Walking with Satie

četvrtak, 19.08.2004.

Ispod polusklopljenih vjeđa

I odjednom taj strah od neispavanosti. Krevet je postao moj najbolji frend za ovaj dan, a opet okljevam da mu se prepustim, da mu se podam puteno i naglo, da utonem u njegovu mekoću i da ga strastveno zaželim za zauvijek.

Najveći strahovi dolaze iz naše mašte. Ja imam bujnu maštu. Trenutno sam na Vulkanu, Vulkanci me vježbaju usmjerenosti uma, a da odem još do budista na doškolovanje?!

I Indija i klinac (?) od 19 godina koji je htio pokušati biti budist, čisto iz zabave skupljanja iskustava- i to se može, pokušavati biti....tek tako...i priča o njegovom ocu koji je bio svećenik, ali je upoznao ženu, i čari valjanja po frendu krevetu- imaju 4 djece i veliki je donator-sponzor budističkih ašrama u Indiji...
I klinca putuje dalje, u Južnu Afriku- najljepše nešto što je u životu doživio.

I sjećanje na žutu zemlju, prašinu disanja, ludilo pokreta, osjećaj neodređenosti.

I danas sunce me pržilo- opet bila sam cvrčak.
Ljeto ispod polusklopljenih vjeđa vreba da mi utekne, ali ne dam mu da ode, ne, o ne- još ne!!!
Ispod polusklopljenih vjeđa borim borbu za ljeto, za sunce, za putujem i ne mislim....


Jutro me čeka u ranom zamahu buđenja...