kontakt-lokacija

utorak, 17.02.2026.

I tako su Saturn i Neptun ušli u Ovna, prvi znak horoskopa, gdje se lijepo druškaju na nultom stupnju; SVE će nam se promijeniti, držite se!

Ako bih rekla da me baš briga, totalno bih lagala.
Sve će nas pobrisati??
Užasno mi je to.
Uz to, totalno sam ispala iz štosa pisanja, pa se sad uopće ne umijem adekvatno izraziti. Gaaahhh.

Do Ypsilonke mogu doći. To me barem umiruje.
Vidim da su se @Jelen i @Mariano ugasili. Okej. Bezveze. I okej.
Srećom, do jednog znam doći, do drugog skoro pa mogu reći da vjerojatno isto. :D Ako ih ustrebam.
Da provjerim da su još živi. Volim povremeno provjeravati tuđe pulseve... uh...
Ugl, da ne idem na mračnu stranu, zelim se od srca zahvaliti @SVIMA,
i svi kojima sam IKAD dolazila znajte da ste to vi
,
ne želim nikoga pojedinačno nabrajati i želim istaknuti da tu spadaju i pojedinci koji su prešli na Drugu stranu,
a također i oni s kojima nisam ostala u najboljim odnosima.
Vodili smo ovdje kroz tih brdo godina, jedan jako lijepi život.
Intenzivan, buran, lud.
Ovo je bilo jedno jako lijepo mjesto za otvoriti dušu, ako to nisi imao mogućnost učiniti u običnom životu.
Možemo biti sretni i zahvalni da smo paralelno uz običan život imali tu čast i privilegiju odživjeti i ovaj jedan bložni, neobični; javan, a skriven.
To sad zvuči jako pompozno i kao da k.kvake. Jelte.
Ali, nije li čast moći nekoga upoznati, blisko i povjerljivo? I nije li sreća imati kome otvoriti dušu?
Biti čut, (kako li se to piše?), biti podržan?
Pa čak i kada smo se klali, a bome jesmo, sjećam se i tog, nije li i to divno, imati i to iskustvo?
Život je lijep.
Želim i vama lijepi život.
Hvala vam na svemu, svima.

Ako me itko ikad treba, po ikojem pitanju, može mi se javiti na Liliankeanke@gmail.com

Navodno je opasno ostavljati mailove uokolo. :D
Živim opasno. :))))))))))


Za kraj, dvije stvari:
prvo, pjesma koju sam pustila u prvom postu kojeg sam ikada objavila (na prvom davnougašenom blogu).
drugo, ljubavna pjesma iz nemam pojma koje godine više, ako je uspijem sad pronaći i iskopati iz dubina bloga...
ne znam niti gdje je objavljena, na kojem blogu, samo se sjećam da sam je napisala.
Za početak

Pjesmu ću nakeljiti u komentar, ako je pronađem.

Ostajte mi dobro!




























Za pod zub:


If a man does not keep pace with his companions, perhaps it is because he hears a different drummer.
Let him step to the music which he hears, however measured or far away

H.D.Thoreau


Witch-Wife
Edna St. Vincent Millay
She is neither pink nor pale,
And she never will be all mine;
She learned her hands in a fairy-tale,
And her mouth on a valentine.

She has more hair than she needs;
In the sun 'tis a woe to me!
And her voice is a string of colored beads,
Or steps leading into the sea.

She loves me all that she can,
And her ways to my ways resign;
But she was not made for any man,
And she never will be all mine.
- 14:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.