Mada je ljeto bilo prilično odmorno ovih dana u strci posla i trčanja za zadnjim izdisajima slobode ljeta postala sam žrtva insomije- kronična neispavanost me draži i čini da moram napinjati svoju volju da drži živce podatnima mirnoći.
Posao jutros nije trajao odveć i unatoč svim mojim očekivanjima iznenadila me brzina obavljenog.
Ono što me čeka na povratku iz vrludanja Europom je tempo nalik konju kojeg bičuju. Moram priznati da me lagano hvata trta, ali sve je to stvar dobre organizacije, znači što se bolje organiziram to ću bolje uspijevati sve stići. To je jedini način da da se ne pogubim i da zadržim stanovitu dosljednost u obavljanju stvari kako treba.
Čudno je ta osobina da s više slobodnog vremena uvijek manje napravim, nego kad sam u stisci!
I onda kreće lagana svakodnevnica jeseni i nepregledni vodopadi kiše u prolazu...AKo se Anticiklona pobije s Ciklonom možda i izbori svoju prevlast, možda osjetim još koji zaron u veliko plavo prije no što "demoni" zime nahrupe u obračun s "demonima" ljeta...
I stabla, nepregledni drvoredi u dodiru, u razgovoru s njima.
I vrijeme da se stave novi pogledi, da se krene u nove akcije...o jeah! :)
Post je objavljen 27.08.2004. u 14:15 sati.