U povratku sam.
Iza mene kilometri ceste, a opet pijem Dramine protiv mucnine, unatoc i usprkost mome ljubovanju s Jackom toliko puta. I vozim se seoskim puteljcima Ez-a, upijam ono drugacije, skriveno autocestom. I sve tako slicno, tako isto kao doma...
Ali opet doma.....
Polozit cu umorno tijelo na bijele plahte i zaspati zarinuta u nestvarnost dolaska.
Obujmit æu se sobom novom, ispunjenom nekim drugim gradovim, nekim drugim ljudima i sasvim slicnim snovima.
Jer svi smo mi isti, svi smo za voljenje, za ljubljenje i grljenje, o da!
Grlim se, dok me ne zagrli- opet!
Post je objavljen 10.09.2004. u 21:46 sati.