I nema ga, i nema ga dan, i nema ga dva, i nema ga noć i nema ga više - otišao je svjetlozornicom svojih misli putem mojih misli!
Remembering you true the soft of the night, why did I .......?
I tišina tvojih riječi me tjera - da i sama šutim!
Jer želim da pričaš, pričaš, pričaš- o sebi!
I moji prsti klize preko slova- bojam se u tišinu, glas me boli, ne mogu više da pričam, ne želim više da pričam, ne želim više da se maltretiram, da se opisujem, zapisujem bezrazložno da se odgajam riječima.
I predrasuda prema predrasudi!
Odražavam se- kroz tišinu netišine!
Post je objavljen 28.09.2004. u 23:59 sati.