Postoji jedan svijet, samo za nas, u kojem se vječno igramo neposluha!
Postoji svijet ovaj tren u kojem ti čekaš, kao što ja čekam. Tko će prvi napustiti čekanje?
Sve mi se čini ja, ali govorim sebi ili si: drž se Satie, još se ne daj, drž se!
A hebiga kad me uvijek zeznu emocije pa popustim!
Ali sad ne popuštam !
Za sve one mene koje su do sad popuštale, za moju biciklu koja trune u spremi, za film neispucan u fotoaparatu, za lampu nepopravljenu (fali mi lemilica da je zalemim), za mog zubara (bogapitaj zašto), za Istok ( kojem čeznem) i putovanja ( za koje je budžet drastično smanjen)...
Ne popuštam!
Taman odlučim i onda popustim, bar mi se čini da ću, tako to ide....vječno samoobmanjivanje!! :)
Post je objavljen 23.09.2004. u 22:05 sati.