Danas sam nakon dugo vremena vidjela pilota, u glavi mi je izgledao kao Tom Cruise u Top Gunu kojeg sam gledala kao klinka sredinom osamdesetih : svirala je muzika, sporo je hodao i sve je bilo nabrijano mojom željom: želim letjeti!
Sjećam se kad su nam u srednjoj školi stavili na pano plakat Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s prijavom za nove pilote, i kako sam se zaozbiljno bavila mišlju o prijavi, ali.....Moja mama je rekla da sam ja ionako previše u oblacima i da bi mi to dodatno letenje kroz njih onemogućilo da vidim stvari sa zemaljske strane i da se već jednom prizemljim i ostavim takvih bedastih ideja.....Naravno nije ona bila ta koja me odgovorila od mog sanjarenja da budem pilot već saznanje da, kao prvo, traže izvrsno poznavanje fizike i matematike, khmmm-imala sam uglavnom vrlo dobar iz tih predmeta,ali za istinu reć nisu mi te stvari bile najjasnije, a pod drugo je bilo da moraš imati sve zdrave zube- naravno ja sam to shvatila kao da ne smiješ imati ni jednu plombu (koja zabluda)- i tako odustala od svoje blistave karijere pilota koji bi vječno kao ptica visio na nebu i promatrao svijet iz oblaka kako mi i doliči...Život je očito imao druge planove za mene, što me naravno nije spriječilo da letim- kao putnik...
Čini mi se kad bih novčano bila u mogućnosti da bih si obavezno jednom mjesečno opalila turu letenja od po najmanje 10 sati u jednom pravcu-samo nek se leti- obavezno opskrbljena dobrom muzikom i sjedalom do prozora.....Boje, pogledi, introspektivnost...u u u....divota......tolika divota da bih se sad prijavila u Japansko ratno zrakoplovstvo kao budući kamikaza kad bih znala da će me primiti - samo da letim!
Je sam li pretjerala s opisom? Možda, ali to ne umanjuje moju ljubav prema letenju, moju konstantu potrebu za kretanjem, koja se s godinama sve više pojačava.
Kretnje i micanje iz jednog prostora u drugi, s jedne visine na drugu, iz jednog kraja svijeta u drugi kraj (bilo putem letenja, planinarenja, ronjena, bilo putem šetanja ili voženja ) čini nas pokretnima i u našim obzirima i obzorima, stavovima i mišljenjima, pomaže nam da se širimo, da spoznajemo više, da prihvaćamo drugačije, da dišemo dublje, da volimo jače, da sežemo više, da ronimo češće i da se igramo življenjem veselije i spremnije.