Želim vikati : TO SAM JA, TO SAM JA!
I sjećati se njega koji mi je pričao o Kunderi, koji je beskrajno mnogo duvao i "beskrajno" mu je veza propadala jer je bio neshvaćen, i ja sam bila u njegovom gradu, ali njega nije bilo... I pričao mi je o djevojci iz nekog drugog grada koju je upoznao, zavolio naslijepo preko riječi, i onda mjesecima za njom patio. I pričali smo o Danilu Kišu i Grobnici za..... i o svemiru naših nadanja, naših bivanja...i bili smo brat i sestra, postali smo obitelj, posvojili smo se kroz riječi jer pogleda nije bilo, ni glasa, samo tišina, ekran i gomila riječi, riječ, riječi...
To sam JA, to sam ja- želim vikati danonoćno, to sam ja, to sam ja na svim meridijanim, na svakom ekvatoru sreće...
Post je objavljen 17.09.2004. u 23:59 sati.