Blog.hr

sub

11/24

Mary Elizabeth Frye... prepjev i obrat pjesme Enes Kišević

Sinoć je nebo nad grobljima bilo crveno, ne od zalaza sunca, nego od plamena svijeća zapaljenih svim svecima i mučenicima vremena. Danas palimo svijeće na grobovima naših zauvijek otišlih, ali oni nisu tu, tu su samo ostaci njihova pepela, mjesto oproštaja. Tin kaže leti dušo, za let si stvorena, nebo nema granice, let je sloboda u carstvu anđela. Dušni dan mirisom ruža i krizantema, titrajima voštanica je tek jedan u nizu svih onih tužnih i sretnih u kojima ih osjećamo u sebi i vodimo vječni dijalog s njima.

Osjećam, tek svojom srećom ih mogu učiniti sretnima, jedino tako se mogu odužiti na bdijenju nad mojim ovozemaljskim trenucima.

Dijana Jelčić

STIL

donabellina.blog.hr

.......malo šale slikom na sve ono

što zovemo stilom

KRIZA

sewen.blog.hr

Genetika, debljaš se pa smršaviš pa vratiš.
Za poludit je koliko ti truda triba da shvatiš
Al propatiš jer lako je skliznuti za zacrtanog puta,
Jer pisali smo ga sami, sastavili za par minuta.

Genetika, blagdani, rođendani, fešte i vjenčanja,
Sačuvajmebože, opet će biti onih mojih stanja,
Oči su gladne, očima jedeš, nemoš se zasitit i stat,
Sad bi valjalo napravit đir, sve bi od sebe triba dat.

Genetika, patetičan je izgovor koji imamo na sve
A valja nam samo ustat, navuć nešto lagano i pokrenit se.
Ma lakše je leć i ni slučajno obid ostavit da se ladi.
I kriza je nediljom kad zafali slatko, a dućan ne radi...

Vječni mirisi

nachtfresser.blog.hr

Jutros sam naletio na jedan članak koji me s jedne strane raznježio, s druge mi potvrdio kako smo mi u nekim aspektima ipak bili sretna djeca, razapeta u kombinaciji dva sustava. Naime Playboy piše o novim izdanjima šest vječnih muških mirisa i od tih šest, današnjoj mladosti po cijenama gotovo nedostupnih, ja sam za trulog socijalizma, iako nisam pripadao komunističkoj obitelji, još kao student koristio dva: vječni mirisi
Naravno, mislim da su svi, koji nisu bili baš pitralonska sirotinja, barem jednom kupili Pino Silvestre, koji je onda bio u trendu, kao prvo Carrera, pa Levis traperice. Levis je nama bio u kategoriji jeansa Paco Rabanne, moj prvi ozbiljniji miris, ovdje na popisu među odabranima. Karijeru sam završio s Diorovim Sauvage, koji mi je ostao najdraži miris ikada, a vidim ovdje je među šest klasika danas najskuplji, nije uvijek bilo tako, nekad su Lauren pa kasnije i Joop bili dosta skuplji, ali ja sam se brzo pronašao i nisu me privlačili.
Danas se kolonjske dobivaju kao darovi za razne prigode i ja koristim poslije brijanja ono što dobijem. Srećom u mom društvu nitko ne bira "slatkaste" mirise i svi su mi dragi. Sam sebi sam u Berlinu kupio par puta jeftine replike poznatih mirisa i duftale su sasvim zadovoljavajuće :D

Tuga

stella.blog.hr

Danas je dan žalosti u Srbiji zbog nesreće koja se
jučer dogodila na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Nikome nije do humora...

pet

11/24

Sjećanja

mrrmau.blog.hr

Sjećanja na prošle dane,
sjećanja na prošle ljude,
sjećanja na prošle ljubavi
i tuga za onima koji su otišli
a ipak zauvijek ostali s nama.

Takvim sjajem može sjati
Ono što je prošlost sad
Što ne može da se vrati
Što je bilo ko zna kad

Ljubav naša ranih ljeta
Za oboje bješe jad
Sad je prava, sad je sveta
Kada više nisam mlad

Otkriva mi svoju tajnu
I zločinac starac sjed
Imao sam prošlost sjajnu
Ganjao me čitav svijet

Počast se na kraju primi
Ide vrijeme bije sat
Pobjedom se poslije čini
Izgubljeni neki rat

Ove bitke ove rane
Otkriće ljepotu svu
Kada budu stvari davne
kad ne budu više tu

Ova jutra što te muče
Pruži će i tebi sve
Kada sutra bude juče
A ti budeš ko zna gdje

Uzalud od ove noći
Tražiš da ti više da
Jer najprije mora proći
Da s o njoj više zna

Pravim sjajem može sjati
Ono što je prošlost sad
Što ne može da se vrati
Što je bilo ko zna kad

Glazba: Arsen Dedić
Tekst: Arsen Dedić
Aranžman: Arsen Dedić

Dušna druženja

nachtfresser.blog.hr

Ma ne gledajte naslov, znam kako se naziva današnji dan i zašto je državni praznik, a sutra nije, mada je sutra kudikamo simbolično značajniji, dan ako ništa kao rođendan moje drugarice. Jučer smo prije Jinovog šišanja riješili riječko groblje, zanimljivo, jučer je bila znatno veća gužva nego danas, to smo svi konstatirali, danas smo odšetali do groblja ponovo, izgovor nam je bio vidjeti je li jučer ubrana ruža iz našeg vrta preživjela do danas u aranžmanu, nije, iako je bila u vodi.
Najprije smijeh kad smo tek izlazili iz vrta i ja zaključavao, dvije žene, mlađa veli:"Upravo mi mama kaže, pokazat ćeš mi gdje je to razrednik doselio."
Pozdravljamo se, mama nekad poznata riječka pjevačica, čuo sam da je dosta bolesna, kćerci sam bio razrednik, upadala i upada iz nevolje u nevolju, priča okolo da sam joj kao razrednik spasio život. Mamu više zanima kako sam ja, vidi da i s fejsom imam problema, ja odmah, ma i onako je dosadno tamo, otkako ona ne nastupa u luci na brodu i s bendom starih zvijezda nenadmašno pjeva "Smoke on the water". Kći koja mami uvijek kontrira ovaj put brani mamu:"Niste vidjeli, na panou na Korzu je mama u gro planu.", gledam upitno, mama objašnjava, slika s primanja nagrade grada Rijeke.
Hodajući do groblja uzvraćamo pozdrave uglavnom mlađim ljudima, koje sve nesigurnije prepoznajemo i komentiramo seljačine, koje eto ni za blagdan svih svetih nemaju elementarnog odgoja i uz groblje trube li trube. Netko komentira, kuda žure, neće im grobovi pobjeći.
Drugarica je ušla na groblje, Jin odmah penzionerski legao na travu, pa sam i ja potražio klupu. Izvadio sam naočale i počeo oslobađati mobitel od poruka, kad čujem: "Čekaj mama, moram pozdraviti profesora, znaš kojeg profesora?" Zbunjeno spremam naočale, ustajem i grlim se s kćerkom, te pružam ruku ženi koja govori:"Kako neću znati, pa nikad nisi pričala, niti o jednom drugom profesoru." Moja draga bivša učenica, završila njemački, pisao o njoj na blogu, udana za unuka Maka Dizdara, hvalio sam se već bibliofilnom knjigom luksuzno opremljenom velikog pjesnika, sačekale su njih dvije da drugarica dođe, oni su obiteljski zasjeli za stolom u obližnjem parku.
Bila je tu i deset godina mlađa sestra koja me se sjećala s medicinske škole, ova je bila iz gimnazijskog razreda kome sam predavao i iz kojeg je petero završilo germanistiku. Dugo smo se družili ugodno ćaskajući, dok su se djeca igrala na dječjem igralištu, a Jin odmarao nakon kratkog njuškanja s njihovom kujicom.
Kad počnu priznanja svjesna si da se bliži kraj, samo što s tim riječima danas nije konstatirala jedna od dragih žena. A priznanja uvijek stižu onima kojima više nije stalo....

NA GROBU PRIJATELJA

goddessvesna.blog.hr

Dođoh na grob tvoj.
Ploča s tvojim potpisom.
I sunce.
A uokolo sami grobovi,
Grobovi s imenima, tuđi.
Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica cvijeća, riječ prijatelja.
A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.
Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.

Dragutin Tadijanović u spomen J. Kaštelanu

ENERGIJA LJUDI

eternalsunshineofspotlessmind.blog.hr

Ima tih nekih ljudi, koji ti se zavuku pod kožu. Od prve sekunde. I ne, ne govorim o poznanicima ili prijateljima. Govorim o onima koji su potpuni stranci, a učine trenutak pozitivnim, kao da se poznajemo cijeli život. Zadnja dva vikenda, svjedočim prisustvu takve energije. One pozitivne, koja podiže energetsku vibraciju, na višu razinu. I ne znam objasniti zašto je tako. Ne znam objasniti trenutak, u kojem se poklope karte koje će diktirati takve susrete. Zanimljivo je da im čak ne znam niti ime. Nisu pitali, a nisam ni ja. Bilo je dovoljno živjeti u trenutku, živjeti iste emocije koje su povezale one tanke niti u jednu konstantu. Potpuni stranci, a opet kao jedna cjelina. I mislim da ih nikada više neću sresti. Zapravo, osjećam. Jer da je trebalo biti drugačije, bilo bi. Razmijenili bi brojeve telefona ili barem imena. A nismo. Živjeli smo glazbu. Ritam koji pokreće. A ja ga živim. Život u ritmu muzike, za ples. Od toga nikad neću odustati. Malo je stvari koje me istinski ispunjavaju, diraju dušu i čine da živim. Čine da budna sanjam. Njima ne okrećem leđa. I pozdravljam s osmijehom sve one koji se nađu na tom putu, koji barem na trenutak hodaju u istom smjeru, kao ja. I nije bitno da li nam je isti cilj. Bitna je, energija. Energija ljudi.

Osvrt

tifit.blog.hr

- Da ti reknem istinu, prijatelju... Pogriješio sam. Veliku sam grešku napravio.

Damian ga je gledao razrogačenim očima. Već pomalo lelujavim hodom, došao je do Jankovog stola. Ne bi li čuo bolje. Jer, opijen mirisom pive koju je cijelu noć točio u sebe, nije bio siguran je li te riječi umislio... Ili je njegov frend stvarno zažalio zbog svega što je posljednjih mjeseci radio.

- Ma 'ajde Mrgo. Kakva tuga, kakav jad. Vidi nas. Što nas briga. Bez obaveza, bez nekoga da nam prigovara. Sam' ti, ja, piće i muzika.

- Kakvo sranje, jel'da? - nastavi Janko - niti ova rakiještina ne briše da sam šupak. Peče, gorči, al' ne pere. Prokleta bila. - pogleda oko sebe. Konobar za šankom briše čaše, muzika neka bezvezna, a doma ga čeka tek nered, mrzli stan i još hladniji krevet. Istrese posljednju čašicu i krene prema vanka.

- Alo, di ćeš Mrgo? - povika Janko.

- Ode u sam centar pakla, prijatelji. - odgovori pomalo nerazgovijetno, isprepličući jezikom.

- Odoh se stisnuti uz njeno toplo tijelo, osjetiti dodir dok me pokriva, da mi ne bude hladno. Odoh spokojno usnuti, i čekati da me probudi miris svježe kuhane, jake, turske kave, kakvu samo ona skuhat' zna - pomisli, i nestane iz birca.

Pod Muster

delicatus.blog.hr

Blagost neumitne smrti...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.

Mary Elizabeth Frye...

Dijana Jelčić

Jedna za gušt

dvitririchi.blog.hr

Ana Opačak, Lijepi moj

Pozlaćeni park

stella.blog.hr

Ako želite da doživjeti raskošnu jesen, navratite u Topčider.
Tad je on pozlaćeni park.

Zahvaljujući prelepim platanima, doživljavate vatromet boja

Konak Kneza Miloša je okružen starim platanama

U najstarijoj smjestio se dečak i čita. Divno mjesto za čitanje.

Pomoću ovog kamena se knez Miloš peo na konja...

Obavezno treba vidjeti Žetelicu

...Odati poštovanje Arčibaldu Rajsu...

Za kraj, krempita u restoranu "Milošev konak"