Sve kategorije po listama

Operacija Cicero…

mecabg.blog.hr

Operacija Cicero…
Neko koristi igle više, neko manje, ali svi je imaju u nekoj specijalnoj kutiji sa koncima svih boja, drikerima, iglama, rajfešlusima koji možda rade, trebaće za nešto, a možda su samo malo pokvareni, pa će se popraviti samim stajanjem u volšebnoj kutiji, jer će baš ta boja i veličina biti neophodna za pet, deset ili ko zna koliko godina. Tu su i odlične makazice, i one malo tupe i neki neindentifikovani predmeti kojima je tu mesto jer je prabaka nešto sa tim radila.
Uglavnom tu svetinju niko ne pipa, dapače, izbegava je.
Uvek ima ali.
Jednog jutra hitno treba ušiti gumb, jer sam baš to morala obući…
Uzimam svečano kutiju, otvaram. Tu je kutijica sa mnoštvom igala. Uzimam najmanju jer je i gumb maleni.
Konac odgovarajuće nijanse malo duže tržim, i on je tu.
Igla u levoj ruci, konac naperen kao mač viteza, u drugoj.
Guram onaj konac, on se vrti oko igle kao striptizeta oko motke. Malo škiljim da bolje nanišanim. Seckam „striptizetu“ da bude oštrija, žmirkam jače, uzimam veću iglu.
Onaj končetina neće ući u onu rupicu ni slučajno.
Uzimam iglu za vunu, uperim konac, ništa. Možda se konac mora uštirkati?? Seckam ga ponovo, ližem, neće. Operaciju ponavljam više puta, sve nestrpljivije. Došlo mi da bacim I iglu I gumb I kutiju… ali…
Posle duže vrmena
Ura uspela sam!!
Jesam šipak, ona igletina ne može u rupicu gumba.
Vraćam se malenoj igli i operacija Cicero se nastavlja. Posle dva sata konac je u igli, igla u gumbu, ali se konac volšebno smanjio, dva puta prošao kroz gumb i nema ga.
Kad razmislim, mogla bih i nešto drugo obući…

Hollywood ili o životopisu

nachtfresser.blog.hr

Angelina o biografskim filmovima

Ovaj članak sam tek jutros kliknuo, u momentu kad je bio objavljen preskočio sam ga, jer je bilo, činilo mi se, puno zanimljivijih i "prioritetnijih" vijesti, o Angelini ionako svi sve znaju i ta prežvakivanja postaju dosadna. Pošteno rečeno, nisam nikad pozorno pratio vijesti o njoj, niti sam veliku većinu njenih filmova uopće gledao, od estradnih osoba koji su stalno u žiži interesa javnosti, mnogo više su me zanimali marginalci ili oni koji su u životu svjesno preuzeli uloge marginalaca poput Charlesa Bukowskog, koji je, dopuštam sebi prosudbu, u svakom slučaju bio talentiraniji pisac nego što je ona glumica, nisam gledao film "Maria", možda promijenim mišljenje o njenim glumačkim dosezima, nakon što ga odgledam, jedna osoba koju cijenim, ju je nahvalila u toj najnovijoj ulozi.
Ovaj linkani članak mi se pak usprkos naslovu koji ne obećava svidio, po mojim kriterijima je dobar, jer me za razliku od drugih, dosadno trivijalnih vijesti s naslovnice (opet je neki lik kod nas ubio najprije partnericu pa sebe, Rusi ubacuju novo mlado meso u stroj za mljevenje i napreduju u želji za ostvarenjem strateških ciljeva prije dolaska Trumpa na vlast), članak o Angelini me potakao na razmišljanje. Njen stav o biografskim filmovima, a posebno o eventualno takvom filmu o njenom vlastitom životu, bio potpuno iskren ili ne, jako mi se dopao. Naravno skoro sve prosuđujemo po sebi i vlastitim mjerilima, o ovakvim stvarima možemo objektivno razmišljati (koga bi zanimale biografije naših suvišnih života, osim sličnih blog gubitnika, a ni njih baš i ne potpuno iskreno), za razliku od razmišljanja o nama samima.
Dolazimo do onog što želim reći, njeno razmišljanje o biografskom mi se više sviđa od onog jednog od mojih omiljenih pisaca, na blogu je bolje tezu iznijeti jasno na početku, inače prvi komentatori, a komentari su srž bloganja, često odvedu priču u neželjenom smjeru. Gledao sam dokumentarac o snimanju filma "Barfly" o navodno autobiografskom djelu Charlesa Bukowskog, za film je, vidi vraga, scenarij sam napisao i snimanje nadzirao Bukowski, glavom i bez kape. U dokumentarcu se vidi i osjeti da je pri snimanju naš Buk uživao, posebno u glumi Mickey Rourka, vrhunskog profesionalca, koji je sjajno "skinuo" lik glavnog junaka, po uputama njega samog. Mickey je realno, to se vidi kako u dokumentarcu, tako u jednom od najlošijih djela, koje je Bukowski napisao, a predstavlja kao ironičan osvrt na snimanje filma samog "Hollywood", privatno potpuno drukčija osoba od pisca samog, bajker nesklon alkoholu, samoljubljivi glumac od glave do pete, što uživa u svojim pretvorbama po zadanim shemama. Pisac je mnogo kritičniji prema glavnoj glumici Faye Dunaway, koja se istina glumom i ljepotom uopće ne uklapa u polusvijet Bukovih junakinja, očito je da je dječački iskreno oduševljen njenim dugačkim nogama i da mu je, bez obzira što je kasnije u svom stilu kritički napisao o njenoj glumi, imponiralo što baš ona glumi u filmu o njemu, koji je bio predodređen postati kultnim...
S druge strane Angelina je čini mi se, vrlo brzo postala svjesna, da isti oni koji su je uzdigli u najveću zvijezdu svjetskog filma, bespoštedno kritiziraju i omalovažavaju njen humanizam i barem u detaljima hvalevrijednu osobnost, kako na privatnom tako i na filmskm planu. Njen film koji su Bosanci dočekali na nož, i to sve sukobljene strane, o proteklom ratu, je barem održao Sarajevo i Bosnu u centru europske pozornosti, ta nesretna opustošena zemlja očito samo sebi niti zna niti može pomoći, ipak još uvijek imaju jedan od najkvalitetnijih svjetskih filmskih festivala i možda se glede kulture za početak toga treba držati. Što se tiče Angelininog filma, pogledao sam dostupne isječke i heretički pomislio, a što ako je Angelina bolje shvatila bit tog sukoba, od sudionika samih?

Porod riječi...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Sjećam se pričali smo o ljubavi. Tražili smo druge riječi.
Nismo ih pronašli.
Želim taj dijalog pretočiti u štivo. Igram se slovima.
Premalo ih je na tipkovnici. Beživotna rečenica ne diše.
Počiva beznačajna na monitoru.
Lakše je osjećati nego pisati.
Između misli i osjećanja su odkucaji srca i ritam disanja.
Tu nemogućnosti postaju moguće.

Ljubav.

U vremenu poezije ruža, oluje srca, bonace svijesti
jedna te ista riječ ima tisuću lica. Izmišljam riječi.
Dušograd, srcograd, srećograd, tugograd,
zvjezdograd, lahorgrad, mistralgrad
su riječi u kojima se ogleda mogućnost nemogućeg.
Postojanost posljednjeg igrača staklenim perlama.

Igram se.
Jedna jedina riječ može "nemoć" preobraziti u "moć",
nesigurnost u sigurnost, tugu u radost, nesreću u sreću.

Pitam se.
Je li moguće u kratkim udasima i vremenu između njih
u stranicu jezikoslovlja upisati novu riječ za ljubav?
Riječ koja u sebi skriva viđeno, kušano, slušano, mirišljavo,
zagrljeno, poljubljeno, nasmiješeno, ozbiljno i sanjivo.






Iz rađanja jezikoslovlja i tvog osmijeha izranja ta riječ, ne tragam više, sada znam, ti si ta riječ.

Dijana Jelčić

Šta da gledam?

ffp2.blog.hr

Jutros me nasmijala jedna objava na fejsu.
Kaže ovako:
- Šta si gledao zadnja tri sata na netflixu?
Gledao sam šta da gledam!

Tako je kod nas doma.
Zapravo još i gore.
Muž ode na Netflix pa gleda šta da gleda.
Nakon toga ode na Prime i gleda šta da gleda a iza toga na Paramount pa i tamo gleda šta da gleda.
Kad je pogledao sve što je pogledao da bi mogao gledati, svrati još na Wow i iza toga na Disney a bogami možda se nadje nešto zanimljivo i na RTL+ ili u mediateki državnih programa.
I tada je otprilike pola dvanaest i idemo leć bez da smo išta gledali.

Nekada se ipak dogodi iznimka koja potvrdjuje pravilo i krenemo gledati neki film ili seriju.
Najkasnije u roku pola sata u kadar uleti neki od onih glumaca kojima nitko ne zna ime jer uvijek glume oca koji čeka djecu da dodju za Božić, nećaka glavnog mafijaša u gradu ili prodavača u lokalnoj trgovini namještajem.
Kako ne bi razbijali glavu gdje smo ga već ono vidjeli, bolja polovica zaustavi film kako bi izguglali gdje je taj lik već glumio.
Postupak se ponavlja barem 5 puta u toku filma jer uvijek naleti još neka od tih poznatih faca bez imena.
Od svog tog guglanja opet je pola dvanaest a mi nismo došli ni do pola filma, pa nastavak ostavljamo za sutra.

Sutra za svaki slučaj proguglam kraj filma za slučaj slučaja.
Mislim, bezveze gledati do kraja ako je kraj tipa “gdje si bio nigdje, šta si vidio ništa”.
I tako iz dana u dan.

Ima i dana kada je na rasporedu nogomet.
Nema lige i takmičenja koje ne pratimo.
No samo dok ne krenemo gledati kao prekjučer.
Bayern München protiv Bayer Leverkusena.
Odgledali prvo poluvrijeme, krenulo drugo.
Nema golova.
Kaže muž u 65.minuti: Ma jebeš njih i nogomet, ajmo mi leć.
Ujutro skontamo da je Leverkusen dao gol 4 minute kasnije a mi smo prespavali kraj.

Zato uopće nije loše da nam sveki dolazi u posjetu za Božić.
Tako znamo šta ćemo tada gledati i to do kraja.
Naizmjenični maraton izmedju Rote Rosen i Sturm der Liebe*.

*Crvene ruže i Ljubavna oluja - njemačke sapunice kojima nikada kraja

Gibanica

stella.blog.hr

Gibanica je meni omiljeni specijalitet srpske kuhinje.
Rad: Uzeti 500 g kora za gibanicu. U nauljen pleh 30x40 cm
ravno staviti 2 kore na dno, pa preliti sa 4 kašike nadjeva, pa
nagužvati 2 kore preko cijele površine. Opet 4 kašike nadjeva
pa nagužvati 2 kore i ponavljati. Na kraju idu dvije kore
ravno preko gibanice i preliju se nadjevom. Izbosti nožem.
Peći na 220 stupnjeva 30 minuta.
Fil: Umutiti 5 žutanjaka, pa dodati 400 g mrvljenog bijelog sira,
šolju 2 dl mlijeka ili 200 ml gazirane vode, ulja 100 ml. Ako sir
nije slan, dodati malo soli. Na kraju dodati snijeg od 5 bjelanjaka.

Poprskati vodom i rezati

Jesti u slast!

VATRA

sewen.blog.hr

Naložija san sve svoje pisme, neka gore,
Ka da ih iko čita, nestat će sve do zore...
Mislija san ih ostavit svitu da me se priko njih site,
Jer sad san običam starac, a u njima san bija dite.

Naložija san lipu vatru ma svejedno me malo grije,
Biće nisu kvalitetna slova, vlažno drvo slabije grije.
Tako i ove moje beside, pola su lažne, pola su grišne,
Prova san sačuvat godine sunca, a sačuva san kišne!

I šta sad, kad je u pepelu sve, ka da nisan ni disa,
Možda san falija jer čovik svašta napravi u momentu bisa.
Al povratka nema, nemoš vratit proliveno mliko,
I neće me više bit i neće me se sićat niko...

Kad u vojsku krenem ja hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Za vrijeme Drugog svjetskog rata vojnici nisu
imali šta da jedu i tako naiđu na nekakav stari džip i počnu
da jedu gume. U tom trenutku nailazi Drug Tito i pita ih:
- "Drugovi, šta to radite?"
Oni odgovaraju:
- "Druže Tito, jedemo gume."
A Drug Tito će:
- "Gume ranjenicima, a vi felge."



Priča djed unucima kako je bilo u ratu.
- "...i tako ja stojim na straži kad naiđoše četiri Nijemca.
Djeco, ja sam se usro."
- "Zašto si se djede usro, pa to su samo četiri Nijemca?"
- "Sad sam se usro, a tad sam pobjeg'o."



Djeda je pričao unuku kako za vrijeme drugog
svjetskog rata Njemci su ih postrojili i uslovili:
- "Ili ćemo vas jebat ili streljanje."
Pita unuk:
- "I?"
- "Mene su streljali," rečo djeda.



Unajmi neko iz opozicije američkog profesionalnog
ubicu da smakne Vučića.
Dođe ubica, puca jednom i - promaši.
Sljedeći put puca i opet - promaši.
Treći put puca i opet - promaši.
Poslodavci ga pozovu i pitaju kako to on, vrhunski profesionalac
iz Amerike ne može iz tri puta da pogodi.
- "Ma pogodio bih ja još prvi put", reče on, "Ali kod vas su veoma
otežani uslovi za rad. Kad god nanišanim i tek što nisam povukao
obarač, neko mi priđe s leđa, lupi me po ramenu i vikne:
TO MAJSTORE!"



- Što je najteže raditi u vojsci?
- Palit tenk na guranje!



Bila dva vojnika u rovu. Odjednom pade granata usred rova.
Ovom jednom otkine nogu, a drugom donju vilicu.
Ovaj bez noge kaže ovome bez donje vilice:
- "Šta si zino, zamalo ne pogidosmo?!"



- Znate li zašto mornarica prima više neplivača nego plivača?
- Duže će braniti brod!

Nema naslova

lilianke789.blog.hr

Potrubi za obrnutu logiku i bolje nego ikada

necenitko.blog.hr

Sajmovi su povijesno poznati po nižim cijenama.
Nećeš doći na Interliber
kako bi knjigu koja se inače prodaje po knjižarama
platio 10% skuplje.
Ali kad dođeš na sajam poznat kao Advent,
onda pivo i fritule plaćaš skuplje nego da
u foajeu nekog luksuznog hotela
sjediš zavaljen u udobnu fotelju
i toplo ti je
i na suhom si,
skinuo si jaknu,
diskretno se odnekud čuje ugodna glazba.
Umjesto toga, smrzavaš se
i možda pada ledena kišica,
svuda oko tebe je nesnosna gužva
i zaglušna buka
i za te hebene fritule čekao si u redu četrdeset minuta.
Zašto ljudi misle da je normalno platiti više
u takvim uvjetima
nego u udobnim kafićima i restoranima?
Zar samo zato što su ovdje svi u čoporu?
Je li čopor postao jedinim stvarnim kriterijem vrednovanja,
ekskluzivan čopor,
čopor jednom godišnje na Advent?

Puno prije sada već glasovitih zagrebačkih adventskih Bakanalija
primijetio sam jedne godine,
možda još devedesetih,
kako je na Trgu
a povodom nekog događaja
pivo u plastičnim čašama vrlo skupo
iako je još prošle godine i svih prošlih godina
logično bilo jeftinije
nego u birtijama
jer je udobnost na ulici i na studeni
nevrijedna spomena
i navala je puno veća pa je zarada bolja
pa cijena može biti manja.
Netko se, međutim, dosjetio da će upravo zbog toga
što bi trebalo biti jeftinije
sada biti skuplje
jer valja udariti porez na budalizam i retardsansu.
Obrnuo je logiku.
I kapitalizmom već sasvim zaglupljenoj raji
to ne samo da je bilo OK
nego je u tome čak vidjela dodanu vrijednost
pa je počela naročito cijeniti sva masovna bakanalijska događanja
puna buke, guranja i kaosa
kao ekskluzivna i vrijedna visokih cijena.

No, naravno, nije to hrvatska izmišljotina.
Pogledajmo samo cijene na Oktoberfestu -
nisu takve ni u hotelima s pet zvjezdica!
Na Oktoberfest dolaze idioti iz cijeloga svijeta
pa je porez na budalizam ondje naročito visok.

Obrnuta logika s vremenom nas je sve obuzela
i sada navijamo za privatne poliklinike,
glasamo za one koji nas pljačkaju,
kupujemo skuplje,
gledamo i čitamo gluplje,
pretvaramo se da uživamo
u nikad jadnijim,
površnijim
i glupljim sadržajima
i neprestano izmišljamo nove
"niše" nepostojećeg sadržaja,
nove i nove slojeve sranja
na bazi istog mekanog Govnermenta.

E da,
rata kredita za garsonijeru u Istri i Zagrebu
veća je od minimalne plaće.
A tu je negdje i stanarina.
Dakle, gdje da žive svi oni koji rade za minimalac
a nisu stambeno zbrinuti?
Na drvetu?
Ili možda ipak radije
u Pički Materini?
Govnerment kaže da nam je bolje nego ikada.

Tihe kuće

luki2.blog.hr

Promocija zbirke priča "Tihe kuće" Gorana Glamuzine održala se se danas, 4. prosinca u 19 sati u Kinoteka baru (Kordunska 1).

U razgovoru su sudjelovali: Zoran Ferić, Lucija Butković (kao moderatorica) i autor Goran Glamuzina.

Evo što kažu Ljevakovci o knjizi:

Zbirka "Tihe kuće", književni prvijenac Gorana Glamuzine, obuhvaća šest priča koje povezuju likovi u različitim identitetskim i egzistencijalnim prijelaznim stanjima. Iza zidova ovih tihih priča, koje odlikuje izbrušena, gipka i skladna rečenica obogaćena neočekivanim i osvježavajućim metaforama, nalazimo različite aberativne međuljudske konstelacije koje destruiraju i ponovno konstruiraju složen i problematičan pojam obitelji ili općenito bliskih odnosa.

Meni osobno autor je jako drag i zanimljiv, i vjerujem da neće ostati na prvijencu. Jedino mi se Lucija kao moderatorica nije svidjela.:(((( Daleko od jedne Sanje Baković, koja se sprema za svaku promociju...

Evo i moja fotkica:

I šta sad

supatnikll.blog.hr

Evo sve čekam da neko od ovih naših s bloga koji imaju pravo na drugačije mišljenje kaže nešto o ovim blogerima, šta se nisu pelcovali, koje niko neće čipirat, koji rak dojke liječe pastom od češnjaka, a za sve ostalo tu je marihuana.

Ništa nisu imali s državom i farmaceutski lobiji, ni Bill Gates im nisu mogli ništa, pa su zeru zakopavali dicu iza kuće.

Sad kad vidimo što se događa ako debilima ne kažemo na vrijeme da odjebu sa svojim mišljenjem, mislite li još uvijek da pretjerujem kada kažem da takvima treba oduzeti djecu.

Ili još stojite na stanovištu da i debili imaju pravo na drugačije mišljenje i zakopavanje dice iza kuće.

Umiranje slobode

thelightoftheuniverse.blog.hr

I kaže mi – kad ostavljate prošlost iza sebe, nemojte se odreći onog što vas je ispunjavalo. Što je činilo da idete naprijed. Što vas je inspiriralo. To vam je podstrek da budete bolji u novom vremenu u koje ulazite i koje je ispred vas. U vašem svijetu postojala je zemlja iz koje je krenula sloboda. Proširila se se cijelim svijetom. Skoro. No, sada ta ista sloboda, nestaje u toj istoj zemlji čineći da sloboda umire iz dana u dan u njoj, a time i u cijelom svijetu. Nije kasno da tu slobodu sačuvate. Ili će to biti vaš novi podstrek za novo vrijeme, ili će to pak biti vaš put u mrak iz kojeg ćete teškom mukom naći put na kojem ćete ponovno naći izgubljenu slobodu.

Ne zavarajte se, to će uvijek biti vaš izbor.

Nakon toga se okrenuo i otišao svojim putem.

ona grli cijeli svijet

litterula.blog.hr

dok se penje uz visoku liticu
ona dlanom dodiruje granitnu stijenu
i traži hrapave dijelove
za koje će se čvrsto uhvatiti
te lakše i sigurnije popeti do vrha
dok se uspinje prema vrhu litice
ona osjeća potpunu povezanost sa stijenama
uranja u njih pa se stapa s njima
i osluškuje što joj granit govori
kad se popne na vrh litice
ona čvrsto stane na obje noge
ispruži ruke visoko u zrak
pa gleda u nebo i polako se vrti u krug
potom raširi ruke pa gleda na sve strane
osjeća neopisivu sreću
i grli cijeli svijet

Grižane-Belgrad – kaštel među izvorima

viatrix.blog.hr

Cesta D99, ukupne dužine oko 25 kilometara, povezuje naselja Križišće i Novi Vinodolski, a na pola puta između ta dva naselja nalazi se naselje Grižane-Belgrad (818 stanovnika – 2021. g.), jedno od četiri naselja u Vinodolskoj općini. Naselje Grižane-Belgrad je nastalo spajanjem Grižana i Belgrada te više okolnih zaseoka (Antovo, Barci, Baretići, Bašunje Vele, Blaškovići, Dolinci, Franovići, Kamenjak, Kostelj, Marušići, Mavrići, Miroši, Saftići i Šarari).



Izlet smo započeli kod mjesnog groblja koje se nalazi na području Belgrada.



Krenuli smo uzbrdo, prema sjeveroistoku, napustili asfaltiranu cestu tako što smo nastavili ravno makadamskom cestom. Nakon 150 metara stigli smo do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo i ubrzo stigli do srednjovjekovne crkve Majke Božje Snježne.



Crkva Majke Božje Snježne je izgrađena u 16. stoljeću na temeljima starije crkve, a pregrađena je u 17. stoljeću što je vidljivo iz glagoljaškog natpisa na nadvratniku. Crkva je bila sjedište župe do 1790. godine. Crkva ima vrijedan inventar kao što je glavni oltar, nadgrobna ploča s ugraviranom kraljicom smrti i veći broj nadgrobnih spomenika na glagoljici te velik broj glagoljaških natpisa u kamenu i izuzetno vrijedne orgulje na mijeh iz 17. stoljeća, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. Na pročelju crkve se nalazi zvonik s tri zvona kroz koji se ulazi u crkvu.



S mjesta gdje se nalazi crkva Majke Božje Snježne pruža se pogled sve do Crikvenice, Jadranskog mora i otoka Krka.



Vratili smo se do raskršća i nastavili ravno u pravcu putokaza za kaštel Grižane do kojeg smo stigli nakon petstotinjak metara.



Kaštel Grižane je imao oblik nepravilnog četverokuta s okruglim kulama na kutevima. Nepravilnost gradnje uzrokovana je specifičnim terenom, jer je smješten na poroznom tlu uz krševite litice “griže” odnosno žive stijene, po čemu je kaštel i dobio ime. "Griže" se nalaze ispod stijena koje zatvaraju grižansku dolinu sa sjeveroistoka. Kaštel Grižane se spominje 1288. godine kao jedan od devet vinodolskih općina (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik) potpisnika Vinodolskog zakona (jedan od značajnijih pravnih dokumenata pisan na hrvatskom jeziku glagoljaškim pismom). Kaštel se prvi put spominje 1225. godine kada je bio pod vlašću krčkih knezova (od 15. stoljeća nose naziv Frankopani). 1323. godine kada je Vinodol zadesio potres, kaštel je oštec
en. S prijelaza s 15. na 16. stoljeće prelazi u posjed Zrinskih. Nakon uhićenja Petra Zrinskog (Vrbovec, 6. lipnja 1621. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) i Frana Krsta Frankopana (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) kaštel je opljačkan i postaje vlasništvo austro-ugarske komore. Potom je kaštel obnovljen, a najvjerojatnije je konačno napušten krajem 18. stoljeća te je zub vremena i klizišta napravili svoje tako da je danas od kaštela ostalo samo dio zidova i tri kružne kule.



U središnju ulaznu kulu se može ući i s nje se pruža lijep pogled na dolinu, Grižane i na akumulacijsko jezero Tribalj, a može se vidjeti i utvrda (gradina) Badanj na brdu s druge strane doline.



Nastavili smo dalje uskom šumskom stazom koja se strmo spušta u Grižane.



Ušli smo u naselje i kod kamene zgrade vodovoda skrenuli desno, nizbrdo, te došli u središte naselja Grižane-Belgrad, točnije na područje Grižana.



Kroz središte naselja Grižane-Belgrad prolazi cesta D99 i ako se krene prema jugoistoku s lijeve strane ceste se može vidjeti niz od četiri spomenika.



Prvi u nizu je spomenik žrtvama Domovinskog rata koji je postavljen 5. kolovoza 2004. godine, drugi je spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1963. godine,...



...treći je spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1952. godine i četvrti je spomenik hrvatskom slikaru i minijaturistu Juraj Julije Kloviću (Grižane, 1498. – Rim, 5. siječnja 1578.).



U nastavku se nalazi jedan od mnogih vrela Vinodola, vrelo Bačevo.



S druge strane ceste D99 se nalazi spomenik ženama koje su nosile svježu vodu iz izvora.



Pored spomenika smo se spustili stepenicama do perila vrela Bačevo koje je 1889. godine ozidano klesanim kamenom.



Vratili smo se u središte naselja Grižane-Belgrad i nastavili do obližnje trobrodne župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina je izgrađena u srednjem vijeku o čemu svjedoči i dio preostalog crkvenog inventara i glagoljaški natpisi o obnovama crkve u 16. i 17. stoljeću. Crkva je iz temelja pregrađena i proširena 1906. godine te je tada dobila dva bočna broda i oznake historicizma odnosno neorenesanse. Na pročelju crkve se nalazi zvonik sa satom.



Nastavili smo dalje uskim prolazima s kojima smo došli do ceste D99 na kojoj smo skrenuli desno.



Malo dalje s desne strane ceste primijetili smo slavinu vrela Podgrad iz 1931. godine.



Ubrzo smo skrenuli desno u pravcu putokaza crkve Majke Božje Snježne i mjesnog groblja.



Četiristotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, primijetili smo vrelo Dobrovica i njegovo perilo iz početka 20. stoljeća.



Nastavili smo dalje prema zapadu i ubrzo stigli do raskršća na kojem smo nastavili ravno.



Tristotinjak metara dalje, s desne strane ceste nalazi se vrelo Orihovik koje je ozidano 1907. godine.



Nedaleko od vrela Orihovik je raskršće s cestom D99 na kojem se nalaze tri pipe kroz kojih teče izvorska voda.



Vratili smo se uzbrdo nazad do raskršća blizu vrela Dobrovica i nastavili lijevo uzbrdo sve do mjesnog groblja u Belgradu gdje smo završili izlet.



Karta Grižana i Belgrada s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,31 km.

Crno bijeli cvijet....

taango.blog.hr

Tebi draga
poklanjam ovaj
crno bijeli cvijet,
iako znam
nedostaju mu
one najljepše
proljetne boje
pa da bude lijep
baš kao i lice tvoje.

Autor stihova Taango
Izvor slike : internet