Susreli smo se, opet, sasvim slučajno, ja i Piazzolla. Susret pun čežnje i ponovnog otkrivanja. Harmonika je svirala tiho, nježno, sasvim svojstveno nekom drugom, ne samo njemu- susreli smo se u Zagrebačkoj školi jazza-jedne noći, kao ova sad, upravo kao ova bila je nalik ta noć.
Mada sam zapravo bila negdje drugo, susreli smo se.
Kao što se susrećem sa mnogima, ovaj tren, svaki tren- istovremenost je bitna komponenta naših susreta!
I ljubujem s Ljubavnikom istovremeno na svim razinama svoje istovremenosti, na svim razinama i svim varijantama stvarnosti susrećem se u sveprožimanju ljubavi s njime, i s mnogim drugima- u susretu sa samom sobom!
I toliko susreta iza mene, kroz živote malene kao riža, velike kao svemir, nepostojeće kao život!
Pod prstima sito vremena- čeka me rano buđenje- suviše rano, i susret....
Post je objavljen 22.09.2004. u 23:59 sati.