9 i 36 minuta je. Još u krevetu, još se spava. Zvoni mobitel. Nepoznat broj nepoznatog nekoga. Ne javlja mi se! Spavam! Javljam se. Glas s druge strane:
-Gospodična Satie?
-Jesam, odgovaram pospano.
-Zovemo s Instituta za književnost, pri telefonu gosp.Nešto (?). Želim vam kao prvo čestitati na iznimnom uspjehu što je vaša pjesma uvrštena u našu zbirku, doista divno, čestitam još jednom-ponavlja muški glas naglašenog mekog š izgovora.
S moje strane šutnja, ne kužim o čemu taj neznanac priča.
-Da, vaša pjesam je uvrštena u našu zbirku- dodaje.
-Ali ja sam još prije više od mjesec dana gledala rezultate natječaja i nisam se tamo vidjela, ne razumije- odgovaram mu.
-Ali ako pođete na našu stranicu...Znate koja je naša adresa?- upita .
-Da, znam! -odgovaram neodređeno /a to bi značilo?/
-E, i onda idete u dno stranice i upišete svoje ime- prva tri slova ili cijelo- i kad vas pronađe, molim vas da provjerite točnost svojih podatka, ako može već danas, jer zbirka ide skoro u tiskanje.
-O.k., odgovaram još neodređenije /bogati još spavam i nemam ni bokca pojma o čemu ova/
-Eto gospodična ja vam još jednom čestitam na vašem uspjehu, to je stvarno nešto iznimno/ i ostali atributi, pridjevi, bla bla, i još toga nečega, ali se ne sjećam jer sam poluspavala i još nemam pojma gdje, što, tko, samo nevjerica i pitam se koliko je sati, spava mi se/
-Eto, hvala, doviđenja- odgovorim, odvrati i on meni i kraj razgovora.
I odspavam ja još malo- ta na odmoru sam- Šta jeeeee??? Ima tko što protiv??? Ta i meni je ljeto, mogu i ja ljeti do podne kad zimi ne mogu, kad svih srednjoškolskih ljeta i studenskih nisam mogla ..
A onda nisam počešljala ni lijevu trepavicu, a već sam bila na stranicama dotičnog instituta.
I lijepo odo ja na dno stranice, upišem svoje ime i hopla- eto ti me- zajedno s mojom pjesmicom.... / još se ja tute ko mačka oko vruće kaše, ko zbunjeno nevinašce, naivno i lakovjerno ogledah/
A onda pročitah – zbirka od 250 kn, treba ju naručiti do 1.9. jer je neće biti u slobodnoj prodaji, ograničena naklada, tisak po europskim standardima, tvrde korice / opa, odmah sam zatitrala na spomen tvrdih korica, jes aha / plus članstvo, cd, bla bla...
I klikeri u glavi i crtanje po sjećanju i zaključak da svoju pjesmicu imam već kod sebe i da mi ne treba članstvo od 250 kn s zbirkom jer je to «divan uspjeh», ne još, o ne!
Zašto?
Jer je vruće i jer su moje genetski nemodificirane i fino zrele rajčice iz vrta to tako tražile, o da!
Post je objavljen 13.08.2004. u 23:07 sati.