Zadnji dani su bili iscrpljujuci tako da sam se ovaj tren osjecam ko prebijena macka, o da! Jos malo i ne gine mi povratak u dijelovima, haha!
I tako krenula sam i zapravo vrlo sretno stigla, put rijeka sjevera, sve do Dunava i Beca, a u Becu iznenadjenje veliko ko sva srca svijeta!
Nakon 2ipo godine komuniciranja iskljucivo rijecima, i mislima putem rijeci susreli smo se ja i net frend, o da!
I bili smo plocnik u 11 navecer i mir atmosfere i izlozba u modern kunst muzeju...A onda voznja biciklom, po Becu, o da, o kako dobro! I jedan od rijetkih net frendova koji je i vise nego sto sam zamisljala da je, mozda rijetkih jer se rijetko upustam u takove avanture susreteta navecer s poznatgim nepoznatim nekim.
I tren za trnom se nize i onda opet put pod noge i opet na sjever, sve do Brna, pa do J., pa do Prahe, o da , velikog, svemocnog Praga- divnog Praga, oduzetog . I voznja po Vltavi i trcanje po mostu Karla Velikog, i misli o Becu.
I moj put za neki manje velik grad i moj ljubavnik ceka na me, kao sto ja njega cekam cesto, i sjecanje na Zagreb, i usporedba s Becom....i naravno kilometri i kilometri Jacka i mene, mene i Sigur Rosa, Cocteau Twinsa, EKV-a,John Sode...
I misli o ljudima s druge strane mreze- vama poznato nepoznatim....
Predajem se snima, do sutra kad smo opet Jack i ja!, O da.....
Post je objavljen 01.09.2004. u 21:32 sati.