Walking with Satie

subota, 07.08.2004.

More je more je pjesnik je more.

Napisao je pjesmu za mene (?),tj. inspirirano mnome.
Čudne su te podudarnosti, rečenice upućene drugima kao upućene tebi.
On voli riječi drugačije, ja volim riječi drugačije- ah,koja podudarnost. On voli Kinu- ja volim Kinu.On razmišlja o.....ja razmišljam o....

Koliko bismo ljudi zapravo tako mogli pronaći, toliko tih s istim mislima- mislima kao da su naše, koliko puta bismo se mogli onda opčinjavati tim susretima sa dijelom sebe? Bezbroj puta! Kao da su komadići moje duše razasuti u svima njima, kao što je jedan razasuti dio mene u tebi, o da! Zašto? Zato jer ga prepoznajem u tiši dok upijam riječi kao samu sebe, kao ocean tišine, kao kap soli na dlanu...Kao što upijam ovu zoru-ovaj tren u tirkiznom. I samo taj osjećaj koji prevladava i traje- kroz riječi-misli-riječi.

I tebi pjesniče poklanjam ovu zoru ; pomiješanu morem, snom i zrnom soli!
Bacam poglede prema kulama riječi- još jednom!