Walking with Satie

utorak, 28.09.2004.

I nema ga, i nema ga dan, i nema ga dva, i nema ga noć i nema ga više - otišao je svjetlozornicom svojih misli putem mojih misli!

Remembering you true the soft of the night, why did I .......?

I tišina tvojih riječi me tjera - da i sama šutim!

Jer želim da pričaš, pričaš, pričaš- o sebi!

I moji prsti klize preko slova- bojam se u tišinu, glas me boli, ne mogu više da pričam, ne želim više da pričam, ne želim više da se maltretiram, da se opisujem, zapisujem bezrazložno da se odgajam riječima.

I predrasuda prema predrasudi!

Odražavam se- kroz tišinu netišine!

28.09.2004. u 23:59 • 8 Komentara • Print • #

nedjelja, 26.09.2004.

Neke druge misli...

Postoje riječi koje pišem unazad mada im je mjesto unaprijed...
Postoje ljudi koje povrijedim tim riječima unazad, a povrijedila sam ih unaprijed jer se osjećaj povrijeđenosti prenosi iz sata u sat, s vremena na vrijeme, iz kapljice života u novu kapljicu-sjeme koje klija, nešto što nas je sad povezalo za dalje, nadalje!
Postoji vrijeme o kojem sanjam kao o vremenu kad će moje misli postati transparentne, moje srce prozirno!

U tom vremenu ljubav će prštati : "ju mejk mi fil lak ajm hol egen" i osjećat ćeš da je oduvijek tako bilo!

I ljubav će biti sve što osjećam!

"Oblak ljubičast, oblak ružičast, večernje zvono,
i više nema vremena koje nije sada.
Izabirem zlatno doba, pružam ruke: na dlan mi
spuštaš sadašnji čas."

26.09.2004. u 20:21 • 4 Komentara • Print • #

petak, 24.09.2004.

I'm trying

Je li kaos u nama ili oko nas?

Pokušavam se naučiti gledati- svijet!

Očima van svojih.

Pokušavam biti haiku bitnih stvari.

Malo tijesta, malo topline i gotov kolač!

A gdje je limun?

I ne pitam za razloge

Ne zanimaju me!

I ne pitam za mrvice pod prstima

Ne trebaju mi!

Povoljni vjetrovi su zapuhali, još se čeka povoljno more- za utapljanje spremni!!!!

Utapljanje lažnih ideala!!!

24.09.2004. u 23:41 • 8 Komentara • Print • #

četvrtak, 23.09.2004.

Postoji jedno carstvo u kojem caruje drugarstvo

Postoji jedan svijet, samo za nas, u kojem se vječno igramo neposluha!
Postoji svijet ovaj tren u kojem ti čekaš, kao što ja čekam. Tko će prvi napustiti čekanje?

Sve mi se čini ja, ali govorim sebi ili si: drž se Satie, još se ne daj, drž se!

A hebiga kad me uvijek zeznu emocije pa popustim!

Ali sad ne popuštam !

Za sve one mene koje su do sad popuštale, za moju biciklu koja trune u spremi, za film neispucan u fotoaparatu, za lampu nepopravljenu (fali mi lemilica da je zalemim), za mog zubara (bogapitaj zašto), za Istok ( kojem čeznem) i putovanja ( za koje je budžet drastično smanjen)...

Ne popuštam!

Taman odlučim i onda popustim, bar mi se čini da ću, tako to ide....vječno samoobmanjivanje!! :)

23.09.2004. u 22:05 • 4 Komentara • Print • #

srijeda, 22.09.2004.

Susreti i ti...

Susreli smo se, opet, sasvim slučajno, ja i Piazzolla. Susret pun čežnje i ponovnog otkrivanja. Harmonika je svirala tiho, nježno, sasvim svojstveno nekom drugom, ne samo njemu- susreli smo se u Zagrebačkoj školi jazza-jedne noći, kao ova sad, upravo kao ova bila je nalik ta noć.

Mada sam zapravo bila negdje drugo, susreli smo se.

Kao što se susrećem sa mnogima, ovaj tren, svaki tren- istovremenost je bitna komponenta naših susreta!

I ljubujem s Ljubavnikom istovremeno na svim razinama svoje istovremenosti, na svim razinama i svim varijantama stvarnosti susrećem se u sveprožimanju ljubavi s njime, i s mnogim drugima- u susretu sa samom sobom!

I toliko susreta iza mene, kroz živote malene kao riža, velike kao svemir, nepostojeće kao život!

Pod prstima sito vremena- čeka me rano buđenje- suviše rano, i susret....

22.09.2004. u 23:59 • 8 Komentara • Print • #

utorak, 21.09.2004.

Krugovi u žitu

Koncentričnost krugova se spaja-u pravilnim razmacima.
Za nekog sam mrkva na polici, dosadna, Lorem Ipsum možda?
I dosađujem sebi bezbrojnim razmacima tišine-volim tišinu-bojam se u tišini krajolikom što me čeka svaki dan-uporno!

I dan, kao svi , možda malo drugačiji, više snovit, više nepokretan.
I gledam more, i gleda ono mene, i zaroniti bih htjela, a ne mogu.

I gledam ljude, i gledaju oni mene, i samoću bih htjela, a ona me neće.

I ona druga strana-kad se skupljam u zagrljaj i čekam na prolaznika, autostopera i Beherovku na praškim policama!

Čekam Na Ljubavnika i njegove kružne pokrete riječi!

21.09.2004. u 23:47 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 20.09.2004.

Vrijeme je za jazzzzz

A sad odoh- baciti se noći u zagrljaj. Srest ćeš me kao prolaznika grada, na uglu između ulica- u rukama će mi pulsirati srce-golemo-krvavo, iz njega će kapati ljubav. Ponudit ću ti bočicu te kapljivosti jer i ti si dio moga svijeta mada te ne znam očima tijela kao očima duha.

Na golemom satu vrijeme je stalo!

Lavež pasa iz ponovljenog sna utihnuo je!

I ako poželiš zadrijemati opijen kapljivošću srca zaželit ću ti najljepše snove, kupit ću ti Zirodent za zube i otkloniti karijes tmurnih, morenih noći!

A sad odoh- baciti se noći u zagrljaj. Srest ćeš me kao prolaznika grada, koračat ću s glazbom u udovima tijela, dok osmijeh će lebditi ukorjenjen u lice! I srce- golemo- krvavo, kapljivo ljubavlju, dijelit ću u bočicama smijeha na uglu između ulica!

20.09.2004. u 21:29 • 5 Komentara • Print • #

nedjelja, 19.09.2004.

4 3 2 1

U uzavrelom kotlu riječi
čekala sam ispod prozora misli
U noćima sam dozivala grotlo osjećaja
i ispirala odraze ogledala

I nisam se bojala u strahove
bila sam crveno boje makova
bila sam žuto boje suncokreta

Vika iz daljine što je dopirala
dala je znak: da noć je otpočela

S noći otpočelo je odumiranje odraza

19.09.2004. u 23:53 • 4 Komentara • Print • #

subota, 18.09.2004.

Ponekad, i ja...

Ponekad sam beskrajno tužna cijelih nekoliko sati, kao sad. I pišem unatrag, kao sad, jer se panično bojim da ne dođem na onu listu istaknutih, prepoznatih...

I maštam o tome kako me pratiš kući, kako nisi umoran i ne čekaš hoću li se vratiti jer sam tvrdoglavo odlučila postati pješak urbanih predjela noći...
I maštam kako me držiš za ruke jer tvoje ruke volim, ruke ruke ruke....
Ali ti me nikad ne držiš za ruku, ruke, i pokušavaš me naučiti da je dobro i bez ruke u ruci.
I sama se pratim doma, ja i moja sjena- u noći kao ova kad pišem o toj noći unatrag i društvo i ja i Cowboys Junkies i blues, u noći kao ova kad glazba u mojim mislima gasi svaki zvuk okoline.....

I čovjek u narančastoj majici-pita me o noći.
I u ruci skrivam maramicu-paloma marke, mokru......"Girl you just wejsting maj tajm...its so hard to eksplejn....lav is so hard to eksplejn end it mejks ju tu forget jor nejm end trns ju ap sajd daun.."

Ponekad sam beskrajno tužna, a onda se otrijeznim!
Noć još uvijek traje- puštam balone, postajem Prater raskošnih misli za iduće dane... "i smijem se , i smijem se, i sve je isto kao prije...."

18.09.2004. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

petak, 17.09.2004.

TO SAM JA!

Želim vikati : TO SAM JA, TO SAM JA!

I sjećati se njega koji mi je pričao o Kunderi, koji je beskrajno mnogo duvao i "beskrajno" mu je veza propadala jer je bio neshvaćen, i ja sam bila u njegovom gradu, ali njega nije bilo... I pričao mi je o djevojci iz nekog drugog grada koju je upoznao, zavolio naslijepo preko riječi, i onda mjesecima za njom patio. I pričali smo o Danilu Kišu i Grobnici za..... i o svemiru naših nadanja, naših bivanja...i bili smo brat i sestra, postali smo obitelj, posvojili smo se kroz riječi jer pogleda nije bilo, ni glasa, samo tišina, ekran i gomila riječi, riječ, riječi...

To sam JA, to sam ja- želim vikati danonoćno, to sam ja, to sam ja na svim meridijanim, na svakom ekvatoru sreće...

17.09.2004. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 16.09.2004.

Partijanerica broj 1.

Postoje stvari koje mogu misliti samo u određenim trenutcima, u određenim stanjima i na određenoj glazbi jer pokatkad je glazba ta koja odražava moje misli, moju utopiju svijesti koja se prelama kao svjetlost na horizontu u noći, u suton, u praskozorje!

Glazba je ta koja pokreće ustajalost misaonih obrasaca, ta koja me čini kreativnom koja me pokreće da se gibam, isto kao CESTA i Jack!

Sjećam se kad sam kao srednjoškolka jednom pobjegla iz doma (što je bio nevjerovatan pothvat s obzirom na to gdje je moja soba arhitektonski i prostorno bila smještena i što sam sve morala poduzeti da bih se iskrala i što sam sve riskirala da ne bih bila uhvaćena.) Zapravo što se tiče autoriteta mojih roditelja otac je bio prilično liberala figura i čovjek koji je razumijevao prirodu mojih tinejdžerskih buntova i revoltiranosti koje sam provodila pirsinzima "na čudnim mjestima" kad ih nitko nije imao, bojanjem kose u boje koje nitko nije imao jer je shvaćao da se tražim i da su to prolazne faze mog odrastanje, budući nikad nisam pravila nekakve ekstra kardinalne greške, tj.unatoč izražavanju buntovnosti na "nekonvencionalan" način u meni je postojala određena linearnost koja me bacala preko granica, ali opet nikad predaleko od nje ili da se ne bih znala vratiti kad je bilo potrebno....
Granice koje sam prelazila predaleko su bile one u mojoj glavi- tamo sam oduvijek bila u krajnostima od emocija do pojmovanja nekih naizgled za druge sasvim logičnih stvari. Tako da uvježbavanje jednog takvog uma za moju dušu nije bio nimalo lak posao, i još uvijek nije.

U svakom slučaju, te jedne subote mome ocu je palo na pamet da me ne pusti vani, što je za mene bilo ravno potpunoj katastrofi jer se te večer održavao jedan od boljih house partija, što nikako nisam mogla sebe prisiliti da propustim jer ples je za mene orgazmičko iskustvo odvajanja, oslobađanja tijela od svih mogućih stresova kroz tako ugodan način, tako da sam organizirala pravi pothvat da se iskradem i neopaženo vratim nazad. U čemu sam i uspjela, ali ono što je relevanto u svoj ovoj priči je to da sam unatoč satima i satima i satima i satima plesa još uvijek nezasićena njime. Naravno intervali potrebe za njim su sad malo duži nego onda, ali intezitet strasti koju osjećam za ples je još uvijek isti, o da!

I zato, ovu subotu, negdje među vama- plesat ću, o da! :)

16.09.2004. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 14.09.2004.

To je stvar odnosa!

N: Je li?
L: Je si luda?!
N: Ma daj, je li?
L:Ma šta ti je?!
N:Šta ima veze, reci mi!
L: Ne peglaj!
N:hahaha
L:hahaha
N:Danas mi se popodne isto učinilo da je!
L:Ma kad?
M:Ma danas popodne!
L:Dobro se kamufliram, postao sam pravi kamuflator pored tebe i tvoje pronicljivosti!
N: Onda ,znači je!
L: Ne, nije!
N: Hoćeš pit što?
L: Neću!

nešto kasnije

N: Pizdo, je!
L: (šutnja)
N: Pa kad te pitah šta nisi reka?
L: Nisam reka radi ovakvih reakcija!
N: Kako znaš da bi bila ovakva reakcija, ovakva je jer nisi reka, a pitah!
L: Ne, ovakva bi bila!
N: Kako znaš da bi bila, ne možeš govoriti hipotetski!
L: Iskustvo ranijih situacija sličnih ovoj me poučilo!
N: Ako te već pitah, i ako sama skužih, šta nisi reka????
L: Da me ne peglaš!Šta ti sad smeta?
N: Kad te već pitah trebao si mi reć- to je stvar odnosa! Znači sve je bila samoobmana da smo kompe, dobre kompe?!

Je li stvar dobrog odnosa kad netko od nas krije nešto što smo sami već naslutili samo zato da bi nas zaštitio od negativnih emocija koje bi se po logici te osobe mogle pojaviti, a ne moraju- bar ne u nekoj većoj količini, a koje se neizostavno pojavljuju u većem razmjeru, naknadno, kad saznamo pravu istinu!?

14.09.2004. u 23:15 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.09.2004.

Drama u tri čina

(Dan kao i svi prethodni, bez bitnih razlika, tj. ovisno o kontekstu u koji režiser dramu želi staviti i što želi u gledatelju pobuditi..)

Prolaznik 1: Vidio si? Reci da si vidio!

Prolaznik 2: Noć je bila teška!

Prolaznik 3: Je si li osjetio kako vjetar glavinja oko tebe noćas?

Prolaznik 4: Baloni lepršaju na nebu. Htio sam ih koraknutim pogledom, kao pješak, pratiti svijetom.

Prolaznik 2: "Postoji jedan brod koji je odnio moju dragu."

Prolaznik 3: Noćas sam držao čašku svijeta u ruci. Latice su odlepršale, osjećao sam se kao budala bez incijative.

Kurtizana: Postoji vrijeme kad sam razmišljala o ljubavi.
"Ispod mosta Mirabeau teče Sena/Tu ljubav nam je prošla kao pjena..."

Prolaznik 1: Priznaj! Ili se pokori životu!

Balon 1: Svijet je tako malo mjesto, zapravo!

Prolaznik 4: I vojnici su pješaci. Zašto stalno borba?

Kurtizana: "Proći će dani i tjedni poput trena/I prošli čas/ I ljubav sve je ko pjena..."

nastavlja se....

(na pozornici razapeti veliki natpis sa ranije napisanim riječima : Nastavlja se...)

(Ostaviti gledatelja u uvjerenju da se predstava nastavlja, i probuditi vrijeme iščekivanja koje će ga tjerati da se samopromatra i samoincijativno produbljuje ka novim horizontalnim pravcima. Ako režiser ne uspije u tome, onda mora ponavljati predstavu, u novom kontekstu, sve do onog trena, dok ne poluči spomenuti učinak!)

12.09.2004. u 23:59 • 5 Komentara • Print • #

subota, 11.09.2004.

Safe mood

Postoje stvari kojima se bojam, večeras se bojam glazbom, večeras ću plesati dok me noge ne zabole. Moje tijelo bit će pokrenuta masa gipkosti glazbe,biti će to vrijeme za raspuštanje andrenalinskih nabora ceste kroz ekstazu pokreta.

Opet se tankoćutno osjećam kao tapir jer tapija je biti natapiren. I misli o Istri, i biciklama, i pivi studenskih dana koju smo ispijali vozeći se danonoćno, padajući s istih, praveći salta na igralištu iza.

I onda ti uzastopni pop-upovi sexy stranica koji pokazuju gdje je netko pokupio trojanca dok me nije bilo, (hehehe) o da, o nema veze, o ne, sve dok se mašta razigravala kako bi se kreativnost upotpunila!
Ali uzaludnost brisanja zaraženih fajlova ne pomaže...AGV ne pomaže, Safe mode ne pomaže....

I opet je izglednost velika da će sve krenuti putem zaborava reinstaliranja...

I fali mi filozofija....

11.09.2004. u 23:59 • 2 Komentara • Print • #

petak, 10.09.2004.

Lesi se vraca kuci

U povratku sam.

Iza mene kilometri ceste, a opet pijem Dramine protiv mucnine, unatoc i usprkost mome ljubovanju s Jackom toliko puta. I vozim se seoskim puteljcima Ez-a, upijam ono drugacije, skriveno autocestom. I sve tako slicno, tako isto kao doma...

Ali opet doma.....

Polozit cu umorno tijelo na bijele plahte i zaspati zarinuta u nestvarnost dolaska.
Obujmit ću se sobom novom, ispunjenom nekim drugim gradovim, nekim drugim ljudima i sasvim slicnim snovima.

Jer svi smo mi isti, svi smo za voljenje, za ljubljenje i grljenje, o da!

Grlim se, dok me ne zagrli- opet!

10.09.2004. u 21:46 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 05.09.2004.

Co to je? To tak krasnje!

I trčim preko Karlovog mosta, i Čehinja mi kaže da Česi u svome bojanju svijeta pokatkad znaju pretjerati, i moj stereotip prema njima s paštetom u jeftinoj odjeći na našim spomenicima kulture nulte kategorije,prema njima u Škodama iz prapovijesti.
Te iste Škode rijetkost u mom pogledu u Češkoj. Europa, euri i kapitalizam se sidre sigurnim pokretom u zemlji gdje razbijam stereotipe, gdje se sitnim na dijelove.
I prepoznajem se u odrazu fasade u Vltavi. Jednoličan zvuk pokreta mami me prirodi, mada sam u potrazi za urbanošću. Urbanost me preplavljuje u spoju sa prirodom.
I nebrojeno mnogo ljudi, kozmopolitanizam, na svakom koraku materinji jezik.

I Preobrazba, i Kafka me vrebaju iz Zlatne ulice.
Tražim inspiraciju introspekcije u disciplini mirovanja monumentalnih zgrada koje me okružuju.

Mali club Chapeau Rouge me obuzima, pijem koktele, upijam atmosferu, promatram transvestite koji se ljube, ljube, ljube....

A ja ljubim pokrete, cestu i čeznem za Ljubavnikom!

05.09.2004. u 18:10 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 02.09.2004.

I opet....

I opet mi je skupo- i opet trosim kao da nije, i ne mogu ne napisati i pisati i misliti i zeljeti pisati i odahnuta odahnuti rijecima u trenu kad sam sa sobom i svojim mislima sama: oci u oci.
Klanjam ti se misli moja odavde pa do Hamburga i tamo do rijeka Mekonga i usca Gangesa.....a ipak sam nad Vltavom-vrebam ne bi li se Karlo gdje pojavio, onaj isti od prije stotinama godina!
I hodam bosa, umorna sam od fotografiranja- nisam mislila da cu to ikad reci!
Fotografiram se umornu, u ogledalu sobe, u brodu, u odraz Frendly Aliena-jednom u buducnosti!I znam da moje fotke nece biti fotke onog tamo face, ne mogu se sjetiti imena.

I pijem pivu-hladnu, onakvu kakvu treba, onakvu od koje me nece boljeti stomak kao od Zuje iz limenke, pivu-jeftinu- Prasku i jedem tamno gdje nema turista-u centru grada, o da,nema turista!
MOji snovi plove do obala mora- tamo gdje kad uronim doticem se s njime!

Danas nije bilo Jacka, ostao me cekati Na cesti!

I

02.09.2004. u 19:52 • 4 Komentara • Print • #

srijeda, 01.09.2004.

Samo nek se krece treci put (3.)

Zadnji dani su bili iscrpljujuci tako da sam se ovaj tren osjecam ko prebijena macka, o da! Jos malo i ne gine mi povratak u dijelovima, haha!
I tako krenula sam i zapravo vrlo sretno stigla, put rijeka sjevera, sve do Dunava i Beca, a u Becu iznenadjenje veliko ko sva srca svijeta!
Nakon 2ipo godine komuniciranja iskljucivo rijecima, i mislima putem rijeci susreli smo se ja i net frend, o da!
I bili smo plocnik u 11 navecer i mir atmosfere i izlozba u modern kunst muzeju...A onda voznja biciklom, po Becu, o da, o kako dobro! I jedan od rijetkih net frendova koji je i vise nego sto sam zamisljala da je, mozda rijetkih jer se rijetko upustam u takove avanture susreteta navecer s poznatgim nepoznatim nekim.

I tren za trnom se nize i onda opet put pod noge i opet na sjever, sve do Brna, pa do J., pa do Prahe, o da , velikog, svemocnog Praga- divnog Praga, oduzetog . I voznja po Vltavi i trcanje po mostu Karla Velikog, i misli o Becu.
I moj put za neki manje velik grad i moj ljubavnik ceka na me, kao sto ja njega cekam cesto, i sjecanje na Zagreb, i usporedba s Becom....i naravno kilometri i kilometri Jacka i mene, mene i Sigur Rosa, Cocteau Twinsa, EKV-a,John Sode...

I misli o ljudima s druge strane mreze- vama poznato nepoznatim....

Predajem se snima, do sutra kad smo opet Jack i ja!, O da.....

01.09.2004. u 21:32 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>