Kupili smo pivu, hladnu, u trafici, u ulici. Zamolili smo čovjeka, u trafici, na ulici, da nam je otvori. Otvorio nam je pivu čovjek, u trafici, u ulici. Koračali smo ulicom ispijajući pivu, hladnu, kupljenu u trafici.
Sjeli smo s pivom, hladnom u vrevu ljudi. Tokovi energija, misaonih procesa osluškivali smo u vrevi, s pivom, hladnom.
Ona nas je povukla za rukave noći, odvukla nas je na naplavine Rundekovih inspiracija, u zagrljaj pogleda transvestita za violinom. Još uvijek ispijali smo pivu, hladnu, iz trafike u ulici. Misli su nam bile zapečačene transeksualnošću glazbe koja je opijala neke tuđe snove, Rundekove snove.
I san o žalima, o krjesovima gipkih dodira, pokreta.
I piva hladna, voda hladna, mrak baršunasti...
I razgovori u ulici, kraj trafike, s njime, s nama, o nama, o nekim drugima, o nečem drugome, i piva, hladna, klizi sve dok pogledi ne omekšaju, dok okusi ne ožive, i lanterne se ne pretvore u zvijezde padalice...
A onda dođe vrijeme za povratak u postojbinu male smrti. Tamo gdje postajem sve što jesam, a što ne znam da sam. Tamo idem gdje želim, i živim živote mnogih sve dok ne postanem sve i ništa, sve dok se ne pretočim u mir, u transcedentno jasno!
Post je objavljen 16.08.2004. u 23:59 sati.