Bila sam potištena...Neprestano sam si govorila : Moram pobjeći dosta je bilo usavršavanja umjetnosti samoobmanjivanja.
I dok sam hodala mračnim ulicam svoga bića osjećala sam da moram otići- dokazati?
I otisci u praznini pogleda...
Ali ustuknula sam i povremeno se sjetila kako sam u godinama šesnaestim bila tako mlada i nisam imala određni stav koliko treba podnosti prije nego što se pobjegne, ode, napusti?
Čini li mi se da me i sad progoni ista misao?
O ne, sad znam!
Samo sad ne želim otići, o ne!
Tvrdoglavo !
Bilo bi šteta napustiti svu ljubav svijeta samo radi jednog ego-tripa koji nas uporno želi obmanuti sumnjama tuđim....!
I predanost?
I voljenje? I strpljenje?
"Tell me that this love will never die and I'll surrender!"
Post je objavljen 08.08.2004. u 20:51 sati.