Walking with Satie

srijeda, 25.08.2004.

Sunčeve pjege

Bježim od toga da se suočim s time da počinje vrijeme ludila. Ljeto je na izmaku, kalendarski svakako ne, ali po svim ostalim stvarima, obvezama i slično, svakako jest. Ono što me čeka je put za par dana- par dana izbivanja i vrludanja po Europi, naravno svaki pokret je hvale vrijedan i čekan ko kap vode žedna zemlja, ali ovaj put mi se ne ide- jer vrijeme je emocija, vrijeme kad mi s ne kreće, kad mi se stoji i ne miče, kad mi se uživa u svakodnevnici u nepreglednom naizglednom statičnom u kojem se mičemo brzinom puža.

Ponekad stvari izgledno izgledaju kao da su došle u potpuno krivo vrijeme, ali pošto ne vjerujem da je išta ikad došlo u krivo vrijeme onda ni ovaj put ne dolazi u krivo vrijeme mada mi um tako sugerira jer se ni njemu ne miče od onoga u čemu je i gdje je.

Koliko je vremena učenja potrebno da bismo stvari počeli sagledavati na ispravan način i prihvaćati ono što nam nadolazi s istom odmjerenošću emocija i imali postupke iste težine ispravnosti, ali zapravo što je to ispravannost i ispravan način ? Primjer trudnice koja je pripadnica Jehovinih svjedoka govori o potpuno dva aspekta ispravnosti: naizgledno je neispravna stav odbiti da si spasi svoj život transfuzijom krvi, ali ako gledam iz njezine perspektive i njezinog vjerovanja onda mi je to savršeno ispravan izbor i stav, i što je onda ispravno- opet me to vraća relativnosti stvari i tome da ništa nije crno bijelo i da uvijek postoje ne dvije strane, nego tisuću različitih strana koje sve mogu biti istinite i ispravne mada se radilo o istom

Je li stvar izbora u određenoj situaciji povezan s našim emocijama taj koji putem nekog kozmičkog sistema i mehanizma određuje univerzalnost ispravnosti ili je to samo trenutak određen jedinstvenom matematičkom formulom koja je ekvivalent nebitnosti toga da se on zapravo i izračunava tj. kako s puno riječi ne reći ništa!

MOžda je još prerano da se pitam ovo na ovaj način, potpuno neispravan u ovom trenutku i da u pokušavanju da si dam odgovor ne kažem ništa, ne zaključim ništa?
Opet krivi trenutak....


Ali ispravno je reći jer je na moje iznenađenje istinito to da sam pozvana na sudjelovanje u jednom Tv-talk showu , na temu .... hehe i naravno da ću prihvatiti poziv ne! :)