac ne percepiraš stvarnost kao odrasli, percepiraš je kao san malo stvarniji od snova koje sanjaš kad zaspiš- i pun si optimizma, bezgraničnog optimizma, unatoč sjenama oko tebe; ne primjećuješ sjene...
Ali kad «odrasteš» sjene se javljaju, i sad primjećuješ sjene; i slano more tvoga tijela u pogledu na zaleđeno vrijeme u Tv- kalendaru, Dnevniku.
I sjećaš se kako je biti dijete i ne bojati se jer cijeli svijet ti je pod nogama..
I sjećam se nerazumijevanja djeteta u sebi prema djeci u odraslima koja su zaboravila biti bestrašna i optimistična.

I pravim stoj uza zid, nakon «toliko» godina i dijete u meni se smije.
Upaljeno je svjetlo sunca u svakodnevnim pogledima, a sjene ostaju sjene, i putokaz za vrijeme koje je prošlo, a koje treba biti pepeo za nove fenikse!

Zaborav

Htjela sam napisati nešto...nešto važno,ili možda mudro, smiješno, duboko...
Htjela sam, ali se više ne sjećam što!
Možda je i bolje da se ne sjećam!
Možda je bolje da se zapitam je li mi pametno koračati tolikim koracima?


"Nikakvo ime, nikakav grad, nikakva priča.
Mi više nismo usidreni tamo gdje se nalazimo,
ne puštamo više korijenje.
Odustali smo od toga da baš svaku kap sreće poližemo.
Volimo bolesne, progonjene, one druge..."
I.V.

nedjelja, 01.08.2004.

Try Fly

Danas sam nakon dugo vremena vidjela pilota, u glavi mi je izgledao kao Tom Cruise u Top Gunu kojeg sam gledala kao klinka sredinom osamdesetih : svirala je muzika, sporo je hodao i sve je bilo nabrijano mojom željom: želim letjeti!
Sjećam se kad su nam u srednjoj školi stavili na pano plakat Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s prijavom za nove pilote, i kako sam se zaozbiljno bavila mišlju o prijavi, ali.....Moja mama je rekla da sam ja ionako previše u oblacima i da bi mi to dodatno letenje kroz njih onemogućilo da vidim stvari sa zemaljske strane i da se već jednom prizemljim i ostavim takvih bedastih ideja.....Naravno nije ona bila ta koja me odgovorila od mog sanjarenja da budem pilot već saznanje da, kao prvo, traže izvrsno poznavanje fizike i matematike, khmmm-imala sam uglavnom vrlo dobar iz tih predmeta,ali za istinu reć nisu mi te stvari bile najjasnije, a pod drugo je bilo da moraš imati sve zdrave zube- naravno ja sam to shvatila kao da ne smiješ imati ni jednu plombu (koja zabluda)- i tako odustala od svoje blistave karijere pilota koji bi vječno kao ptica visio na nebu i promatrao svijet iz oblaka kako mi i doliči...Život je očito imao druge planove za mene, što me naravno nije spriječilo da letim- kao putnik...
Čini mi se kad bih novčano bila u mogućnosti da bih si obavezno jednom mjesečno opalila turu letenja od po najmanje 10 sati u jednom pravcu-samo nek se leti- obavezno opskrbljena dobrom muzikom i sjedalom do prozora.....Boje, pogledi, introspektivnost...u u u....divota......tolika divota da bih se sad prijavila u Japansko ratno zrakoplovstvo kao budući kamikaza kad bih znala da će me primiti - samo da letim!

Je sam li pretjerala s opisom? Možda, ali to ne umanjuje moju ljubav prema letenju, moju konstantu potrebu za kretanjem, koja se s godinama sve više pojačava.
Kretnje i micanje iz jednog prostora u drugi, s jedne visine na drugu, iz jednog kraja svijeta u drugi kraj (bilo putem letenja, planinarenja, ronjena, bilo putem šetanja ili voženja ) čini nas pokretnima i u našim obzirima i obzorima, stavovima i mišljenjima, pomaže nam da se širimo, da spoznajemo više, da prihvaćamo drugačije, da dišemo dublje, da volimo jače, da sežemo više, da ronimo češće i da se igramo življenjem veselije i spremnije.

Pa što i ako vam usfali optimizma, što ako je i to češće, i što ako vam uglavnom ostaju razlozi za pesimizam za biti u bedu, pa što? Zašto se katkad ne bi počeli uvježbavati kako bi od pesimizma napravili dobru šalu i igrali na crni humor, na vlastiti račun ili na račun života- sasvim svejedno- puno je zabavnije.

"Sine moj, smij se,
jer ti možeš progutati
mjesečinu kada hoćeš.
Glasu moje kuće,
smij se često.
Tvoj smijeh je u tvojim očima
svjetlost svijeta.
Smij se toliko
da moja duša, kada te čuje,
divlje zalupa u prostoru.

Tvoj smijeh otključava vrata za mene,
daje mi krila.
Uklanja samoće,
iz uza me čupa.
Usta što lete,
srce što na tvojim usnama odsijeva.

Tvoj smijeh je mač
koji je dobio sve ratove,
pobjeđuje i cvijeće
i ptice,
baca izazov suncu.
Budućnosti mojih kostiju
i moje ljubavi.

Put Lepršava,
Kapak munjevit,
život kao nikad
šarolik.
Koliko se češljugara
uspinje, krili
od tvojega tijela!

Ja sam se probudio i odrastao:
nemoj se probuditi.
Moja usta su tužna:
ti se i dalje smiješ.
U tvojoj koljevci, zauvijek,
braneći svoj smijeh
pero po pero.

Tvoje biće ima letački domet
tako visok i širok
da je tvoje tijelo novorođeno
nebo.
Kada bih se samo mogao popeti
natrag do početne točke
tvog putovanja!"

Komentari da/ne?

Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (21)
Listopad 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Lipanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (9)
Travanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)