I trčim preko Karlovog mosta, i Čehinja mi kaže da Česi u svome bojanju svijeta pokatkad znaju pretjerati, i moj stereotip prema njima s paštetom u jeftinoj odjeći na našim spomenicima kulture nulte kategorije,prema njima u Škodama iz prapovijesti.
Te iste Škode rijetkost u mom pogledu u Češkoj. Europa, euri i kapitalizam se sidre sigurnim pokretom u zemlji gdje razbijam stereotipe, gdje se sitnim na dijelove.
I prepoznajem se u odrazu fasade u Vltavi. Jednoličan zvuk pokreta mami me prirodi, mada sam u potrazi za urbanošću. Urbanost me preplavljuje u spoju sa prirodom.
I nebrojeno mnogo ljudi, kozmopolitanizam, na svakom koraku materinji jezik.
I Preobrazba, i Kafka me vrebaju iz Zlatne ulice.
Tražim inspiraciju introspekcije u disciplini mirovanja monumentalnih zgrada koje me okružuju.
Mali club Chapeau Rouge me obuzima, pijem koktele, upijam atmosferu, promatram transvestite koji se ljube, ljube, ljube....
A ja ljubim pokrete, cestu i čeznem za Ljubavnikom!
Post je objavljen 05.09.2004. u 18:10 sati.