"Suprotno većini mišljena, sanjarenje nije intelektualni proces već je prije bijeg od intelektualizma..."
I opet stavljam glazbu da ovlaži moje opore i suncem spržene misli, da ih svojom vlažnošću omekša i učini me primječljivom za tekovine nutarnjih stanja koja klize milijunima neurotransmitera...
Zadnjih 5 dana jedino što sam radila je bilo uništavanje tih istih neurotransmitera- na više od 2 različita načina. Povratak u lucidnost je jedino dobro što proizlazi iz te borbe sa snovima. Ponekad trebam uložiti golemi napor da zamaknem svim zamkama tog «uzdizanja».
Ja sam «lavanda» po boji aure, i kad bi netko želio saznati nešto više o ljudima kojima je ta boja temljna saznao bi između ostalog sljedeće :
- da je aura boje lavande najduhovniji spektar od svih boja aure i samim time to su ljudi koji su više u astralu, u sanjama, nego na Zemlji
- saznali bi da ako želite shvatiti na koji način lavande» promatraju svijet, trebate u oblicim oblaka pokušati pronaći ptice, slova, pješčane dine...
- također bi saznali da one nemaju osjećaj za vrijeme i da se užasavaju svakog sustava vjerovanja koji se temelji na pravilima, i zato zagovaraju slobodu mišljenja, individualizam i osobnu slobodu.
Osim navedenih stvari saznali biste da su lavande vrlo intuitivne osobe.
A kad biste mene upoznali saznali biste da sam i ja vrlo intuitiva osoba i da imam sposobnost osjetiti stvari koje nisu očite, koje su prividno skrivene ili koje nadolaze iz vremena budućnosti.
Saznali biste i to da ja sanjam snove koji se obistine, kako lijepe, tako i ružne.
I sad sanjam- sanjam ružne snove, dobivam znakove koje ne želim i strepim jer osjećam da to nešto nadolazi...
Osjećam more u svojim pogledima, sol na svojim kapcima....i strepim pred nadolazećim.
I osjećam da to ne mogu izmjeniti, samo proces ublažiti ubrzavajući ga.
I onda kad to prođe –sve je opet dobro.
Opet stojim na suncu. Valovi su preveliki. Želim ući, ali ako uđem hoću li izaći, i sjećam se filma Piano i njenog tonjenja u moru- bez disanja.
Disanje- strah od gubljenja.
Suočavanje sa strahom - i mada je lijep dan za umrijeti u borbi s morem čovjek je pobijedio, ja sam pobijedila strah, sebe, more, sol, valove..
I opet osjećaj za komunikaciju stavljen na _ NE DA MI SE DA OPET «JA»_.
Je sam li rekla da lavande imaju tu sposobnost da često kažu stvari na način da ih drugi ljudi čuju upravo suprotno od onoga što su one mislile ( i kasnije se ti objasni, aha-prije ćeš doživjeti prosvjetljenje nego dobiti razumijevanje..) Hm, kad bolje razmislim tu sposobnost ima veliki broj ljudi jer inače kako objasniti toliko krahova unutar odnosa u kojem je zapravo jedini veliki problem Komunikacijski lom i nespremnost da se on prebrodi, tako tužno jer ljubav je najmanji problem....hm, ili je to što mi nazivamo ljubavlju opet samoobmana, igra maski da je osoba koju volimo razlog zbog čega smo s njom..
I opet uporno samoobmanjivanje...
Da bi od nekoga tražio slobodu, moraš mu je prvenstveno sam dati.
I sumnja koja se uvlači kad se potegne pitanje slobode.
Kako malo treba da se postanje netrepeljiv, sumnjičav i da se riječi izgovorne čuju onako kako ne treba, onako kako sumnja želi..
I opet igra maski....
Umorna sam od igre maski, od misli koje se čuju drugačije, od ljubavi koja uvjetuje tišinom povlađivanja svoju prisutnost.
Želim slobodu sebe i svoga individuuma koji se prostire kontinuumom neznanog, osjećajnog, razumnog, svemirskog...bolnog?
I sve izrečeno kao da je rečeno drugačije doli u maski, igri maski.....opet, dok se ne probudim!