Napisao je pjesmu za mene (?),tj. inspirirano mnome.
Čudne su te podudarnosti, rečenice upućene drugima kao upućene tebi.
On voli riječi drugačije, ja volim riječi drugačije- ah,koja podudarnost. On voli Kinu- ja volim Kinu.On razmišlja o.....ja razmišljam o....
Koliko bismo ljudi zapravo tako mogli pronaći, toliko tih s istim mislima- mislima kao da su naše, koliko puta bismo se mogli onda opčinjavati tim susretima sa dijelom sebe? Bezbroj puta! Kao da su komadići moje duše razasuti u svima njima, kao što je jedan razasuti dio mene u tebi, o da! Zašto? Zato jer ga prepoznajem u tiši dok upijam riječi kao samu sebe, kao ocean tišine, kao kap soli na dlanu...Kao što upijam ovu zoru-ovaj tren u tirkiznom. I samo taj osjećaj koji prevladava i traje- kroz riječi-misli-riječi.
I tebi pjesniče poklanjam ovu zoru ; pomiješanu morem, snom i zrnom soli!
Bacam poglede prema kulama riječi- još jednom!
Post je objavljen 07.08.2004. u 06:10 sati.